Nije lako baviti se turizmom i ugostiteljstvom, jer radnog vremena u pravom smislu riječi nema, a baš u vrijeme kada drugi odmaraju i uživaju – u vrijeme blagdana i vikenda – ugostitelj mora raditi i truditi se uvijek i u svakoj prilici zadržati osmijeh na licu. No, ima nekih obitelji koje su baš na tome da budu drugima na usluzi, da se trude biti što bolji domaćini i da u svemu tome postaju sve poznatije »ime« – izgradile karijeru i danas se može reći da im je turizam »obiteljska tradicija«. Jedna od takvih obitelji svakako je obitelj Stanger koju u Lovranu mnogi povezuju upravo uz riječi turizam, ugostiteljstvo, iznajmljivanje soba, kulinarstvo…

– Kada sam malo »kopao« po internetu, po papirima i starim zapisima, došao sam do spoznaje, vjerovali ili ne, da je obitelj Stanger zapravo potekla od vikinških predaka iz daleke Norveške (Stavanger). Zatim, u nešto »novije vrijeme«, ali ipak prije pet stotina godina, o ovoj obitelji se »crno na bijelo« piše u Veprincu, odakle su se razdvojili na tri »ogranka« – jedan je otišao u Lovran, drugi u Volosko, a treći je ostao »na brege«. Kao vjerojatno i u svakoj drugoj obitelji, i u našoj je bilo zanimljivih predaka, pa je tako naš prezimenjak, član tadašnjeg Poglavarstva u Lovranu na primjer, prvi uveo pravila ribarenja u našem kraju, u uvali Cesara. Na parne dane u tjednu lovili su lovranski ribari, a na neparne dane mošćeničko-draški. Inače, dio obitelji Stanger je bio u domeni brodogradnje, u vrijeme dok su se još gradili drveni brodovi. Također, oni su kasnije držali hotel Miramar u Lovranu, a isto tako i ljekarnu. No, naš dio obitelji poduzetništvo ipak nije započeo u Lovranu, već u jednoj privatnoj pekarnici i butigi u Poljanama – ispričao nam je Igor Stanger, vlasnik restorana Štanger (restoran je sa »Š«, a pansion sa » S« op.a.) i budući vlasnik prvog petozvjezdanog butik hotela koji na toj lokaciji planira započeti graditi tijekom 2016.

Usponi i padovi

Priču o Stangerovima potkrijepio je i Igorov bratić Dragan Stanger koji zajedno sa suprugom Dolores, inače vrlo aktivnom u liburnijskom Društvu za dobrobit životinja »Lunjo i Maza«, također uz puno angažmana pripada skupini vrlo poznatih privatnih iznajmljivača u Lovranu. Kako su nam ispričali, priča o usponima i padovima obitelji Stanger zapravo je utemeljena na imanju u Poljanama i privatnom biznisu koji je trajao sve dok im fašisti nisu oduzeli baš sve što su imali.

– Nono i nona su morali ići u podstanare u Ičiće, nono je otel poć navigat, ali to mu je uspjelo tek kada je stavil šoldi va matrikulu. Već onda su »delale« plave kuverte. Nono i nona, Marijan i Dragica Stanger, su zatim otvorili pekarnicu u Ičićima, kod Dujmića. Pekli su najviše za hotele u Opatiji i naši očevi, braća Mario i Bruno, biciklima i karocom razvozili su u Opatiju kruh i panine, iako su imali nekih 11 ili 12 godina i još su bili djeca. Onda su u Ičićima nono i nona otvorili butigu, pa su na primjer 1942. »dobro stajali«, jer su bili jako radišni i sposobni. Započeli su niz investicija. Kupili su teren u Mošćeničkoj Dragi i planirali izgradnju kuće i pekare. No to im nije uspjelo, jer im to općina nije dozvolila, pa su kupili teren iza marketa u Ičićima, na mjestu sadašnje stambene zgrade.

Počela »afitevat«

Ali, nono je pomagao partizanima i završio u logoru za vrijeme njemačke okupacije. Zapalili su im kompletan građevinski materijal i baraku, a njega odveli u logor Dachau iz kojega se više nikada nije vratio. Nona Dragica je sama ostala s troje djece, dva sina i jednom kćeri. Bila je prisiljena opet otići u podstanarstvo i to u Villu Mariju iza dječjeg doma u Lovranu. Otvorila je butigu u centru Lovrana i stalno prolazila kroz različite teškoće. No, bila je prodorna, uporna i nije odustala od privatnog posla. I, malo po malo, uz velika odricanja, 1952.  je počela »afitevat«, iznajmljivati sobe u Villi Mariji. To je bio začetak poslijeratnog privatnog iznajmljivanja – obiteljskog smještaja na ovom prostoru. I onda su počeli graditi kuću u Lovranu, 1956./57., u Brajdicama, zgora škole – gdje se i danas nalazi i posluje garni-pansion koji sada vodi mama Dušanka. Nona je tamo i kuhala, a jeli su tu, osim njezinih gostiju, i gosti iz susjednih objekata koji su se bavili iznajmljivanjem. Služio se zapravo pun pansion, doručak, ručak i večera – prisjetili su se Stangerovi.

U Lovranu se nona Dragica Stanger među prvima bavila privatnim iznajmljivanjem i premda je tijekom života nekoliko puta ostajala bez ičega i morala počinjati iz početka, nije se predavala.

– Barba Mario je storil kuću 1965., današnju Villu Stanger, na Kalvarije – bila je to kuća za iznajmljivanje. Već onda se nastojalo da sobe budu čim opremljenije. Pratili su se trendovi. I teta Nives Bolješić se isto bavila turizmom, a obiteljski posao im je i otvaranje Bosh servisa koji i danas radi. Kuća je izgrađena u Lovranu blizu hotela Excelsior, te se i danas u njoj bavi turizmom. Onda su 1972. otac i mat va kuće na Brajdicama otprli restoran Štanger, a delal je sve do 1984. Naime, mat i otac su kupili teren 1978. na Labinsken u Lovranu, na granici prema Medveji i počeli tamo graditi objekt. Bilo je tu međutim puno problema, uslijed čega je tata i izgubio zdravlje. Čak su im i srušili dio građevine, no ipak – gurali su naprijed. Nešto kasnije, 1996./97., za ono što je ranije porušeno, sada smo dobili papire. Dakle, uz kompletno čistu papirologiju dobili smo 22 sobe, taj posao vodi moj brat Boris sa suprugom Tanjom i sinovima. To je pansion komfort koji ima sve uvjete da bude i hotel, Pansion Štanger. Otvorili smo 1989. godine kafić, nešto kasnije pizzeriju, te radili tako do 2000. godine. Onda je objekt dograđen i otvorili smo 2009. godine na katu restoran – prisjetio se Igor Stanger.

Zaljubljenik u old timere

Dragan Stanger, inače i strastveni zaljubljenik u old timere i član opatijskog old timer kluba Liburnia classic club i njegova supruga Dolores također se bave privatnim iznajmljivanjem, te nastavljaju tradiciju svojih predaka.

– Svi iz obitelji Stanger smo na neki način povezani s turizmom, te smo aktivni u strukovnim organizacijama turizma i ugostiteljstva. Igor je predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika PGŽ-a, Boris je predsjednik sekcije za privatne iznajmljivače pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, a ja sam predsjednik strukovne skupine obiteljskog smještaja i turizma Opatijske rivijere HGK – Županijske komore Rijeka – rekao je Dragan Stanger.

Na pitanje kako se odlučio na ogromnu investiciju u ovim nimalo lakim, recesijskim vremenima, Igor Stanger odgovara: Naši stari su nas učili da ne smije proći niti godina dana bez investiranja u nešto novo, pa makar to bilo i nešto najsitnije. Sada mi se pruža mogućnost za dobitak bespovratnih EU sredstava te sam odlučio na postojećem restoranu Štanger izgraditi dvije etaže i prostorno proširiti objekt. Oduvijek me »drži« ideja da se uz restoran urede i sobe, no s papirima je oduvijek bilo vrlo teško. Ostalo je tako i do dan danas. Ovo je, naime, turistička zona, ali nije urbanizirana, te su uvjeti za izgradnju dosta ograničeni. Čekali smo let i let, no sada je čini mi se dobar trenutak za investiranje. Bit će to hotel obiteljskog karaktera, nositelji ćemo biti supruga Lidija i ja, a radit će ovdje još minimalno šest osoba za stalno, plus sezonci. Učeći od predaka, spreman sam za rizik jer i oni su takvi bili – naveo je Igor Stanger.

Moramo ići polako

– Postojeći urbanistički planovi nisu prilagođeni investitorima i zato moramo ići polako, u nekoliko faza. Mali je koeficijent izgradivosti i moramo od državnog ureda, DUUDI-ja otkupiti zemljište, a ta je procedura spora i zahtijeva ogromnu papirologiju. Tako da će, ako sve bude po planu, u drugoj fazi hotel imati 9, a u konačnici 24 sobe – objasnio je Stanger. Vrijednost investicije bi se mogla kretati između 5 i 6 milijuna kuna, a biti dovršena u roku od osam mjeseci.

– Dokumentacija za europski novac će se predati početkom 2016. godine i u svakom slučaju nadamo se da bi u veljači mogla započeti gradnja. Mislim da Opatijska rivijera zaslužuje imati više objekata koji nose najvišu kategoriju i da klijentela koja želi visok  nivo usluge definitivno postoji. Poslovat ćemo tijekom cijele godine, baš kao što sada radi i pansion koji vodi moj brat Boris sa svojom familijom i koji će i dalje nastaviti poslovati – zaključio je Stanger. Na izgradnji prvog lovranskog butik hotela s pet zvjezdica angažirane su domaće snage, pa se tako u ulozi projektanta pojavljuje tvrtka Bauplan iz Matulja, dok dizajn potpisuje tvrtka Babaloo dizajn iz Kastva.