Od mojih dječjih dana živim sobu pored sobe osobe koja pati od shizofrenije i prolazi nemoguće teška stanja, bez da me je itko od nadležnih službi upitao kako mi je. No, kada je u igru ušla nekretnina čiji je dio naslijedila moja bolesna teta, sve se iz temelja promijenilo – kaže Maria Iveković
IČIĆI » Četrdeset godina moja obitelj muči se i pati, bori se s teškom psihičkom bolešću moje tete Maje, a čitavo to vrijeme nismo dobili nikakvu pomoć od države ili Centra za socijalnu skrb. Od mojih dječjih dana živim sobu pored sobe osobe koja pati od shizofrenije i prolazi nemoguće teška stanja, bez da me je itko od nadležnih službi upitao kako mi je. No, kada je u igru ušla nekretnina čiji je dio naslijedila moja teta, sve se iz temelja promijenilo, kaže Maria Iveković iz Ičića, koja posljednjih mjeseci i godina vodi, kako se sama izrazila, »borbu na život ili smrt« s opatijskim Centrom za socijalnu skrb.
Maria Iveković tako se našla u vrtlogu tragičnih događaja – osim što se teško nosila, kao i čitava obitelj, s bolešću njene tete, nije mogla riješiti niti svoje financijske probleme bez dozvole Centra, a zbog čitave situacije njena majka Srebrenka pokušala je i suicid. A ključan događaj, kako ističe Maria Iveković, bilo je oduzimanje poslovne sposobnosti njenoj teti Maji, nakon čega je svaku odluku vezanu uz nju ili njenu imovinu morao odobriti Centar.
Birokratska noćna mora
– Čitav problem započo je tada, nakon što je mojoj teti oduzeta poslovna sposobnost, odnosno mogućnost da odlučuje o svojoj sudbini. A to uopće nije trebalo napraviti. Prilikom lišavanja poslovne sposobnosti, iz Centra su to opravdavali tvrdnjom da je to tražila psihijatrijska bolnica Rab, gdje je teta jedno vrijeme bila hospitalizirana. Međutim, to Rab nije tražio, Rab je tražio samo procjenu. Tada je počela naša birokratska noćna mora u kojoj smo stalno izloženi pritiscima i maltretiranju od strane djelatnika Centra, kazala je Iveković.
Dodala je da joj s jedne strane Centar nije isplaćivao naknade za pravo na njegu njene bake, također osobe s teškim invaliditetom, u iznosu od 500 kuna koje su tek nakon niza intervencija isplaćene retrogradno, s godinom dana zakašnjenja, dok s druge strane nije smjela upravljati primanjima njene tete, odnosno mirovinom koju je naslijedila od majke, Marijine bake.
– Djelatnici Centra u ovom, kao i u drugim slučajevima suosjećaju s osobama koje su se našle u teškim životnim situacijama, no naše djelovanje je profesionalno i propisano zakonima koje naši djelatnici izvršavaju. Centar nije uvijek u mogućnosti udovoljiti svim željama i potrebama korisnika, jer se njihova očekivanja i potrebe ne podudaraju s našim zakonskim ovlastima. Ovaj Centar je tijekom prošle godine pomagao broju od 2.400 korisnika nizom različitih prava i usluga koji su propisani zakonima, no vjerojatno nismo uspjeli riješiti sve njihove životne probleme, jer su neki u nadležnosti drugih institucija, a ponešto i korisnici moraju učiniti sami za sebe, objašnjava ravnateljica opatijskog Centra za socijalnu skrb.
– Za svaku sitnicu tražili su hrpu dozvola, nisam smjela teti niti cigarete kupiti bez njihove odluke. Teška je to situacija, jer praktički nismo imali od čega živjeti, niti održavati kuću. Stoga smo nekretninu odlučili prodati, već smo dobili i pisma namjere od zainteresiranih kupaca, no zbog toga što je moja teta imala udio u kući, Centar je sve blokirao. Kako da prodamo tri osmine kuće?! Pokušavali smo dogovoriti s centrom, no nije išlo – najprije su tražili da sami platimo procjenu kuće od strane sudskog vještaka, što je iznos veći od 20.000 kuna, iako je vrijedna i procjena od strane Porezne uprave koja je postojala, a zatim su tu procjenu osporavali, tvrdeći da je nerealna. Centar stalno nalazi nove razloge zbog kojih ne možemo prodati nekretninu, a taj novac potreban nam je kako bismo preživjele, očajna je Maria Iveković.
Vikali su satima
U međuvremenu, i kuća je počela propadati, ali nije se mogla adaptirati bez privole službenika nadležnog centra.
– Krov je bio u tako lošem stanju, da se prijetio urušiti nama na glavu. Čitavu zimu provele smo s krovom koji je prokišnjavao i dalje propadao, i na koncu smo odlučili da tako ne možemo dalje živjeti, pa smo iskoristili dio primanja moje tete kako bismo popravili krov, jer drugih prihoda majka i ja nismo imale. Nakon toga, zlostavljanje od centra je tek počelo. Djelatnici su došli u naš dom, nepozvani, i vikali na nas satima, prijetili da će mi oduzeti skrbništvo nad tetom, da će nas kazneno prijaviti, objašnjava Iveković.
Skrbništva je Maria Iveković razriješena rješenjem od 16. srpnja koje potpisuje ravnateljica Centra Sanja Mišović-Kalanj, a skrbnicom je imenovana zaposlenica Centra Magdalena Muller. U obrazloženju odluke navodi se da je Centar zaprimio podnesak Doma za psihički bolesne Villa Maria iz Pule u kojem je smještena Maja Iveković prema kojem je sama »štićenica izrazila želju za promjenom skrbnika«, ali i da je »utvrđeno da dosadašnja skrbnica Maria Iveković svojim postupanjima ugrožava štićeničine interese odnosno da zlorabi svoje skrbničke ovlasti«.
– Mojoj teti lagali su da sam je okrala, a mislim da joj i zabranjuju komunikaciju s nama. Ali, neću se predati. Odlučila sam pokrenuti sudske postupke u kojima ću ih tužiti zbog protupravnog i nasilnog lišavanja poslovne sposobnosti moje tete i kazneno prijaviti odgovorne osobe zbog uskraćivanja prava na njegu. Znam da će biti teško, ali moram to napraviti da izbacim Centar iz svog života u kojem su nam priuštili godine psihičke i financijske torture, zaključuje Maria Iveković.
Profesionalna tajna
Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Opatija Sanja Mišović-Kalanj, pak, pobija tvrdnje Marije Iveković, no dodaje kako su joj mogućnosti iznošenja argumenata ograničene zbog potrebe zaštite prava štićenika Centra.
– U svakoj situaciji pa tako i u ovoj u kojoj se javno iznose neutemeljene tvrdnje na rad Centra za socijalnu skrb, ovaj Centar je istovremeno dužan na iste reagirati ali i štititi profesionalnu tajnu koja nas ograničava u iznošenja podataka, dokumenata i pisanih izjava korisnika koje su sastavni dio spisa. Uvjereni smo da bi novinari, čitatelji, kao i cijela javnost shvatili gdje se nalazi prava istina kada bi mogli steći uvid u gore navedenu dokumentaciju. Sve što možemo reći čuvajući profesionalnu tajnu je da su svi članovi obitelji već nekoliko godina naši korisnici te da su ostvarili sva prava i usluge za koje su podnijeli pismeni zahtjev i za koje su ispunili zakonom propisane uvjete. Postupanja centra za socijalnu skrb većim dijelom se temelje na Zakonu o socijalnoj skrbi i Obiteljskom zakonu, pa tako i svi postupci koji su se provodili prema obitelji, kaže Mišović-Kalanj.
Ističe kako je sasvim jasno da Centar nema ovlasti odlučivati o nečijoj poslovnoj sposobnosti, ali i kako je ovaj slučaj proučilo nadležno Ministarstvo, koje je zaključilo da je Centar postupao ispravno.
Mišović-Kalanj: Sve po zakonu
– Postupak lišavanja i vraćanja nečije poslovne sposobnosti je isključivo u nadležnosti Općinskih sudova koji donose odluke o tome i to na temelju pisanog nalaza i mišljenja liječnika. Pretpostavljam da je i ovaj javni istup gospođice Marije Iveković motiviran činjenicom da je prije nekoliko dana po službenoj dužnosti ovaj Centar temeljem odredbi čl.192. Obiteljskog zakona imenovanu razriješio dužnosti skrbnika. Naime, istim člankom određeno je da u slučajevima »kada skrbnik zlorabi svoje ovlasti ili ako na bilo koji način ugrožava interese štićenika« centri kao organi skrbništva imaju službenu dužnost pokretanja postupka razrješenja skrbnika što je u neposrednom interesu štićenika. Naše nadležno Ministarstvo upoznali smo sa svim postupcima i radnjama ovog Centra koje se odnose na obitelj o kojoj govori Maria Iveković a sve povodom njezinih različitih pritužbi na rad ovog Centra, koje je mišljenja da je postupano prema zakonskim ovlastima Centra, primjenjujući pravila struke u radu sa navedenom obitelji, odnosno da u našem radu nema propusta, poručuje Mišović-Kalanj.
