Ni snijeg nije omeo male zvončare da zvone centrom Žejana tjerajući zle duhove

Snimio Marin ANIČIĆ

Zvoniti centrom Žejana u pratnji oca i brata stigao je i dvogodišnji Tijan Baćić, maleni Halubajski zvončar. Oduševljen snijegom prvo je sa svojom sjekirom isprobavao njegu tvrdoću, dok su stariji predstavnici Halubajaca dan u Žejanama započeli grudanjem u kratkim rukavima

ŽEJANE Ni snijeg, ni hladnoća, ni vjetar – ništa nije omelo gotovo tri stotine malih zvončara da stignu do snijegom prekrivenih Žejana i starom jezgrom mjesta svojom zvonjavom tjeraju zimu i zle duhove.

Na ovogodišnju »Miću zvončarsku smotru« čiji su domaćini bili Žejanci, a organizatori Žejanski zvončari i Općina Matulji, okupilo se 14 zvončarskih skupina – Žejanski, Munski, Rukavački, Zvonejski, Brgujski, Brežanski, Mučićevi, Frlanski, Zametski zvončari, zvončari Korenskega i Vlahovega Brega, Halubajski zvončari, Dondolaši i tek pokoji predstvnik Ćićkih.

Snimio Marin ANIČIĆ

Pod pahuljama snijega prve su rutom krenule male maškare iz Dječjeg vrtića Matulji, a onda su »mići zvončarići« dokazali kako se čuva pusna tradicija i kako ih apsolutno nikakvi vremenski uvjeti ne mogu zaustaviti.– Odaziv zvončarića pokazao je da se ne moramo brinuti za očuvanje tradicije, da će ona zasigurno biti prenesena na nove generacije – rekao je organizator, predsjednik Žejanskih zvončara Valentino Doričić u čijoj zvončarskoj skupini se okupilo gotovo tridesetak »mićih« zvončara.

Tata Raul Baćić otkio je da malom Tijanu ovo nije prva smotra, već kako na njoj sudjeluje treći puta, a prvi puta na Mićoj zvončarskoj smotri bio je kao petomjesečna beba. Iako je temperatura bila u laganom minusu nikome iz obitelji Baćić, čak ni devetogodišnjem Noanu, nije bilo hladno. Jedva su čekali startati rutu da pokažu svoju silinu i snagu.– Za užancu ne postoje loše vremenske prilike – rekao je tata Raul Baćić dok je na djecu stavljao kompletnu, nimalo laganu zvončarsku monturu, teški zvonac, kožu…Ni rukavačkom zvončariću Leonardu Boneti nije bilo zima, iako je na sebi ima samo košulju i kožu. Mama ga je, kaže, dobro zdola obukla, a s obzirom da mu je žejanska smotra već šesta u nizu – odradio ju je kao veliki.Za Miću zvončarsku smotru u Žejanama danima su živjeli svi žitelji sela u matuljskom zaleđu, što se vidjelo i u gostoprimstvu. Za sve učesnike i posjetitelje nudio se topli čaj, kuhano vino, krafne, kroštule, fritule.

Cijelo selo, sve domaćice danima su pripremale pusne delicije i na svim lokacijama zvončarskih kola nudile ih posjetiteljima i malim zvončarima. Snijeg koji je počeo padati dan uoči smotre, a padao i u vrijeme njezina održavanja, i koji je napadao gotovo 40 centimetara nije ih omeo u nastojanju da osiguraju toplu dobrodošlicu.

Žejanci su cijelu noć, od četiri ujutro, zajedno sa komunalnim društvom, čistili ceste i putove kako bi se ova manifestacija mogla održati. Na taj su način osigurali pravu snježnu idilu u Žejanama i zato rečenica jednog posjetitelja dok je promatrao zvončariće kako ponosno koračaju i zvone je u samo nekoliko riječi rekla sve – »Ovo treba doživet!«.

Ni snijeg nije omeo male zvončare da zvone centrom Žejana tjerajući zle duhove

Lidlova super ponuda