OPATIJA Dograditi kat na hotel Kvarner, bilo bi slično kao da recimo meni, vama ili bilo kome od nas netko odluči »dodati još jednu glavu«. O takvoj mogućnosti imam apsolutno negativan stav. Radi se naime o spomeniku nulte kategorije i to ne samo u arhitektonskom, već i u turističkom smislu. Osim što se radi o najstarijem hotelu u Opatiji, ujedno se radi i o spomeniku hrvatskog turizma uopće, jer je hotel Kvarner iz 1884. godine i najstariji hotel na Jadranu, odnosno u Hrvatskoj. Ukoliko se takvoj ideji Liburnia Riviera Hotela udovolji, dogodio bi se opatijski, ali i hrvatski kulturocid prve kategorije. Zato vjerujem da će konzervatori reći svoje i izričito spriječiti dogradnju hotela Kvarner – komentirao je opatijsku »top temu« Berislav Valušek, povjesničar umjetnosti i poznati Opatijac kojeg smo zamolili za nekoliko »riječi struke«, nakon što su razvojnu viziju LRH koja obuhvaća rušenje, nadogradnju ili renoviranje 13 vrlo poznatih opatijskih hotela, »pretresali« mnogi. 

 Narušavanje originala

Premda je za dio javnosti u ovoj priči donekle utješno što se zasad radi tek o planovima bez papirnatog pokrića, jer će za svaku od ovih investicija podloga biti riješeni imovinsko-pravni odnosi, odnosno njihov ulazak u izmjene urbanističkog plana Opatije koje su u tijeku, poučeni mnogim dosadašnjim slučajevima preizgrađenosti i betonizacije »na korak od mora«, nije na odmet »puhati i na hladno«. 

    Tako je Marina Česen, pjesnikinja iz Pobri, vrlo slikovito prenijela »glas naroda«, naglasivši da hotel Kvarner mora ostati autentični simbol Opatije, jer sve drugo bi jednostavno bilo – narušavanje originala i stvaranje loše kopije. 

    – Mislim da bi se dogradnja Kvarnera jako teško uklopila u sredinu i da ta ideja nikako ne smije proći. Također, jako mi je žao i što su najavili rušenje hotela Zagreb i Ičići. Bojim se toga, jer kada se jednom nešto sruši, a ponestane novca, može se ostati bez svega. Najlakše je zrušit. Inače, za hotel Zagreb u kojemu mi je radila mama posebno sam vezana, a treba reći i da je u vrijeme Drugoga svjetskoga rata u njemu privremeno bilo i rodilište, jer je u to vrijeme zbog ratnih okolnosti bilo preopasno putovati do Rijeke – ispričala je Česen.   

Surina: Opatiji treba redizajn

Pravi dojmovi o ovoj, za Opatiju koja bi cijela trebala živjeti od turizma, ključnoj i prevažnoj priči, još se nisu dovoljno slegli i mnogi koji gotovo uvijek »imaju nešto za reći«, suzdržali su se od komentara. No, ono što se moglo čuti po kuloarima jest da se zapravo radi o »fatamorgani«, da se mnoge najave iz LRH ipak neće obistiniti, te da bi za svaku od investicija trebalo predočiti vrlo detaljne planove i dokumentaciju prije nego li se u eventualne radove uđe ili se oni približe realizaciji. 

    Zabilježena su međutim i sasvim drugačija mišljenja, pa je primjerice Opatijac Zdeslav Surina, arhitekt i predsjednik Društva urbanista Grada Opatije načelno podržao viziju LRH.

    – I kao arhitekt i kao predsjednik Društva urbanista moram podržati ovakvu viziju LRH. Opatiji treba redizajn. Opatijska infrastruktura odgovara onoj na početku 20. stoljeća i zbog toga se mora korigirati, iako su neki rezovi bolni. Prilikom takvog redizajna Opatije trebat će se obratiti velika pažnja na planiranje i projektiranje zgrada. Onaj tko to bude radio morat će imati i veliki senzibilitet za opatijski prostor. Istaknuo bih jedan pozitivan primjer promjena koji se odlično uklopio u prostor, a to je kompleks Milenija, dok su dva loša primjera onaj Grand hotela Četiri opatijska cvijeta i hotela Miramare. Primjerice, hotel Miramare ugrožen je velikim dodacima i nema adekvatnog pristupa – zaključio je Surina.