Radovi na preuređenju palače Kvarner, vrijedni 12,5 milijuna kuna, trebali bi početi za petnaestak dana
MALI LOŠINJ U Malom Lošinju potpisan ugovor o izvođenju radova na palači »Kvarner«, u kojoj bi trebala biti smještena statua Apoksiomena, koju je u podmorju kraj otočića Vele Orjule 1996. godine pronašao belgijski ronilac Rene Wouters, a koja je 1999. podignuta s morskog dna. U ime investitora Grada Malog Lošinja, ugovor je potpisao gradonačelnik Gari Cappelli uz prisustvo dogradonačelnice Ane Kučić, kojoj je zahvalio na osobitom angažmanu u dogovaranju radova te u ime izvođača, križevačkog poduzeća »Radnik«, predsjednik uprave Mirko Habijanec, u pratnji Darka Jambrekovića.
Ugovor je »težak« 12,5 milijuna kuna, a predviđeno je da se palača »Kvarner«, smještena na Rivi lošinjskih kapetana, preuredi u roku od 15 mjeseci.
»Nakon potpisa ugovora i još 10-15 dana priprema započet će radovi. Moguće je da će zbog turističke sezone rok biti produljen za dva-tri mjeseca, ali postoji želja da se novi muzejski prostor otvori uoči ljetne sezone 2013. godine. Paralelno s građevinskim radovima, trajat će i priprema za otvaranje novih radnih mjesta u muzeju, a niti jedan korak ne može se učiniti bez mišljenja Ministarstva kulture i Vijeća za kulturna dobra. Nadali smo se da će sve ovo biti započeto i ranije, no trebalo je dobiti niz suglasnosti«, kazao je gradonačelnik Cappelli.
Mirko Habijanec kazao je da radovi neće biti izrazito zahtjevni, osim iskopa, jer se ide tri metra pod zemlju u odnosu na sadašnje stanje zgrade.
»Projekt je arhitektonski prilagođen ovom podneblju«, ustvrdio je Habijanec izrazivši nadu da će »Radnik« biti angažiran i kod sljedećih investicija Grada.
Trenutačno je brončana statua Apoksiomena izložena u zagrebačkom muzeju »Mimara«, a do povratka na Lošinj još će biti izložena i u pariškom »Louvreu«.
Arhitenktonsko rješenje budućeg Muzeja Apoksiomen, kojeg će izvoditi GP »Radnik« iz Križevaca, izradili su riječki arhitekti Idis Turato i Saša Randić. Prema njihovoj zamisli, Apoksiomen će biti prezentiran u svojevrsnom arhitektonskom umetku unutar prostora što ga definiraju vanjski zidovi i krov Palače Kvarner. Ova »kuća u kući«, razlomljenog oblika, bit će čeličnim nosačima ovješena na kamene zidove kao da lebdi iznad prizemlja. U njenom središtu, kroz dvije etaže, statua će biti smještena u staklenoj kapsuli, radi optimalnih mikroklimatskih uvjeta. Do etaže s kipom dolazit će se posebnom cijevi, koja će poslužiti za »čišćenje« od vanjskih utjecaja i pojačati doživljaj susreta s Apoksiomenom. U sobi periskopa gosti će iz specifične perspektive prvi put vidjeti kip obasjan snopovima jarkog svjetla, a izložba će završavati na krovu palače s pogledom na rivu i malološinjsku uvalu.
Kako je Apoksiomen završio na dnu mora prije dvije tisuće godina, nema odgovora. Istraživanje nije potvrdilo tragove brodoloma, iz čega se zaključuje da statua nije potonula skupa s brodom kojim je prevožena. Jedna od pretpostavki je da se posada na tom mjestu pokušala usidriti i zaštititi od snažnih udara bure. Moguće je da je kip zbog nevremena ispao s broda. Jedna od varijanti je i da je kip bačen u more kako bi se smanjio teret i tako spasio brod. Govori se i o mogućnosti da je kip poslužio kao treće sidro kojega je, nakon što je brod zahvaćen nevremenom izgubio prva dva, možda posada upotrijebila s nadom u spas. Po dosadašnjim istraživanjima, može se pretpostaviti da je kip bio teret rimskog broda, koji je plovio na sjever prema nekom od velikih gradova, primjerice Akvileji, Ravenni ili Puli, ili nekoj sredini izvan grada, poput raskošne vile na Velom Brijunu.
Apoksiomena je iz mora, 27. travnja 1999. izvadilo četrnaest ronilaca ekipe Ministarstva kulture, Specijalne policije, lošinjske tvrtke Submar i tehničkog osoblja, pod vodstvom Marijana Orlića, tadašnjeg načelnika Odjela za zaštitu arheološke baštine Ministarstva kulture. U akciji istraživanja lokaliteta i vađenja kipa sudjelovali su znanstvenici iz pet zemalja. Brončani kip 1,92 metra visok i težak 300 kilograma, na dubini od 45 metara, ležao je u podmorju Velih Orjula, otočića jugoistočno od Lošinja. Slučajno ga je otkrio sportski ronilac i amater fotograf iz Belgije Rene Wauters, tri godine prije nego je izvađen. Nakon prijave, Ministarstvo kulture RH preuzelo je koordinaciju zahtjevnog projekta, od sustavnog podmorskog arheološkog istraživanja i vađenja kipa, do njegovog restauriranja. Od početka je sve ukazivalo da se radi o remek-djelu antičke skulpture pa je projekt imao međunarodnu dimenziju, a u različitim fazama uz hrvatske, uključivali su se stručnjaci iz Belgije, Velike Britanije, Italije, Austrije, Njemačke i SAD-a. U traženju odgovora o tajnama kipa, koristila se najsuvremenija tehnologija, a pretraženo je čak 50 tisuća metara četvornih. Kad je pronađen, cijeli kip je bio prekriven debelim slojem inkrustacije – naslaga, a do polovine je bio ispunjen pijeskom i morskim sedimentom. Preduvjet restauratorskih radova bila je desalinizacija.