U punomoći koju imam se izričito navodi pristup na ceste u Mihotićima. Slijedom takve punomoći nesporazum s odvjetnikom nije moguć
Odvjetnik Milorad Stanić našao se usred medijske afere oko gradnje prilaza naselja Benčinići tunelskoj cesti, uz optužbe dijela mještana predvođenih Laurom Jurlinom, ali i dijela matuljskih vijećnika, da je iskoristio »neslogu« između mještana i općinske vlasti za svoj interes. U razgovoru za Novi list govori o svojoj uključenosti u ovaj slučaj.
Kako je uopće došlo do suradnje s mještanima Benčinića, te kako komentirate negativan stav dijela mještana prema vašem angažmanu? – Pozivom nekoliko ljudi iz Benčinića da dođem k njima na piće i njihovom zamolbom da se angažiram i glede njihovog problema, a što sam s veseljem prihvatio jer i na osobnom iskustvu ulaza i izlaza s tunelske ceste u Kolavićima znam da je to dnevno stresna situacija koju treba što prije riješiti. Mještani Benčinića angažirali su me upravo zato jer su znali da sam aktivno uključen u rješavanje izgradnje čvorišta Anđeli, te s namjerom da i za njih nešto napravim da se pomaknu s točke na kojoj stoje već više od trideset godina. Pomak se upravo događa i problem pristupa Benčinića na cestovnu infrastrukturu nakon više od 30 godina počinje se ozbiljno shvaćati, te nazirati rješenje, a i ne misle svi mještani Benčinića isto kao oni koje citirate u Novom listu od subote 28. srpnja.
Nema nesporazuma
Problematična je i vaša punomoć, koja je potpisana, ali ne i ovjerena? – Punomoć je naravno važeća, kao i svaka druga odvjetnička punomoć bez pečata i ovjere javnog bilježnika. Među 21 potpisnikom nije gospođa Laura Jurlina, ali njen muž i familija jesu. Kod većeg broja potpisa kao i u ovom slučaju moguće je da netko s vremenom promijeni mišljenje. Upravo je zato moja punomoć sastavljena kao specijalna s taksativno navedenim zadaćama, pri čemu je prioritet pristup na nerazvrstane ceste u Mihotićima (Frančići), zatim pristup na nerazvrstane ceste u Bregima, i kao treća opcija, pristup na tunelsku cestu. U punomoći se također navodi da »žalba na lokacijsku dozvolu za preinake na tunelskoj cesti nije potrebna da ne bi odugovlačili sa zahvatom, ali je potrebno problem Benčinića rješavati, a ne odgađati kao dosad. Kao treća točka stoji da »predlažemo operativno brzo i jeftino rješenje, povezivanje prema Mihotićima takozvanom ‘radnom cestom’ uz južni kolnik tunelske ceste od Benčinića do Mihotića, a za koji mislimo da već postoji i da je egzistirao tijekom izgradnje ceste«. U punomoći se izričito navodi pristup na nerazvrstane ceste u Mihotićima, a u zagradi je naziv Frančići, to je iz razloga jer je u prostorno-planskim dokumentima, službeni naziv čvorišta koje je ishodište buduće Liburnijske zaobilaznice. Slijedom takve punomoći nesporazum s odvjetnikom nije moguć osim ako ga se želi izmisliti.
Među davateljima punomoći nalazi se i gospođa Majda Benčinić, koja je preminula nekoliko dana ranije… – O tom događaju nemam saznanja. Punomoć je pokojnica potpisala za života, a budući da je punomoć potpisivana tijekom petnaestak dana pa tek nakon zadnjeg potpisa na nju stavljen datum, moguće je došlo do opisane situacije, ali to u svakom slučaju ne umanjuje jasnoću naloga davatelja punomoći meni i samu punomoć preostalih 20 stanovnika Benčinića. Nitko od mještana nije otvorio pitanje mogućnosti da sam ja sam potpisivao, dopisivao ili izmišljao potpisnike na punomoć jer su je oni, mještani, nosili od kuće do kuće radi potpisa.
Traje 20 godina
Postoji li u čitavoj priči vaš privatni interes da se ne odugovlači s izgradnjom čvora Anđeli, budući da živite u Kolavićima koji su sada spojeni na tunelsku cestu? – On postoji već 20 godina koliko živim u Kolavićima. On nije tajna, već upravo povod za mještane Benčinića da me angažiraju, a izgradnja tog čvorišta je prilika da se i Benčinići na njega spoje. Kolavići nisu sada pripojeni na tunelsku cestu, već to spajanje traje punih 12 godina, od početka mog angažiranja na tome, pa i od ranije. Osim toga, tim čvorištem nisu spojeni samo Kolavići, već cijeli gornji veprinački kraj. A bilo je predviđeno da će se tu spojiti i Slavići, te Benčinići, možda spoj svih nas s Opatijom. Ja još uvijek vjerujem da će to tako i biti. Prema mjerenju prometa koji smo sami organizirali 25. lipnja 2005. godine, dakle sedam godina prije izgradnje čvorišta na toj je lokaciji bilo 291 ulaz i 396 izlaza na tunelsku cestu, dakle blizu 700 što ulaza, što izlaza. Prema tome tih 700 ulaza i izlaza nije privatni interes jednog Milorada Stanića već pitanje života ili smrti koje traje već punih 20 godina i ne može biti stvar za prigovor o privatnom interesu pojedinca.
Često ste kao odvjetnik umiješani u javne afere, kako to objašnjavate? – Ne bih rekao često i ne bih rekao da se radi o aferama, već o javnosti zanimljivim događajima. Odvjetnik sam koji često radi na realizaciji gospodarskih, komunalnih i urbanističkih projekata, a to jesu područja od interesa šireg kruga ljudi i u rješavanju takvih projekata gotovo nikada nema stopostotnog konsenzusa. Evo na primjer Benčinića, iz 17 kuća imam punomoć od 21 osobe. Muž je potpisao punomoć, a njegova žena ne, i proziva me putem novina jer da ona ništa nije znala ni razumjela. Što je tu aferaška pozicija? Možda taj familijarni odnos ili odnos prema odvjetniku. Ili je to sve životna zanimljivost povodom ozbiljnog problema Benčinića. Uvijek razvoj nekome nešto uskraćuje, a nekom nešto unapređuje i to kako po subjektivnim, tako i po objektivnim ocjenama onog tko procjenjuje. Uskraćeni se logično buni, često je i glasniji od većine. To je skoro zakonitost, a on je i medijima draži i to tako prihvaćam. Skoro kao u politici, moraš imati većinu da bi išao dalje s realizacijom projekta. Dvadeset potpisnika iz Benčinića na punomoći je ozbiljna većina. Često realizacija projekata traje i duže od mandata vlasti i uz promjenu nekoliko punomoćnika.
Što ste napravili po ovom predmetu u kojem ste zastupali mještane? – Prije 12 godina predlagao sam spajanje Benčinića tzv. radnom cestom na buduće čvorište Anđeli, ali je Općina Matulji taj prijedlog tada odbila, nadajući se da će problem Benčinići riješiti parkiralištem ispod Benčinića prilikom izgradnje Liburnijske zaobilaznice. Nije uspjela, i ruku na srce, to je skupo i nedovoljno funkcionalno rješenje. I sada je s moje strane ponovno ponuđena takozvana radna cesta kao rješenje za Benčiniće. Bina Istra d.d. takvim rješenjem nije sretna, ali je to prihvatila kao sada optimalno privremeno rješenje.
Zbog čega nije provedeno takvo rješenje? – Organizirao sam zajednički obilazak te radne ceste od strane predstavnika Bina Istra d.d., Općine Matulji, mještana i mene osobno, radi zajedničke ocjene predloženog rješenja. Nažalost, općinski predstavnik bio je rezolutan, objašnjavajući svima da je predloženo rješenje neprihvatljivo. Zapravo je otjerao Binu od tog rješenja. Naknadno je Općina zatražila od Bine da očisti tu radnu cestu potpuno prebacujući zadaću Bini. Kao da je to samo problem Bine, što nije istina.
Postoji li još uvijek mogućnost da se na taj način riješi problem Benčinića? – Sukladno stavovima općinske administracije, 17. studenog 2011. godine u ime mještana Benčinića podnio sam Zahtjev Općini Matulji za osiguranje sredstava u budžetu za 2012. godinu za topografsko-katastarsku podlogu i idejno rješenje spojne ceste Benčinići s Frančićima, odnosno Mihotićima, a kao osnova za izradu lokacijske dozvole, parcelaciju i imovinsko-pravno sagledavanje te rješavanje predmetnog problema. Sve s očekivanjem da bi prednje opisana priprema mogla biti i dostatna za poduzimanje aktivnosti na čišćenju terena i privođenju nužnoj svrsi postojeće, a sada zapuštene ceste uzduž državne ceste D8 Matulji – Tunel Učka. Također sam 23. studenog 2011. godine putem općinske vijećnice podnio pismeno obrazloženje amandmana na budžet Općine Matulji za 2012. godinu, detaljnije obrazlažući problem Benčinića, mogućnost korištenja radne ceste, njezinu dužinu i potrebne troškove s iznosom od 390 tisuća kuna. Dana 25. ožujka 2012. godine podnio sam Prijedlog – primjedbu u postupku Izmjene i dopune PP Grada Opatije tražeći da se u grafičkom i tekstualnom dijelu Plana ugradi ova radna cesta kao pristupna cesta za Benčiniće, a u dijelu u kojem ona prolazi po teritoriju Grada Opatije. Na istu primjedbu potaknuo sam i Općinu Matulji i koja je slijedom toga također zatražila uvrštenje ove ceste u PP Grada Opatije.
Pozitivan pritisak
Neovisno o tome, početkom 2011. godine tijekom pripreme javne rasprave za studiju utjecaja na okoliš povodom izgradnje punog profila tunelske ceste (autocesta sa četiri traka) provjeravao sam s Bina Istrom d.d. je li pješački nathodnik iznad tunelske ceste u Benčinićima prenamijenjen u kolni pristup. To je prihvaćeno, ali to je rješenje kolnog pristupa tek za nekoliko godina kada se bude gradio puni profil tunelske ceste. Uvjeren sam da je rješenje moguće u daljnjih 6 mjeseci pod uvjetom da stanovnici Benčinića i dalje »vrište«, da taštine institucija koje 30 godina nisu riješile problem Benčinića, budu potisnute i da Bina Istra ne bude krutog stava prema radnoj cesti (a to Bina nije) – dakle rješenje je u našim rukama, samo to trebaju biti vrijedne ruke.
Smatrate li se još uvijek zastupnikom mještana po ovom pitanju? – Ako je »galama« koja je podignuta u funkciji rješavanja kolnog pristupa Benčinića na cestovnu infrastrukturu, ja to prihvaćam kao uobičajeno ponašanje u okruženju u kojem živimo i predlažem stanovništvu Benčinića da nastavi s »vriskom« i pritiskom na sve involvirane u rješavanju njihovog problema i sve dok se problem ne riješi jer već se i mogao riješiti, ali nije bilo dovoljno pozitivnog pritiska iz Benčinića. Međutim, ako se nastavi sa iznošenjem neistina, jasno je da slijedi otkaz punomoći jer ja neću dozvoliti da bilo tko na moj račun iznosi neistine, i insinuacije na račun moje punomoći i zastupanja, a pogotovo ne osobi koja nije moja stranka, već supruga moje stranke.
