Skrb o krajobrazu

Međunarodni dan krajobraza Vijeća Europe na Plitvicama obilježen temom ‘Krajobraz i voda’

Marin Smolčić

Foto Marin Smolčić

Foto Marin Smolčić



PLITVIČKA JEZERA Naš nastariji i najljepši nacionalni park nezaobilazan je dio kolopleta kada je riječ o zaštićenim područjima čiji je opstanak presudan za našu budućnost. Po definiciji krajobraz obuhvaća prirodna, ruralna, gradska i prigradska područja, uključujući kopno, područja kopnenih voda i morska područja.


Europska konvencija o krajobrazu Vijeća Europe, koja je usvojena 2004. godine ima za cilj potaknuti javna tijela na usvajanje politika i mjera na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini koje bi osigurale zaštitu, upravljanje i planiranje krajobrazima u cijeloj Europi. To obuhvaća sve krajobraze koji određuju kvalitetu životnog okruženja ljudi, kako one iznimne vrijednosti, svakodnevne tako i one devastirane.


Ravnatelj NP Plitvička jezera Tomislav Kovačević skrb o krajobrazu i vodama ovoga područja smatra stalnom obvezom pa u tom smislu obilježavanje 3. Međunarodnog dana krajobraza i voda nije nešto novo.




– Previše smo svjesni značenja očuvanja biološke raznolikosti NP Plitvička jezera pa smo stoga ovaj međunarodni datum i negovu važnost medijski istaknuli samo na našem web-u. Tamo su vidljive stare razglednice nekih dijelova parka i njihova usporedba sa današnjim stanjem na terenu.


Vidljivo je kako je na nekim dijelovima parka 1933. godine vegetacija uz jezera bila devastirana. Danas je slika ponešto drukčija: vegetacija je bujna, a sedrene barijere i jezera su potpuno očuvane.


Osnovni uvjet za očuvanje fenomena sedre jesu čist okoliš i besprijekorno čista voda u jezerima. Ako se stvore ovi uvjeti, kao što je već niz godina u našem parku, onda će se krajobraz i voda očuvati onako kako želimo. Bez uplitanja štetnih faktora i toksina koji bi mogli naštetiti Plitvičkim jezerima, uvjeren je ravnatelj Tomislav Kovačević


Nije slučajno da se u Nacionalnom parku Plitvička jezera ova povezanost krajobraza i vode vidi posvuda. Plitvička jezera proglašena su prvim nacionalnim parkom u Hrvatskoj kao „predjel naročite prirodne ljepote“. Kada su među prvima u svijetu uvrštena na UNESCO-v Popis svjetske baštine, jedan od kriterija jedinstvene univerzalne vrijednosti zbog kojeg su odabrana je bilo i to što područje „sadrži izniman prirodni fenomen ili je područje iznimne prirodne ljepote i estetske važnosti“.



Čovjek i njegov bolji ili manje dobar “modus vivendi“ s prirodom najvažniji je ili najpogubniji faktor koji utječe na postojanost nekog prirodnog resursa. U ovom su kontekstu na širem području Hrvatske već godinama na snazi natuknice tipa „održivi razvoj“, pri čemu „deblji kraj“ gotovo uvijek izvuče priroda. Graditi nove šumske puteve za eksploataciju drveta ili kamene sirovine i istodobno govoriti o očuvanju prirode zaista je nonsens bez presedana.


Pitanje je do kada će se na Jadranu graditi marine s desecima tisuća vezova i istodobno govoriti o ekologiji? Jadran je malo more, biser koji svakom turističkom sezonom pomalo gubi „sjaj“. Pitanje je koliko smo blizu smo kritične mase kada će nam jadranska flora i fauna okrenuti leđa.


Negativni utjecaj čovjeka na formiranje i mijenjanje prirodnog krajobraza, pa tako i vode u krajobrazu, posvuda je vidljiv i osjetan. Jedno od rijetkih područja Hrvatske koje je odoljelo „betonizaciji“ svega što nas okružuje svakako su Plitvička jezera.


Kako se krajobraz i voda na području Plitvičkih jezera mijenjao ili bolje reći ostajao sačuvan, najbolje kazuju ilustracije nekih od najpopularnijih vinjeta sa starih razglednica Plitvičkih jezera.