Jedna od rijetkih korisnica lokalne linije od Šapjana prema Rijeci, Danijela Katalenić, kazala je da je neugodno iznenađena informacijom da se ta linija ukida, iako smatra da je takva odluka bila donekle i očekivana. 

– Osim mene na stanici budu dvije ili tri osobe, a koji put sam jedini putnik iz Matulja. Nije ni čudo kada ljudi većinom ne znaju za ovu relaciju, a svima bi dobro došla kada bi se imali čime i vratiti oko 16 sati i sigurna sam da bi vlak bio pun. Problem je u tome što za ovu relaciju znaju samo stariji sumještani koji su mahom već u mirovini i sjećaju se da je postojala nekad i linija oko 16 sati. Kada bi se to vratilo i malo poradilo na promociji i za radnike i za školarce, ovaj način prijevoza bio bi, brži, jeftiniji, sigurniji i pouzdaniji obzirom da nikad ne znaš kad će se netko sjetit nešto kopat na cestama, kaže Katalenić, čije mišljenje se slaže s onim Mjesnog odbora Jurdani – linija bi bila opravdana kada bi se vozni red prilagodio potrebama stanovništva. Inače, povratna putna karta od Rijeke do Jurdana košta oko dvadeset kuna, što je čak i jeftinije nego prijevoz automobilom ili autobusom. 

– Povremeno se koristim ovim načinom prijevoza jer mi savršeno odgovara ujutro kada je špica u Matuljima – pogotovo sada od kada se kopa i imamo semafor ,pa mi do posla treba 40-45 minuta. Redovno mi autom treba oko 25-30 minuta, a vlakom stižem u prosjeku za 18 minuta iz Matulja u Rijeku. Polazak je u 7.22, a dolazak u 7.40. Da ne spomenem da je cijena karte 9 kuna u jednom smjeru, a mjesečna u jednom smjeru je oko 190 kuna. U jednom smjeru naglašavam zato jer za radne ljude nema povratka oko 16 sati, nego negdje oko 13.30 sati za školarce ili navečer oko 18.30 što je naravno prekasno, kazala je Katalenić.

No, čitavo to vrijeme, bilo je sigurno da će se nekoliko puta dnevno začuti zviždaljka s lokomotive i škripa kočionog sustava vlaka dok se zaustavlja na ovoj stanici – sve do jučer ujutro. Naime, prekjučer je posljednji vlak napustio željezničku postaju u Jurdanima, koja novim redom prometovanja vlakova na relaciji od Rijeke prema Ljubljani – što je jučer stupio na snagu – postaje suvišna i stavlja se izvan upotrebe.

Tvrtka HŽ Putnički prijevoz novim voznim redom ukinula je lokalnu liniju na relaciji Rijeka-Šapjane, koja je redovito »posjećivala« i peron željezničke postaje u Jurdanima, a nju će zaobići i međunarodni vlakovi Rijeka-Ljubljana koji će stajati u Matuljima i Šapjanama. Brojke su bile snažnije od emocija, a racionalizacija jača od tradicije – bez obzira na dugu povijest željezničke postaje, činjenica jest da ona više nalikuje na mjesto iz Matoševe pjesme u kojem se čuje tek »kasni ćuk il’ netopir«, jer života na samoj stanici nije bilo ni dok je ona sama održavana »na apartima«.

Ti aparati jučer su i službeno isključeni, a malo tko je iz Jurdana i susjednih Jušića prolio suzu za »željeznicom koju je progutala daljina« – u petak, kada je naša ekipa dočekala jedan od posljednjih vlakova iz Rijeke koji je zastao u Jurdanima, iz njega nije izašao nitko. Nije to neuobičajen slučaj – čitava linija Rijeka-Šapjane, prema službenim statistikama HŽ-a, radnim je danima prevozila između dva i pet putnika. Drugim riječima, više je na liniji bilo postaja, nego samih putnika, pa je postalo jasno da će neka od željezničkih stanica morati biti proglašena »tehničkim viškom«.

Ropotarnica povijesti

– Ha, ja, dugo su je i zadržali. Za koga će uopće delat, kad se niki nit ne vozi vlakom, kazao jedan od mještana kojeg smo zatekli u blizini »štacijona«, koji nije bio pretjerano iznenađen odlukom da se postaja u njegovom mjestu otpravi u »ropotarnicu povijesti«. Jedini koji su se donekle usprotivili gašenju lokalne linije, odnosno »zatvaranju vrata« željezničke postaje u Jurdanima, su članovi Mjesnog odbora Jurdani, koji smatraju da bi linija bila isplativa, odnosno da bi imala više korisnika kada bi vozni red bio prilagođen ljudima koji vlakom žele odlaziti na posao u Rijeku.

– U vrijeme Austro-Ugarske monarhije dnevno je tom prugom prema Pivki prolazilo pet putničkih vlakova, što međunarodnih što lokalnih. Do 1990. godine našom željezničkom postajom prolazilo je dvanaest vlakova u smjeru Ljubljane i još toliko prema Rijeci. Mi žitelji Jurdana i okolnih mjesta ne želimo se u 21. stoljeću pomiriti s činjenicom smanjivanja životnog standarda našeg mjesta, kao što je to željeznički promet. U današnje recesijsko vrijeme vjerojatno nema rentabilnog putničkog prometa na našoj željezničkoj stanici za što je u najvećoj mjeri kriv vozni red koji nije prilagođen odlasku na posao u jutarnjim satima i dolasku kući u vremenu iza 16 sati, jer vlakovi iz Rijeke prema Šapjanama kreću u 12 i 18.15 sati, kazao je predsjednik MO Radoš Stanić, zatraživši od tvrtke HŽ Putnički promet da Jurdane zadrži barem kao »usputnu stanicu« međunarodne linije prema Ljubljani, odnosno da se u znak očuvanja »dobrih starih vremena« i običaja vlak što dvaput dnevno prolazi kroz Jurdane »barem na jednu minutu zaustavi na našoj stanici«.

Sudbina Kozine

Međutim, sasvim je sigurno da se to neće dogoditi tijekom 2013. godine, a vjerojatno niti nakon toga – iz Hrvatskih željeznica poručili su kako će putnici na međunarodne linije moći ući u Rijeci, Matuljima i Šapjanama. 

– Ako se pokaže da u nekom mjestu postoji veći interes za zaustavljanje vlakova, HŽ Putnički prijevoz će razmotriti taj zahtjev u dogovoru s upraviteljem željezničke infrastrukture te će u skladu s financijskom isplativosti odgovoriti na zahtjev. Eventualne izmjene moguće su s prvim izmjenama voznog reda, stoji u odgovoru HŽ Putničkog prijevoza. No, teško je vjerovati da će se to doista i dogoditi, jer nakon 144 godine vjernog služenja gospodi i radnicima, željeznička postaja u Jurdanima više nikome ne treba. Dočekat će je ista sudbina kao i »mitski« granični prijelaz na Kozini – ostat će tek nepotreban podsjetnik na putu prema boljoj budućnosti.