Prodaja crkvene nekretnine

Privatizacija kulturnog blaga: Župni stan Evangeličke crkve u privatnom vlasništvu

Davor Žic

Crkvene nekretnine dosad su bile objedinjene na jednom zemljišno-knjižnom ulošku, a nejasno je kako se promjena vlasništva dogodila unatoč »plombi« Ministarstva kulture na sve tri nekretnine

OPATIJA Župni stan i veći dio zemljišta oko Evangeličke crkve u Opatiji više nisu crkveno vlasništvo – čini se da je kupoprodaja vrijednog crkvenog zemljišta ipak realizirana, jer prema posljednjim podacima iz gruntovnice, kao vlasnica kuće veličine oko 200 kvadrata upisana je Erna Legac iz Opatije, s adrese Joakima Rakovca 2, dok je zemljišna čestica koja na sebi ima šumu veličine 2.600 kvadrata podijeljena u idealnim omjerima – dvije trećine pripalo je Erni Legac, dok je ostatak ostao pod vlasništvom Evangeličke crkve Valdese Opatija. Crkvene nekretnine dosad su bile objedinjene na jednom zemljišno-knjižnom ulošku, a nejasno je kako se promjena vlasništva dogodila unatoč »plombi« Ministarstva kulture na sve tri nekretnine jer status preventivne zaštite kulturnog dobra ograničava pravo vlasništva i podrazumijeva dozvolu konzervatora za prodaju i pravo prvokupa uime jedinice lokalne samouprave – u ovom slučaju Grada Opatije – te države. Tek nakon isteka zakonskog roka, ili odbijanja kupnje od sve tri instance, nekretnine se mogu prodati privatnim kupcima.   

Nova vlasnica nedostupna




Prema rješenju suda, upis »na ime i vlasništvo« Erne Legac ostvaren je temeljem kupoprodajnog ugovora od 18. kolovoza 2011. godine, izvatka Ministarstva uprave iz evidencije vjerskih zajednica od 5. rujna 2011. godine te odluke o imenovanju Evangeličke crkve Valdese od 4. lipnja 2010. godine, međutim čestice šume i kuće i dalje na sebi nose teretovnicu konzervatora te zabilješke o odbijenom prijedlogu Erne Legac na uknjiženje – temeljem istog kupoprodajnog ugovora – te postojanje spora između Erne Legac i Evangeličke crkve Valdese Opatija.


Prema svemu tome, kako tumače upućeni pravnici, ovaj upis proveden je nelegalno jer nije ispoštovana kompletna procedura, odnosno iz čitave su priče isključeni konzervatori i javna uprava, pa zainteresirana strana u principu može tražiti poništenje upisa.



Prilaz crkvenom zemljištu podijeljen je na dva ulaza – s jedne strane nalazi se velika crna kapija, koja je zatvorena, ali otključana te koja zatvara kolni put do same crkve. Na poštanskom sandučiću pored kapije stoji ime A. Poscich. S druge strane, na ulazu u malo dograđeno stepenište stoje crna zaključana vrata, pored kojih je poštanski sandučić s natpisom »Evangelička crkva Valdese Opatija«.





Kontaktiranje s Ernom Legac još se jednom pokazalo nemogućom misijom – na broj telefona nitko se ne javlja, kao niti na zvuk zvona na adresi na kojoj je prijavljena.


Ovog puta nešto više sreće imali smo s obitelji Poscich, jer smo Anu Poscich pronašli u prodanoj kući, međutim ona nije bila presretna što vidi našu novinarsku ekipu.   

Poscich: Zvat ću policiju


– Kako se usuđujete bez dozvole ući u moje dvorište? Ne želim s vama razgovarati i ako ne odete, zvat ću policiju!, viknula nam je gospođa Poscich. Kad smo objasnili da prema podacima iz zemljišnih knjiga to uopće nije njeno dvorište, te da se nalazimo na području zaštićenog kulturnog objekta koji prema zakonskim propisima mora biti dostupan javnosti, kazala je da smo onda trebali kontaktirati prave vlasnike.


– Zovite mog odvjetnika, on će vam sve reći, kazala je Poscich i doviknula »zatvorite kapiju na odlasku!«. Sreću smo okušali i kod odvjetnika Ivice Rušina, no ni on nije smatrao potrebnim odgovarati na naša pitanja, već je samo kazao da ćemo dobiti priopćenje i da »će nas ta škola koštati« prije nego što je poklopio slušalicu.