Direktor udruge Ecocamping

Marco Walter: Deset hrvatskih kampova na putu do ekološkog certifikata

Alenka Juričić Bukarica

Certifikat vrijedi dvije godine, nakon čega se ponovo revaluira. Prvi i zasad jedini kamp u Hrvatskoj koji ima Ecocamping certifikat je Glavotok na otoku Krku, ali smo u suradnji s KUH-om odradili audit u još desetak kampova, potencijalnim kandidatima – kaže Walter



Kamp Glavotok na Krku prvi je u Hrvatskoj postao eko kamp. Naime, ovaj je kamp dobio certifikat Ecocamping istoimenog međunarodnog udruženja koje promiče održivost i ekologiju u kampovima. O tome što je to ustvari održivost kampova, odnosno što se pod tim podrazumijeva, koje su prednosti takvog sustava u kampovima i kakvo je uopće trenutačno stanje u hrvatskim kampovima, razgovarali smo s Marcom Walterom, direktorom Ecocampinga, i to na 7. kongresu hrvatskih kampista u Malom Lošinju gdje je gostovao. Na početku razgovora Walter je istaknuo kako su od kvarnerskih kampova, u procesu dobivanja Ecocamping certifikata još tri kampa – Baldarin u Nerezinama, creske Kovačine te krčki kamp Krk.


  Možete li pojasniti čime se ustvari bavi udruženje Ecocamping?


  – Ecocamping je udruženje koje promovira održivost u kampovima na području Europe. Postoji već 15 godina. U početku je Ecocamping bio primarno projekt Europske unije za razvoj sustava upravljanja održivim razvojem prvenstveno namijenjenih kampovima i taj je projekt trajao od 1999. do 2001. Projekt je bio vrlo uspješan jer su se brojne regije počele uključivati u Ecocamping certificiranje. U 2002. smo stoga osnovali udruženje koje su činila udruženja vlasnika kampova, proizvođača, trgovaca, ali i samih kupaca, odnosno kampista te nekih organizacija koje se bave zaštitom okoliša. Ideja je, dakle, povećanje održivosti u kampovima. Što to konkretno znači? Naravno zaštitu okoliša, ali i društvenu i ekonomsku održivost. Dakle, želimo sustav postaviti tako da zadovoljimo potrebe očuvanja prirode i okoliša, ali i potrebe samih gostiju jer oni naravno donose novac te same kompanije koja želi ostvariti profit. To je moguće.


   Veća profitabilnost




Je li doista moguće pomiriti sve te interese?


  – Postoje istraživanja na nacionalnoj i EU razini koja dokazuju kako osobito u kampovima, ali i u drugim tvrtkama, koje uvedu sustav upravljanja održivim razvojem postižu veću profitabilnost i uspješnost u poslovanju nego drugi poslovni subjekti. To je dobro i može se objasniti nizom promjena. Naime, poslovni subjekti revidiraju troškove. Od troškova energenata i zbrinjavanja otpada, korištenja vode, do potrošnje deterdženata. Isto tako, djeluje se na organizaciju koja postaje efikasnija jer se uspostavljaju jasnije podjele zadaća i odgovornosti za njihovo ostvarenje. I to posljedično također povećava profitabilnost. Dakle, koristi su višestruke. Vlasnici naravno moraju biti motivirani za uvođenje ovog sustava. U tom slučaju smo tu mi i Kamping udruženje Hrvatske kako bismo pomogli uvođenje sustava. Vrlo je bitno reći kako je sustav moguće primijeniti u najrazličitijim kampovima, bez obzira na to jesu li veliki, srednji ili mali. I to zato jer je sustav vrlo fleksibilan te se svakom partneru pristupa individualno.



Znači li održivost kampova i to da koriste lokalne proizvode, odnosno da uključuju lokalne proizvođače i slično?


  – Naravno. Regionalnost je vrlo važan dio održivosti. Vidio sam da mnogi kampovi doista koriste lokalne proizvode, a posebno je zanimljivo što neki sami proizvode svoje proizvode poput maslinova ulja. To je stvarno sjajno. Bitno je raditi s lokalnim proizvođačima, ne samo zbog okoliša već i zbog zadovoljstva gostiju. Turist, koji dođe u Hrvatsku, ne želi kupovati kineske, nego hrvatske proizvode. To je smisao svega. To je i dio vaše kulture, isto je s hranom. Drago mi je da smo u mnogim restoranima u kampovima vidjeli da se nudi domaća, autohtona kuhinja, međutim, to u pravilu ne objašnjavaju gostima u menijima. Stoga treba to naglasiti i pojasniti gostima jer im se ta autohtonost sviđa.



  Kako ustvari izgleda postupak uvođenja ovog sustava i certificiranja kampova?


  – Počinje se analizom stanja u kampu nakon čega donosimo set prijedloga o poboljšanju održivosti, odnosno predlažemo što se sve u kampu može napraviti da se stanje popravi. Ti prijedlozi u pravilu podrazumijevaju više od 100 elemenata i kamp sam odlučuje koje će elemente u kojem razdoblju ispuniti. Međutim, mi ne možemo vlasnicima kampova reći – morate postaviti solarne panele na krovove. To je dobra ideja, ali nije obveza. Kažemo im da je dobro uložiti u solarnu energiju ako su na području s dovoljnom količinom svjetlosti. Ne želimo da ulažu novac u nešto vezano za zaštitu okoliša ako to nije dobro za same goste te, u konačnici, za profitabilnost kampa. Ideja Ecocampinga je da pokušamo ostvariti balans svega toga. No ako uđu u proceduru, ako napreduju, čuvaju dokumentaciju i ostalo, dobiju naš certifikat.


  Certifikat vrijedi dvije godine, nakon čega se ponovo revaluira. Prvi i zasad jedini kamp u Hrvatskoj, koji ima Ecocamping certifikat je Glavotok na otoku Krku, ali smo u suradnji s KUH-om odradili audit u još desetak kampova, potencijalnim kandidatima.


  Kakvo ste stanje zatekli na terenu? Koliko su ustvari hrvatski kampovi svjesni potrebe zaštite okoliša i održivog razvoja?


  – Tih deset kampova sam obišao u rujnu i mogu reći da su svi vrlo motivirani. Dao sam im mnogo savjeta, no već su sada jako dobri. Rezultat je jako dobar je su svi zainteresirani za uvođenje Ecocamping certifikata, uz što imaju jako dobru podlogu da zadovolje postavljene standarde. Sljedeći korak je razgovarati s KUH-om, možda s Ministarstvom turizma i ostalima kako to možemo napraviti. Naime, za nas je lakše i učinkovitije ako radimo s grupama u regiji. No ako je to nemoguće, radimo s individualnim projektima što je nešto skuplje.    

Solarna energija


I koja je, dakle, razina održivosti već prisutna u kampovima koje ste obišli? 

  – Svi kampovi su uložili u određene elemente održivosti. Tako smo prilikom obilaska nailazili na korištenje solarne energije, na razvrstavanje otpada, edukaciju o potrebi zaštite okoliša, neke aspekte bioraznolikosti. Kod nje treba istaknuti kako se u kampovima sade lokalne, autohtone biljke što je jako dobro. Vidi se da već godinama razmišljaju i već rade na održivosti. Naravno, ima i mnogo toga što se može još dodatno napraviti.


  Primjerice?


  – Pa recikliranje otpada. To se počelo uvoditi, ali smo u nekim kampovima uočili kako gostima na njihovom jeziku ne objašnjavaju kako sustav funkcionira i kako treba razvrstavati otpad. A to se vrlo lako može popraviti upotrebom naljepnica s prepoznatljivim međunarodnim simbolima. Isto tako, tu je i korištenje deterdženata. Neki već koriste ekološke deterdžente, no mnogi još uvijek koriste one konvencionalne. Po pitanju prometa u kampu, u nekima od njih već se koriste električna vozila, bicikli i slično, no i tu ima prostora za poboljšanje.


  A što se tiče obnovljivih izvora energije?


  – U nekim kampovima smo našli kako se za grijanje vode koristi solarna energija. Međutim nismo našli da netko energiju Sunca koristi za proizvodnju električne energije što je kod nas u Njemačkoj jako popularno. A tu imate puno više sunca i šteta je to ne iskoristiti. Možda je to trošak, ali će smanjiti snagu koju koriste iz javne mreže elektroopskrbe i to može smanjiti troškove. Tu je i potrošnja vode. Znam da neke regije tijekom ljeta imaju problema s nedostatkom vode, a ono što smo uočili kod svih je da se u kampovima gostima nudi njena besplatna i neograničena potrošnja. Primjerice, ako se želite turširati pola sata, to možete u svim kampovima bez da išta dodatno platite. Tako se bacaju stotine litara pitke vode. Stoga je dobro uvesti određena ograničenja, odnosno sustave koji to kontroliraju. Ne proporučujem uvođenje tuševa i slavina na kovanice, ali elektronički sustavi za koje svaki gost ima karticu ili slično, kalkulirat će koliko vode potroši. Kamp im može dati 100-tinjak litara besplatno, no ako netko želi više, treba platiti jer se troši puno vode i puno vremena. A u špici sezone, osim što je problem nedostatak vode, gosti moraju dugo čekati da dođu na red. Dakle, takvi elektronički sustavi donose dobrobit za sve.    

Rastući trend


Mislite da će ih gosti prihvatiti?


  – Mislim da hoće jer se plaćaju samo te dodatne, ekstra količine vode. S takvim sustavima se potrošnja, inače, može prepoloviti. Što automatski znači da ne morate imati velike sustave za grijanje vode i slično. Štedljivi tuševi znače 7 do 8 litara vode po minuti, dok je na konvencionalnim tuševima potrošnja vode po minuti i 20-ak litara. Ako takav jedan tuš stoji 5 eura, možete izračunati koliki vam je trošak, a kolika ušteda. To su, dakle, sve ideje koje se mogu implementirati.


  Koliko je ecocamping trend u Europi? Koja zemlja ima najviše ovakvih »ekoloških« kampova?


  – Trenutačno certifikat Ecocamping ima 240 kampova od kojih je njih najviše u Njemačkoj. Osim toga ih imamo u Austriji i Italiji. Za sada tek jedan u Hrvatskoj i jedan u Sloveniji, no nadam se da će taj broj rasti. Ako govorimo o postotku, za sad se radi o 1 posto svih europskih kampova.


  No riječ je o rastućem trendu?


  – Da, jer je sve važniji za goste, ali i za institucije Europske unije. Zanimljivo je, primjerice, kako u Njemačkoj 10 do 20 posto građana čini tržište organski uzgojene hrane i taj postotak je sve veći. Samim time, oni su potencijalni gosti kampova koji su ustrojeni na načelu održivosti.