Daniel Duda

Petnaestogodišnji šampion iz Krasa: 'Šah mi organizira misli i ne prestaje me oduševljavati'

Mladen Trinajstić

Ne prođe ni jedan dan da nekoliko sati ne posveti šahu, igri koja ga ne prestaje oduševljavati – Daniel Duda / Foto Mladen TRINAJSTIĆ

Ne prođe ni jedan dan da nekoliko sati ne posveti šahu, igri koja ga ne prestaje oduševljavati – Daniel Duda / Foto Mladen TRINAJSTIĆ

Nedavno osvojena titula ovog budućeg gimnazijalca tek je jedna u nizu godinama osvajanih. Za ulazak u svijet šaha najzaslužniji su tata Dejan i brat Dario, a daljnji napredak išao je uz pomoć interneta, ali i svjetski poznatih imena poput velemajstora Ognjena Cvitana, s kojim već neko vrijeme trenira



Ime Daniela Dude dobro je već poznato svim ljubiteljima šaha, a zbog uspjeha koje ovaj mladac redovno ostvaruje, dobro ga već znaju čak i oni koji s pločom pokrivenom crno-bijelim poljima možda baš i nisu »na ti«.


Ovaj petnaestogodišnjak iz Krasa, malog mjesta na području Općine Dobrinj, sad već dugom i impresivnom nizu natjecateljskih ostvarenja i laskavih naslova pred samo koji dan dodao je još jedan naslov, onaj kadetskog prvaka Hrvatske u kategoriji dječaka do 15 godina starosti. Titulu najboljeg šahista u državi u svojoj starosnoj kategoriji Duda je izborio na Državnom kadetskom prvenstvu koje je u drugoj polovici lipnja održano u hotelu Medena u Trogiru, gdje je daroviti mladi otočanin još jednom pokazao i dokazao svoj šahovski talent ali i, kako nam je rekao za našeg ovotjednog razgovora, »naplatio« silne sate (i dane) provedene u treniranju i razvijanju svojih šahističkih znanja.



Osim za brojne šahovske titule koje ne prestaju stizati u Općinu Dobrinj, obitelj Duda zaslužna je i za tradiciju održavanja jednog danas već iznimno popularnog i jakog šahovskog turnira koji, već punih sedam ljeta, ugošćava njihov Kras. Otvoreno prvenstvo Općine Dobrinj u šahu koje, u sjenovitom dvorištu Društvenog doma u Krasu svakog ljeta okuplja brojne poklonike šahovske igre, revijalno je okupljanje brojnih mladih, ali i onih manje mladih, šahista s cijelog otoka Krka, Primorsko-goranske županije, kao i iz turističko-vikendaških redova.




Natjecanje, uz logističku pomoć TZO-a i Općine Dobrinj, predstavnika Šahovske škole »Goranka« te brojnih podupiratelja i sponzora, već godinama organiziraju upravo članovi obitelji Duda. Spomenimo i da se Daniel, u godinama koje dolaze, priprema i za ozbiljniji iskorak i na međunarodnu šahovsku scenu, odnosno sudjelovanje na Europskom prvenstvu (koje je ove godine, unatoč ostvarenom pravu sudjelovanja, ipak odlučio preskočiti).



Završeni osmaš te budući gimnazijalac krčke SŠ »Hrvatski kralj Zvonimnir«, u društvu svog oca Dejana koji je, kaže nam Daniel bez ustezanja, zapravo najzaslužniji za njegov davni ulazak u svijet šaha (a dobrim dijelom i njegov igrački razvoj), nije skrivao zadovoljstvo svojim novim velikim uspjehom kojim je na najbolji mogući način nastavio dojmljiv niz svojih već godinama osvajanih naslova i šampionskih titula, između ostalih i onih državnog prvaka u kategoriji šahista do 7 godina starosti, potom i državnog, odnosno županijskog prvaka u kategoriji do 8 godina. – Po dva puta sam bio i županijski prvak u kategoriji do devet, a potom i do jednaest godina starosti, te po jednom u konkurenciji šahista do 13, odnosno 15 godina starosti. Kadetski prvak bio sam i 2015. godine, tada kao trinaestogodišnjak, a o svim dosad osvajanim drugim i trećim mjestima na brojnim natjecanjima na kojima sam sudjelovao – da i ne govorimo, riječi su kojima nam je svoje dosadašnje šahističke uspjehe i ostvarenja sažeo mladi šahist koji je, nakon što je dulji niz godina branio boje Šahovskog kluba »Goranka« iz Ravne Gore (koji je posredstvom svojih promotora šaha već dugo i snažno prisutan i na otoku Krku), odnedavno član riječkog Šahovskog kluba »Liburnija«.


Tata najčvršći oslonac


– Šah igram, kako bi se reklo, otkad znam za sebe, odnosno od svoje četvrte godine. Zavolio sam ga gledajući svakodnevne igre svog oca i starijeg brata Darija, koji se godinama također posvećivao šahu, ali i koji je, stjecajem okolnosti i školskih obaveza, posljednjih godina ipak nešto manje aktivan u natjecateljskom dijelu. Oni, posebice moj otac Dejan koji je i sam pasionirani šahist, godinama su kod kuće gradili i razvijali moja šahistička znanja, nastavlja Daniel koji je brzo nakon ulaska u natjecateljske vode, svojim igrama i šahovskom kombinatorikom počeo ugodno iznenađivati sve oko sebe. Rad kod kuće, s ocem koji mi je s godinama pokazao sve što je sam na tom planu znao i umio, nastavljen je i nadograđivan posredstvom interneta, ali i uz pomoć nekih jakih, svjetski poznatih imena, posebice Ognjena Cvitana, velikog šahista, velemajstora i vrhunskog trenera s kojim već neko vrijeme treniram. Upravo me on, naime, ne tako davno »uzeo pod svoje« i postao mi trenerom zbog čega već neko vrijeme, u okvirima mogućnosti, putujem u Rijeku. Rad s njim dodatno je proširio moje šahističke vidike pa tako i ovo posljednje ostvarenje dijelom dugujem i njemu, ocjenjuje Daniel, napominjući da mu je i dalje najčvršći oslonac njegov otac koji ga prati na svim natjecanjima na koje odlazi.


Fotografsko pamćenje


– Šah me nikad nitko nije trebao tjerati igrati, već sam uvijek, i kad god sam mogao, jednostvno želio i osjećao potrebu »kombinirati« s tim crno-bijelim figurama. To me i danas drži i ne prođe niti jedan dan, a da par sati ne posvetim igri koja me ne prestaje oduševljavati. Osjećaj je jednak kao prvih dana kad sam s ocem i bratom počeo igrati, govori nam sad već iskusni otočni šahist. Duda se prisjetio i da su važnu ulogu u njegovu šahističkom izrastanju i sazrijevanju odigrale i brojne ljetne škole šaha koje su na Krku ljeti organizirali ravnogorski šahisti. Šah je, uz učenje, definitivno moja glavna preokupacija, a ta plemenita, intelektualna igra uvelike mi pomaže i u školskim obvezama jer je »šahistički način razmišljanja« zapravo jako vrijedan i primjenjiv i u matematici, informatici i svemu ostalom što zahtijeva »organiziranje misli i podataka u glavi«.


Daniel i Dejan Duda na primanju kod načelnika Komadine / Foto Mladen TRINAJSTIĆ


Daniel i Dejan Duda na primanju kod načelnika Komadine / Foto Mladen TRINAJSTIĆ



Njegov otac dodaje da Daniela, kao i njegovog starijeg brata, oduvijek krasi sposobnost brzog učenja i pamćenja informacija, pa i školskog gradiva. – Tome je, nedvojbeno, pridonio šah koji već i po svojoj prirodi pridonosi razvoju »moždanih vijuga«, kaže tata Dejan skrećući nam pozornost na Danielovu sposobnost gotovo fotografskog pamćenja pročitanog teksta. Osim u talentu i njegovim, šahom razvijenim i već dobrano razrađenim intelektualnim sposobnostima, Daniel svoje napredovanje vezuje uz rad i trud koji u njegovo šahističko »tesanje« već neko vrijeme ulaže upravo spomenuti velemajstor Cvitan. – Već i sam vidim da mi rad s njim uvelike pomaže u daljnjem napredovanju, zaključuje kadetski šahistički šampion Daniel.


Općinska potpora


A svjestan da iza svakog uspješnog mladog sportaša, posebice u svim onim individualnim »disciplinama«, uvijek stoje zauzeti roditelji koji, i vremenom, ali i vlastitim sredstvima, nastoje pratiti svoje »obiteljske reprezentativce«, po povratku s državnog prevstva s Dudom se susreo i dobrinjski općinski načelnik Neven Komadina. Želio mu je čestitati na ostvarenom uspjehu, ali i uručiti odluku kojom ga je, u ime općinske uprave, nagradio s tri tisuće kuna vrijednom potporom.


– Ovo je najmanje što smo mogli učiniti za ovog našeg iznimno uspješnog mladog sumještanina, ali i za nastavak potpomaganja njegova šahističkog izrastanja kojeg, u okvirima mogućnosti, kontinuirano natojimo pratiti i pomagati. Osim kroz dodijeljenu mu novčanu nagradu, našeg ćemo kadetskog prvaka vrlo vjerojatno i simbolično uskoro nagraditi općinskom nagradom koja bi mu trebala biti uručena za skorašnjeg obilježavanja dana naše Općine, baš kao što smo to učinili i prošle godine, također na račun njegovih iznimnih ostvarenja. A tim i takvim rezultatima, zaključio je načelnik, naši mladi uspješni žitelji, sportaši i kulturnjaci na najbolji mogući način promiču svoju Općinu, pa ako hoćete i cijeli otok, na čemu smo im svima, pa tako i Danielu, iznimno zahvalni, zaključio je Neven Komadina.