Otkako sam saznao da sam ostao bez svega, na sedativima sam i moj se život urušio. Jer recimo u Americi se zbog privatnoga vlasništva izmještaju čak i željezničke trase i prometnice, dok se kod nas bez problema »plombiraju« gotovo cijeli tereni i - nikom ništa - obratio se javnosti Ljubomir Simeunović
POBRI » – Moćnici su povukli dvije crte, obojili ih u zeleno bez moga znanja i – mojih 2.200 kvadrata zemljišta u trenu je prešlo iz građevinske zone u zeleni pojas – ispričao je Ljubomir Simeunović iz Pobri, vlasnik parcela koje su u skladu s novom izmjerom i prostornom dokumentacijom izbačene iz stambene zone. Otkada je potezom pera ostao bez terena na kojem je planirao gradnju obiteljskih kuća za djecu i unučad, Simeunović je osuđen na pisanje zahtjeva, zamolbi i dopisa Upravnom odjelu za prostorno uređenje u Opatiji, kao i opatijskom gradonačelniku Ivi Dujmiću, no kako tvrdi – niti pismene prepiske, niti konkretni sastanci do sada nisu urodili plodom. Kao običan mali čovjek, ovaj 75-godišnji umirovljenik koji za sebe navodi kako je »teško bolestan, jer se liječi od autoimune bolesti, kao i bolesti koštane srži i depresivnog poremećaja«, zbog čega je često na bolničkom liječenju, osjeća da će teško pronaći izlaz iz ove situacije.
Lokacija za igralište
– U katastarskoj općini Pobri imam u vlasništvu parcele koje se vode na mene i na kći Helenu. Po novoj izmjeri U.P.A. 6 naselje Pobri, veliki dijelovi naših privatnih parcela spadaju u zelenu zonu predviđenu za gradnju igrališta. Parcele sam kupio djeci (otac sam troje djece) kao građevinsko zemljište, što i jest, a namjena je bila gradnja obiteljskih kuća koju smo već duže vrijeme pripremali. Zemljište je u samom centru Pobri i cijelo okruženje je stambena zona koja je gusto naseljena, a naše je zemljište po novom izbačeno iz stambene zone. Apsurd je da me nitko i nikad nije kontaktirao od nadležnih, niti me je pitao bih li se suglasio s time, a još je veći apsurd ako znamo da živimo u demokratskoj državi u kojoj je po Ustavu privatno vlasništvo nedodirljivo, neotuđivo i neprikosnoveno.
Napomenuo bih da sam u vrijeme održavanja javne rasprave o novom urbanističkom planu bio odsutan, pa nisam bio uključen u istu i ostao sam neinformiran – istaknuo je Simeunović koji je tekst sličnoga sadržaja uputio i na adresu Upravnog odjela za prostorno uređenje u Opatiji, te izrazio nadu da neće morati pravdu tražiti putem suda, već da će mu parcele ponovo biti vraćene u građevinsku zonu.
Plan po zakonu
– Prilikom detaljnijeg planiranja naselja Pobri, izrađivači plana su prijedlogom Urbanističkog plana uređenja naselja Pobri predložili uređenje dječjeg igrališta na većem dijelu zemljišta koje navodite. Kako u vrijeme javne rasprave (u srpnju 2011. godine) nije bilo prigovora na navedeni prijedlog plana, isti je bez promjena u dijelu Vaših parcela donesen u travnju 2012. godine. Napominjemo da je obavijest o javnoj raspravi bila objavljena u lokalnim novinama i na internetskim stranicama Grada Opatije, a prijedlog Urbanističkog plana uređenja naselja Pobri je u cijelosti bio izložen za javnost mjesec dana u prostorijama Grada i objavljen na internetskim stranicama Grada. Dakle, plan je donesen sukladno zakonskoj proceduri – napisao je u odgovoru Simeunoviću gradonačelnik Dujmić.
Pisat će predsjedniku
– Bio sam na razgovoru i kod pročelnika za prostorno planiranje Zdenka Tupanjca i kod gradonačelnika Ive Dujmića, no sve se svelo na to da ću svojim terenom moći raspolagati tek nakon nove izmjene prostornog plana, a to može biti i za 20, ali i za 50 godina. Otkada sam saznao da sam ostao bez svega, na sedativima sam i moj se život urušio. Jer recimo u Americi se zbog privatnoga vlasništva izmještaju čak i željezničke trase i prometnice, dok se kod nas bez problema »plombiraju« gotovo cijeli tereni i – nikom ništa. Obratio sam se medijima u nadi da će mi pomoći, no sada planiram pisati Helsinškom odboru za ljudska prava, te Uredu predsjednika i Vlade. Ako ne bude koristi niti od toga, pisat ću u Bruxelles, ali s obzirom na moju bolest, godine i velike troškove koje bi iziskivalo angažiranje odvjetnika – jako me strah hoću li i kada vratiti ono što mi pripada – zaključio je Simeunović koji se nada da će njegov slučaj zainteresirati i neku od televizijskih postaja.