Zvijer je ušla u ograđeni prostor s lopatarima, a mladunče je ostalo vani pa kad je ugledala Vujnovića, podivljala je i počela rušiti ogradu. Nisu je uplašili ni hici iz pištolja, ni džip, i potrajalo je dok je našla izlaz i pobjegla
VRBOVSKO Broj medvjeda na području Gorskog kotara prelazi razumnu mjeru, čak i brojku utemeljenu na lovno-gospodarskim osnovama, tvrde poznavatelji stanja i iskusni goranski lovci, a novi dokaz je incident zabilježen u mjestašcu Tuk, smještenom dva-tri kilometra od Vrbovskog.
Naime, kako nam je rekao Nikola Vujnović, član Lovačkog društva »Jelenski jarak« i jedan od najuglednijih lovaca na ovom području, njegov nedavni bliski susret s razljućenom medvjedicom mogao je biti i koban.
»Pred nekoliko sam se godina pokušao baviti ovčarstvom, ali sam morao odustati jer su vukovi bili jači i nakon što su mi u nekoliko navrata napali stado, odlučio sam umjesto ovaca uzgajati jelene lopatare. Na žicom ograđeni oveći prostor gdje sam nekada uzgajao ovce, doveo sam desetak jelena i košuta i sve je bilo dobro do pred neku večer. Negdje oko 23 sata, dok sam ležao u kućici koju sam napravio uz taj prostor, začuo sam vani neke čudne zvukove. Onako u pidžami izašao sam van te krenuo prema ogradi. Najprije nisam vidio ništa, a onda sam odjednom shvatio da prema meni, van okvira ograde, ide vrlo radoznali mladi medvjedić. Znao sam da tu negdje mora biti i njegova majka i uskoro sam je najprije čuo, a onda i ugledao. Oveća medvjedica bila je s druge strane ograde, u prostoru namijenjenom jelenima! Ona je, očigledno, uspjela ući unutra, a mladuncu to nije uspjelo pa je ostao van ograde. Vidjevši ga kako ide prema meni, medvjedica je reagirala agresivno i krenula prema meni, ali me ograda, na svu sreću, zaštitila.
Pao na leđa
Naime, medvjedica je bila vrlo agresivna i u nekoliko je navrata žestoko skočila na žičanu ogradu dobrano je izvitoperivši. Ja sam bio vrlo blizu ogradi, možda metar-dva daleko i kad je prvi put skočila toliko sam se uplašio da sam pao na leđa. Iako imam ozlijeđen kuk i teško hodam, uspio sam se ustati i otići u kuću po pištolj. Kad sam se naoružao, izašao sam van i počeo pucati u zrak, što je u bijeg otjeralo mladunca koji je pobjegao prema kukuruzištu, ali nju to uopće nije smetalo i stalno je tražila način kako da izađe iz ograđenog prostora i dođe do mene. Čak je na jednom mjestu počela i kopati zemlju kako bi se provukla ispod ograde! Vidio sam da je stanje sve gore pa sam se vratio u kuću i telefonom pozvao sina, brata i zeta te im rekao o čemu se radi. Došli su s jednim džipom pa smo s njim i mojim terencem ušli u ograđeni prostor i počeli je automobilima tjerati prema onom dijelu ograde koji smo prije toga malo oslobodili kako bismo joj omogućili da pobjegne. Naravno, ona nije znala da joj želimo dobro pa je i dalje bila agresivna i, nećete vjerovati, napadala je automobile! Ipak, bili smo uporni, svjetlima i zvukovima sirena nastojali smo je uplašiti te polako išli autima prema njoj, sužavajući joj prostor kretanja i usmjeravajući je prema željenom dijelu ograde. Na kraju smo je i uspjeli natjerati do tog dijela, i kad je vidjela rupu u ogradi, provukla se kroz nju i pobjegla u šumu«, ispričao nam je još vidno pod dojmom doživljenog iskusni vrbovščanski lovac.
Nije prošao ni dan od trenutka izrade ovog teksta, a iz Tuka je došao novi poziv Nikole Vujnovića. Ovog su puta u noćnom posjetu bila čak četiri medvjeda – medvjedica s mladuncem i dvoje odraslih. Budući da očigledno nisu uspjeli pronaći mogućnost ulaska u ograđeni prostor gdje borave lopatari, vršljali su po dvorištu ispred Vujnovićeve kućice: »Došli su oko pola tri, a probudilo me je rzanje konja koje sam baš zbog toga da me upozore na dolazak medvjeda doveo kraj kuće. Kad sam izašao, odmah sam ugledao dvoje te počeo vikati i pucati iz pištolja što ih je otjeralo. No, čim su mi nestali s vidika, čuo sam iza leđa kako nešto hoda. Pomislio sam da su konji, ali kad sam se okrenuo – bila je to medvjedica s mladim! Ipak, i oni su uplašeni pucnjevima otišli, ali samo do obližnje šume odakle su kasnije svo četvero ponovo pokušavali doći u dvorište! Do četiri ujutro sam stražario ispred kuće, zapucao još pokoji put i tek u rano jutro otišli su u šumu«, ispričao nam je prestrašeni Vujnović.
Lopatari pod stresom
Po njegovim riječima, samo na području Lovačkog društva »Jelenski jarak« trenutačno »operira« bar petnaestak medvjeda, što je prevelik broj za ovo područje i upravo zbog tako velikog broja događa se da im ponestaje hrane u šumi pa se okreću voćnjacima ili, kao u ovom slučaju, ogradom zaštićenom području u kojem borave druge životinje. Takvo ponašanje, pak, vodi ka sve češćim opasnostima od susreta čovjeka i medvjeda. A ti susreti, vidljivo je i iz ovog slučaja, mogu biti vrlo opasni.
»Ne znam, što bi bilo da nije bilo žice. Bio sam tridesetak metara od kuće i ne vjerujem da bih, pogotovo jer se teže krećem, uspio pobjeći. Mislim da bi se trebao dozvoliti odstrel bar dva medvjeda na ovom području jer će u suprotnom ovakvih slučajeva biti sve više«, rekao nam je Vujnović, dodavši kako je sedamnaest jelena i košuta nakon posjeta medvjedice vrlo uplašeno i boravi uglavnom u šumi, bojeći se čak doći i do hranilišta! Medo je, očigledno, uplašio i ljude i životinje u Tuku.
