Da smo imali priliku ugovoriti koncesiju s promijenjenim uvjetima sigurno bi se nas više javilo, a u tom bi slučaju koncesija bila znatno veća od dobivene, kaže Ivica Brko, koji je na Lidu držao lokal »Tantra«
OPATIJA Koncesija na plaže Lido i Angiolina, koja je pripala poduzetniku Zoranu Maržiću, i dalje izaziva snažne reakcije u javnosti. Dok dio građana pozdravlja namjeru da se dva popularna kupališta konačno urede, oporbeni političari, ali i nekad zainteresirani investitori smatraju da je čitav natječaj za koncesiju proveden nedovoljno transparentno te da je zbog toga gradski proračun na ozbiljnom gubitku zbog manjih prihoda od naknade tijekom budućih 20 godina, koliko je trajanje koncesije.
Ivica Brko, čija je tvrtka dugo vremena držala lokal »Tantra« na Lidu, ali i iskazala interes za dugoročnom koncesijom na plažu, revoltiran je izjavom gradonačelnika Opatije Ive Dujmića da su svi drugi investitori odustali jer su htjeli dobiti pomorsko dobro bez da utroše ijednu lipu, izrečenom na sjednici Gradskog vijeća.
I Ernie Gigante Dešković, nezavisni gradski vijećnik koji je u trenutku raspisivanja natječaja za koncesiju nad plažom Lido obnašao funkciju zamjenika gradonačelnika, istaknuo je da se konačni projekti razlikuju od početnog natječaja.
– Izgradnja replike drvenog kupališta Lido je želja svih Opatijaca, kao i svih dosadašnjih gradskih vlasti, i zato je pokušaj da se kroz to podvali hotel – neprihvatljiv. Kada se govorilo o obnovi drvenog kupališta Angiolina, govorilo se o replici, o objektu koji će izvana biti isti kao nekadašnje kupalište uništeno u plamenu. Govorilo se da će se u unutrašnjosti naći kafić, restoran, na krovu sunčalište, te javni prostor koji će biti kompatibilan za korištenje s obližnjom vilom Angiolina.
– Kad je natječaj raspisan, nije bilo jasno da li će se moći mijenjati unutrašnjost, raditi sobe, odnosno graditi hotel. Iz tog razloga se nitko nije javio – nitko osim jednog kandidata. I kada je taj jedan dobio koncesiju – evo mogućnosti prenamjene unutarnjeg prostora. Ono što je najvažnije, smatram da obnova drvenog kupališta nije smjela biti prepuštena privatnom investitoru. EU ima posebne fondove za kulturna dobra, odnosno za izradu ili renoviranje zdanja u čiju kategorizaciju ulazi i drveno kupalište Lido. U samo prvih šest mjeseci ove godine na prostoru EU bilo je sličnih investicija u iznosu od oko 200 milijuna eura. Neki primjeri su nam iz bližeg susjedstva, sjeverne Italije, Slovenije… Nitko ne može reći da se tim putem nije moglo ići, jer ako mogu drugi može i Opatija. No, u tom slučaju jedna osoba bi ostala kratkih rukava – investitor. Odluka da se Lido gradi privatnim kapitalom investitora-koncesionara nije potreba, već je to samo politička odluka, zaključio je opatijski nezavisni vijećnik.