Što iz razonode, što iz inata jer je sve više onih koji će povrće radije kupiti u trgovini nego ga uzgojiti, 76-godišnji Željko Radošević vrijedno radi u vrtu nadajući će se da će njegov primjer još koga motivirati za bavljenje poljoprivredom
Od svega, samo zemlji vjerujem, govori nam 76-godišnji Željko Radošević koji se kao umirovljenik vratio u svoj Mrkopalj i posvetio poljoprivredi. Razloga ima puno – od viška slobodnog vremena, preko zdravlja, do onog najjednostavnijeg:– Svatko je tvorac svoje sreće, no ne pristajem na to da mi se na tanjuru nađe povrće i voće iz afričkih i drugih udaljenih zemalja koje mogu i sam uzgojiti, govori Radošević priznajući da se u poljoprivrednu avanturu upustio i stoga da bude primjer drugima u Gorskom kotaru.
– U Mrkoplju ima više traktora nego krumpira, ističe Radošević ironično se osvrćući na to da nekad cijenjenog goranskog krumpira danas gotovo ni nema.
– Bio sam proljetos u Italiji, kod njih je sve obrađeno, a kod nas u Mrkoplju sve je puno korova, upozorava.No, zanimanje za poljoprivredu nije ništa novo kod ovog Mrkopaljca koji je svoj radni vijek kao emonomist proveo u Rijeci. Naime, danas popularni OPG otvorio je još prije 30 godina, a sretan je što uz njega i suprugu Marijanu, veliko zanimanje za poljoprivredu pokazuje i mlađi sin Emilio. Ipak, govori, sinu je zbog posla teško bilo što planirati kad poslovi u vrtovima ovise o vremenskim prilikama pa se jedno radi kad je sunčano vrijeme, drugo kad je oblačno, a treće kad je tuča.
Da je u vrtovima Željka Radoševića sve kao u apoteci, jasno svjedoči opširna dokumentacija o svim poljoprivrednim aktivnostima za svaku kulturu, a ove je godine, imao posađeno 37 različitih vrsta povrća. – Imamo 96 redova, odnosno brazdi, od kojih je svaka duga oko 70 metara. Dakle, mogli bismo reći da obrađujemo brazdu dugu 7.000 metara, zaključuje Radošević.
Prirodni prijatelji i neprijatelji
A da se svakom poslu prilazi s puno ljubavi i razumijevanja, jasno je onome tko poznaje Radoševiće ili je pak imao priliku vidjeti vrtove ove obitelji. Riječ je o ukupno jednom hektaru obrađene površine na kojem se uzgaja 30-ak različitih kultura. Po savjetima agronoma birane su određene sorte pogodne za uzgoj u Gorskom kotaru.– Imam jabuke koje nije potrebno tretirati, a potraju do kasne jeseni, naravno ukoliko ih ne posjeti medvjed, govori Radošević, napominjući da osim medvjeda, velike probleme u vrtovima rade i divlje svinje.
Osim divljih životinja, među prirodne neprijatelje poljoprivrednika svakako se ubrajaju i klimatske promjene poput mraza ili suše. Što se prijatelja tiče, to je svakako kiša koja kod obitelji Radošević ima apsolutno prioritet kod zalijevanja. Naime, dnevno potroše 1.000 do 1.500 litara vode za zalijevanje i nastoje da to uvijek kišnica.
Prije samo nekoliko dana brao se kupus, cikle je ove godine bilo nekoliko tona, još nekoliko stotina kilograma je na raspolaganju, mraz je označio kraj za uzgoj rajčica, a iako su pred nama hladniji dani, posla će biti i dalje.Naime, planiranje sadnje važan je kotačić u poljoprivrednom mehanizmu ove mrkopaljske obitelji. Ono o čemu itekako vode računa je plodored, odnosno sustav koji podrazumijeva pravilnu izmjenu usjeva – prostornu i vremensku – na proizvodnim površinama.
Prema njemu, ratarske i povrtlarske kulture ne bi trebalo neprestano uzgajati na istoj površini, jer se u tlu nagomilavaju štetne tvari, uzročnici biljnih bolesti, štetnici i korovi, a hranjivi sastojci iz tla se troše jednostrano i nepravilno. Zbog toga je potrebno sastaviti dobar plodored, odnosno isplanirati prostornu i vremensku izmjenu ratarskih i povrtlarskih kultura, uzimajući u obzir pripadnost pojedine vrste određenoj biljnoj porodici, jer se štetnici i uzročnici biljnih bolesti mogu javljati na različitim biljnim vrstama unutar neke porodice.
Podjela poslova
Dakako, Željko Radošević pomno o tome vodi računa uredno bilježeći gdje je što posadio, kad je sijao, kad presađivao, koje je gnojivo koristio, kad je pojedina kultura okopana, a kad zalijevana, koje su zaštite i prihrane korištene te napomene vezane uz kakve vremenske (ne)prilike i slično.Nema sumnje, riječ je o pravom poljoprivrednom računovodstvu čija pomna analiza onda jasno ukazuje gdje i kada pojedinu kulturu treba posaditi.
Kao i u svakom timu, tako i u ovom Radoševićevom, postoji jasna podjela poslova.– Supruga je obično angažirana oko branja, ja pak najviše uživam u sadnji. Zato s nestrpljenjem očekuje proljeće – vrijeme kad sve buja i kad se život budi, govori nam Željko čije povrće iz Mrkoplja ide na sve strane – u Karlovac, Rijeku, Ljubljanu… Stalne korisnice su i riječke časne sestre koje rade u pučkoj kuhinji, odnosno Kući utočišta sestara Milosrdnica u Kresnikovoj ulici.
Iako svjestan da je vrijeme za period kad bi zemlja trebala neko vrijeme »odmarati«, ipak najavljuje da će i ovog proljeća saditi. Naravno, poštujući princip plodoreda pa će i sljedeće godine kod Radoševića biti šparoga, luka, krumpira, tikvica, cikle, mrkve…– Još sam davno pročitao i upamtio izjavu agronoma Salopeka koji je rekao da nema pasivnih krajeva, samo pasivnih ljudi, zaključuje Radošević nadajući se da će ovih potonjih u Mrkoplju biti sve manje.
