Predrag Galjevski Galija, kuhar Silvija Berlusconija, doselio u Crikvenicu

Berlusconi mi je nakon ručka na njegovoj platformi ponudio da postanem njegov osobni kuhar. I poslao je helikopter po mene, priča Predrag Galjevski Galija

CRIKVENICA Radio sam kao kuhar na platformi u vlasništvu Silvija Berlusconija. Jedan dan gazda je došao helikopterom u obilazak platforme. Posjet je završio ručkom. Nakon ručka prišao mi je Berlusconi i pitao da li bi postao njegovo osobni kuhar. Rekao je da će poslati helikopter po mene. Naravno, mislio sam da se šali. I sutra stiže helikopter. I kažu: Spremaj se. Ma gdje? I tada sam shvatio da se Berlusconi nije šalio. Sjeo sam u helikopter i postao Berlusconijev kuhar, prepričava nam jedan od najboljih hrvatskih kuhara Predrag Galjevski Galija koji je prije nekoliko dana postao šef kuhinje u crikveničkom restoranu Sabbia.   

Velika karijera

Bio je to tek početak velike karijere Galjevskog koji je u međuvremenu postao i osobni kuhar Francesce von Habsburg. Danas je u Crikvenici.

   – Mogao sam birati. Imao sam jako puno ponuda. Sheraton, Mozart, najbolji restorani, no došao sam u Crikvenicu jer volim izazove. Uopće nema dvojbi da ćemo uspjeti, ne brinem se, znam svoje kvalitete, objašnjava Galjevski koji će reći da se nije odrekao zavjeta koji je odavno dao sam sebi. »Neću stati dok ne budem prvak svijeta. Kad-tad. Na dobrom sam putu, kaže Galjevski te dodaje da živi za ovaj posao.

Galjevski je osvojio niz titula na državnim i međunarodnim natjecanjima. Ove godine, primjerice, Galjevski je na državnom prvenstvu osvojio broncu u meniju od četiri slijeda. U travnju je u konkurenciji 300 kuhara osvojio zlato, srebro i broncu u tri kategorije te mu je jedinom pripala čast da pripremi tunu na gradelama za završnu večer. Prošle godine osvojio je srebro u restoranskom meniju te srebro u restoranskom desertu na europskom mediteranskom kupu »Biseri mora«. Galjevski uz sve to ima treće mjesto na kupu Hrvatske u hladnom predjelu, glavnom jelu i desertu.

   – Dođem u 9.30 i odlazim u ponoć. Ako treba i u tri ujutro. Već godinama 12 sati radim, četiri sata uživam i osam sati spavam. Nikad ne pitam tko dolazi u restoran. Svejedno mi je da li dolazi netko tko ima plaću 30 tisuća kuna ili tri tisuće kuna. Svejedno mi je da li dolazi predsjednik države ili običan radnik. Ja želim da gost koji dođe kod mene kvalitetno pojede i ode zadovoljan kući, objašnjava Galjevski koji će reći da mu je žao što jedini predstavlja Primorsko-goransku županiju na kulinarskim natjecanjima u Hrvatskoj i svijetu.   Ipak, priznanja gode. Galjevski je već našao razloga za zadovoljstvo u Sabbiji.    – Pred neki dan je došlo petero Rusa. Kažu da znaju za mene. Među njima je bio i čovjek koji otvara vrhunski restoran u Rusiji. Kad sam izašao za stol rekao mi je: vama prepuštam odluku o meniju. Takva vrsta priznanja me čini zadovoljnim, kaže Galjevski.   

Kuha, pere, čisti

Godinama mladi nisu željeli u kuhare. Danas su kuhari ponovno »in«. Kako pomoći mladima da postanu dobri kuhari?

   – Prije svega, ne volim iskorištavanje u kuhinji. Ako mladi peru i čiste, i ja perem i čistim. Ja im moram biti uzor. Kažem im: Ajmo se svi uhvatiti posla pa ćemo ići ranije doma. Imam tri učenika na praksi. Bolje je za mlade da idu na praksu u restorane. Svi moji u familiji su kuhari i rekli su mi: U restoran, ne u hotel. U restoranu ćeš naučiti nešto. Hotel je stroj u kojem se teško uči. Godinu dana ćeš guliti kapulu, poručuje Galjevski.

   – U Hrvatskoj imate šest registriranih vrhunskih kuhara. U sezoni je konstantan nedostatak kuhara pa kuhari traže plaće po 15-20 tisuća kuna. Ja pitam da li taj kuhar zna sve da bi mogao tražiti takvu plaću. Kuhar koji traži takvu plaću ne može reći »ja to ne radim« kad ga pitate da vam pripremi neko jelo. Zalažem se za kategorizaciju kuhara: srednja škola, VKV, akademija kulinarstva, kaže friški Crikveničanin i dodaje da je ista stvar s restoranima. Svaštarenje.

   – Moramo znati što je restoran, pizzerija, pašticerija, konoba… Neki bi željeli biti sve, a imaju kuhinju dva sa dva, upozorava Galjevski.