Mještani Mihelića podnijeli kaznene prijave zbog pada u nezaštićen kanal

Rudolf ima prijelom križne kosti, a Marko je ozlijedio kuk, lakat i dva prsta. Dodatno su ih ogorčile izjave da su sami preskakali ogradu (koje nije ni bilo), kao i činjenica da je kretanje Mihelićima i dalje opasno zbog nezaštićenih iskopa za kanalizaciju

MATULJI Da izvođenje građevinskih radova u neposrednoj blizini kuće može biti opasno, zorno su se i na vlastitoj koži nedavno uvjerila braća Rudolf i Marko Pajić iz Mihelića u Matuljima. Rudolfu su konstatirane teške ozljede, prijelom križne kosti, a brat Marko, iako lakše ozlijeđen, svakodnevno osjeća posljedice pada zbog kojih će ići na dodatne preglede.

Na razgovor s našom novinarskom ekipom odlučili su se nakon što su u Novom listu od utorka u tekstu vezanom za nezadovoljstvo mještana Mihelića oko radova na sanitarnoj kanalizaciji, a koje izvodi tvrtka »Strabag d.o.o.«, pročitali izjavu Miodraga Šarca, voditelja službe razvoja i investicija u Komunalcu. »Zatečeno stanje na gradilištu svaki puta bilo je ispravno. Istina je da je gospodin ozlijeđen pri padu u rov, ali isto tako na Prvoj pomoći gospodin je policiji izjavio da je preskočio ogradu gradilišta. Policija je također izvršila izvid na terenu i nije utvrdila nikakve nepravilnosti«, izjavio je Šarac kolegici iz opatijskog dopisništva Novoga lista. Braću Pajić je ta izjava revoltirala i zaprepastila jer, kako nam tvrde, prvo nisu djeca da preskaču ograde, a drugo – gradilište nije bilo niti adekvatno ograđeno.   

Bilo je i krvi

Na razgovor ih je nagnala i duboka zabrinutost za sigurnost svoje, ali i tuđe djece, kao i susjeda koji svakodnevno, unatoč iskopima, moraju sigurno stići do svojih domova. Posebice su revoltirani načinom na koji se izvođač radova pobrinuo za (ne)sigurnost gradilišta pa su se odlučili i na podnošenje kaznene prijave. Zasad je kaznena prijava podnesena protiv nepoznatih počinitelja, i to zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti u svezi s dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom te opasnog izvođenja građevinskih radova u stjecaju s nanošenjem teške tjelesne ozljede. Kako su nam istakli, tek kada su stradali, došao je kamion s mrežama i postavljene su zaštitne, željezne ograde.

Razgovarali smo i s Nikolom Malecom, stanarom na adresi Mihelići 1a, pored čije kuće se dogodio pad. Malec nam je pokazao narančastu mrežu kojom je bila »zaštićena« iskopina, mrežu koja ne bi zadržala niti dijete, a kamo li odraslog čovjeka.

– Pogledajte kako su i moju ogradu oštetili na više mjesta, portun srušili. Kada im nešto kažete, samo vam se smiju. Rekli su mi ako neću dobrovoljno, da će onda na silu – ispričao nam je Malec.

– Dva i pol mjeseca rade. Vraćali smo se navečer, oko 21.30 sati kući s posla. Već je bio mrak. Brat je išao ispred mene. Zapeo sam za kamen na puteljku i počeo padati. Želeći mi pomoći, brat me pokušao uhvatiti, ali je i on pao. Uspio je izaći iz rupe dubine dva metra, dok sam ja ostao ležati u nesvijesti. Ne sjećam se pola toga, ali brat je ostao priseban i otrčao po oca. Bilo je i krvi oko mene.   

Jedini prilaz

U prvom trenutku su mi ozljedu okvalificirali kao lakšu, ali se idućeg dana ispostavilo da sam teže ozlijeđen. Kada idem doktoru, opet moram ovuda proći. Brat Marko mora nositi ovratnik. Ozlijedio je bio i kuk, lakat i dva prsta, ali srećom lakše. Da smo poginuli, a oboje imamo po dvoje male djece, tko bi ih hranio. Mi drugog prilaza nemamo, drugačije ne možemo kući. Nitko od njih nas nije nazvao da pita kako smo, jesmo li živi. Ne daj Bože da nekome treba hitna pomoć i da njihovo vozilo mora ovuda doći. Tu ima i puno djece, ne daj Bože da padnu. Nema rasvjete, ističe Rudolf Pajić koji može hodati jedino uz pomoć štake i to vrlo kratko jer se, radi oporavka, ne smije previše kretati.

– Tri dana sam povraćao i još uvijek imam mučnine. Tek kada se tijelo ohladilo, počeo sam osjećati sve posljedice pada – kaže Marko Pajić.