Otići ću u Milano, možda u London, no kasnije se želim vratiti doma, u Hrvatsku, na more – Nicole Krunić
Nicole Krunić iz Opatije ima tek 21 godinu, no već se može pohvaliti s dvije diplome koje bi joj trebale osigurati mjesto pod suncem u svijetu mode. Osim što je upisana u svjetski registar vizažista, nedavno se vratila iz Milana gdje je završila studij na IED-u (Instituto Europeo di design), smjer fashion styling (modni stilist). Šarmantna, komunikativna i vedra Nicole, na jesen će svoj zanat i dalje »tesati« u Milanu, gdje se nada dobrom poslu u nekom modnom časopisu, no kako kaže, zanima ju i hrvatski modni svijet, te bi se nakon što je puno prakse stekla tijekom trogodišnjeg obrazovanja u Milanu, rado dokazala i u svojoj domovini. U očekivanju poslovnih ponuda, za koje vjeruje da neće izostati, napravili smo mali ljetni razgovor.
– Završila sam Opću gimnaziju u Opatiji i zatim krenula u Milano. Sve se to dogodilo preko jedne zagrebačke udruge koja pomaže mladima da idu studirati izvan granica Hrvatske, a oglas o tome da se budućim studentima pruža mogućnost da dođu pogledati IED i upoznati se s fakultetom, pronašao je u novinama moj tata. Jako sam se zainteresirala i ubrzo krenula u Milano. To je privatni fakultet i obrazovanje za modnog stilista traje tri godine.
Prije nego sam krenula u Milano završila sam školu za vizažista u Pučkom veleučilištu u Zagrebu, koja se zove Pro focus, najviši level i isto tako u Budimpešti akademiju za vizažiste, što mi je sve skupa dosta pomoglo kada sam došla u Milano. Studirala sam na engleskom jeziku, a diplomski rad obranila na talijanskom.
Što je bilo potrebno za upis na europski studij dizajna?
Grad za mlade
Kakav je život u Milanu?
– U tri godine promijenila sam tri stana, jer je u Milanu jako skupo živjeti. Sve to su financirali roditelji, bez kojih ne bih uspjela. Dobila sam i pomoć od Grada Opatije prošle godine. Milano je ogroman grad s više od četiri milijuna ljudi, no nakon tri godine boravka u njemu nekako mi se smanjio. Već sam se navikla. No, život je puno, puno drugačiji nego ovdje. Radi se od 7 ujutro do 22 sata navečer, sve je puno brže i s puno više zbivanja. Strašno je skupo, no meni se sviđa život u velikom gradu. Njegova je struktura vrlo internacionalna, pa je od četiri milijuna ljudi, barem dva milijuna stranaca. Studenata iz cijelog svijeta ima jako puno, pa sam imala priliku upoznati mlade iz svih zemalja. To je stvarno odličan grad za mlade.
Jeste li na fakultetu imali i kolega iz Hrvatske?
– Vrlo malo. Bila je jedna djevojka iz Zagreba i jedan dečko iz Pazina, te jedan koji živi u Švedskoj, no roditelji su mu iz Hrvatske. Fakultet koji sam pohađala podijeljen je u dvije zgrade, a u mojoj su studirali budući stilisti, dizajneri, kreatori nakita, marketing stručnjaci i studenti koji su se obrazovali za druga zanimanja vezana uz modu, a drugi dio su grafički dizajneri, dizajneri interijera, fotografi i slično. Bila sam u engleskom smjeru i uz mene su sve bili stranci iz različitih zemalja, te samo jedna Talijanka. Nekoliko studenata iz Hrvatske bilo je u drugim smjerovima, ali ne i za modnog stilista.
Imate 21 godinu i karijera je pred vama. Što i kako dalje?
– Što se tiče obrazovanja, u Milanu se može ili početi ispočetka, upisati neki drugi smjer, ili magistrirati, što je izuzetno skupo. Ili, mogu usavršavanje potražiti u nekoj drugoj zemlji, na nekom drugom fakultetu… No, u ovom trenutku, odabrala bih posao. Želim steći još više iskustva, pa zatim za par godina upisati magisterij.
Postoje li i konkretne poslovne ponude?
– Dosta nam pomaže fakultet, šalju nas na intervjue i razgovore za posao. Išla sam na njih nekoliko, no i dalje sam nezaposlena. Nadam se da će u rujnu, kad idem opet u Milano, sreća biti na mojoj strani. To je grad koji pruža dosta mogućnosti i mislim da ću skupa s jednim prijateljem, također iz svijeta mode, uspjeti pronaći posao. Za sve to treba dosta rada, truda, poznavanja ljudi i određenih veza s modnim svijetom. Roditelji su, da bi isfinancirali moje školovanje u Milanu podigli kredite i jedva čekali da se sve to završi, a sada je red na meni da se pokušam izboriti da sve što sam naučila uspijem pokazati i unovčiti.
Je li u Milanu bilo i kakvih anegdota?
Učenje iz života
Kakva su Vaša opažanja o modnom svijetu?
– Nakon 16 godina bavljenja sportom, tenisom, za mene je sve ovo bilo kao da mi je netko okrenuo pladanj naopako. U sportu ima discipline i puno pravila, dok u modnom svijetu kao prvo nema pravila i sve je puno zločestije nego u sportu. Sve je uvijek novo i teško je ljudima vjerovati. Teško je naći one koji će ti biti prijatelji i neće ti u ključnom trenutku okrenuti leđa. Konkurencija u modnom svijetu je strašno velika i trebalo mi je vremena da se naviknem na takvo ponašanje okoline.
Uz modu i svladavanje stranih jezika, vaša je ljubav kako čujem i tenis?
– Igrala sam tenis, najviše u Njemačkoj, u Frankfurtu i Stuttgartu, za njemačku ligu. Navikla sam vrlo mlada sama putovati avionom, a sport i natjecanja su me naučila disciplini. Brzo se uklapam u društvo i brzo učim jezike, pa sada uz engleski i talijanski već znam i malo španjolskog. Imam širok krug prijatelja, godinu dana mi je cimerica bila jedna Amerikanka, pa sam još bolje svladala konverzaciju. Za moje dobro znanje engleskog jezika zaslužni su i moji profesori iz Opatije, iz osnovne škole Zdenka Miljatović, te iz gimnazije Draško Vučemilović.
Koje ste predmete imali na fakultetu?
– Fotografiju, foto shootinge, marketing, povijest umjetnosti, povijest mode, pa čak i šivanje i izradu, te crtanje kolekcija, premda to nije naš smjer. Učili smo kako se rade reklame, editorijali, morali smo i pisati modne kritike – sve ono što je potrebno za rad u časopisu koji se bavi modom. Meni je bila najzanimljivija fotografija i sam styling. Osamdeset posto nastave bila je praksa, stažiranje, volontiranje, a same literature nije bilo puno. Sve je trebalo naučiti iz stvarnog života i mislim da je to jako dobro, to je nešto što me oduševilo. Završila sam faks i stvarno znam raditi ono za što sam se obrazovala, a s obzirom da je to privatna ustanova, profesori su bili super susretljivi i na raspolaganju doslovce od 0 do 24 sata.
Vaš posao iz snova…
– Želim biti stilist u nekom modnom magazinu, raditi na editorijalima. No, pošto sam završila i šminku, voljela bih raditi i na modnim revijama, zanima me sve ono što se događa iza modnih pista. A ako me baš pitate za san snova, to je posao u Parizu! Kada se vratim u Milano, voljela bih dobiti neki stalni posao s ugovorom…
Kakav je povratak iz velikog grada u mali, iz Milana u Opatiju?
– Za mene sasvim normalan, ali me neki prijatelji više ne zovu Nicole, nego »prijateljica iz Milana«. Sada više pratim i hrvatsku modnu scenu i voljela bih i sama utjecati na nju, jer ovdje ima vrlo zanimljivih dizajnera. Najprije ću otići u Milano, možda u London, no definitivno se kasnije želim vratiti doma, u Hrvatsku, na more…