Randić i Turato pristali su obrazložiti ne samo svoja rješenja, već se osvrnuti i na dogradnju u tijeku, premda ističu kako im nije jasno zašto se ona uporno dovodi u vezu s njihovim idejnim projektom, kad su u međuvremenu investitori angažirali drugog projektanta i hotel dograđuju prema njegovu projektu.

   Prema mišljenju arhitekata, za aktualni je zahvat trebalo izraditi novi idejni projekt i ishoditi novu lokacijsku dozvolu, ali prema obrazloženjima što ih nude nadležni ispada da je sadašnji projekt baziran na razradi njihovog, a to si investitor ne bi smio priuštiti bez suglasnosti Randića i Turata koju nikad nije zatražio. U tom se slučaju – kažu – postavlja pitanje kako je uopće dobio dozvolu za građenje, što u priči o dogradnji Hotela »Kvarner« otvara novo poglavlje i sumnju je li u proceduri izdavanja dozvole sve bilo po zakonu.

LRH zabranjuje razgovor s projektantima

Dakako, bilo bi zanimljivo čuti što investitor kaže o tome, ali iz Liburnia Riviera Hotela uskratili su nam odgovor i na mnogo benignija pitanja, kad smo zatražili suglasnost da s projektantima tvrtke »Jurcon projekt« iz Zagreba razgovaramo o tome kako će novogradnja izgledati, kako bi javnost stekla što jasniju predodžbu. Tu tvrtku vodi d. i. g. Zdravko Jurčec koji je u razdoblju od 1994. do 2000. godine bio pomoćnik ministra graditeljstva, a projekt prema kojem se izvodi nova etaža potpisuje Ivana Kosier koja u »Jurconu« radi kao glavni projektant i voditeljica odjela projektiranja.

   Uprava LRH-a nije dopustila razgovor s njima, a ni sama nije bila raspoložena odgovarati na dodatna pitanja. Objasnili su da smatraju kako je u slučaju Hotela »Kvarner« sve rečeno, a za slučaj da ipak zatrebamo dodatne informacije o investicijama u tijeku, uputili su nas da ih potražimo na korporativnom webu.

   Ondje se s ponosom ističe kako je Hotel »Kvarner« u Opatiji prvi hotel sagrađen na jadranskoj obali i kao takav ima posebno važnu ulogu u opatijskoj i hrvatskoj turističkoj povijesti. Smješten uz samo more, okružen parkom prepunim mediteranskog i egzotičnog bilja, od 1884. godine kada je izgrađen postaje omiljeno odmorište europske aristokracije i elite. Njegova arhitektura u neoklasicističkom stilu zaista je nešto posebno. Fasada je renovirana prema izvornom izgledu. Veliki prozori pružaju čudesan pogled na more, a interijer s mnoštvom detalja podsjeća na slavnu prošlost hotela koji je tijekom povijesti ugostio mnoge slavne ličnosti poput austrijskog cara Franje Josipa i plesačice Isadore Duncan.

Kontejner za goste

Sve to govori da se radi o povijesno iznimnoj građevini, a upravo zbog toga u javnosti se podigla buka i potegla rasprava o prihvatljivosti dogradnje još jedne etaže, za koju investitor raspolaže svim potrebnim dozvolama i suglasnošću konzervatora koju bi, kako smo saznali, oni najradije poništili iz uvjerenja da je građevinu najbolje sačuvati u nasljeđenim gabaritima.

   No, poništili bi je i mnogi otvoreni prema ideji dogradnje, jer im krovni dodatak naprosto izgleda neprihvatljivo. Većina smatra da svojom vanjštinom jednostavno ne priliči duhu mjesta, a niti luksuznom smještaju gostiju, već više izgleda poput kontejnera, nešto kao kao improvizirani »spremnik za goste« na vrhu legendarnog hotela koji bi obnovom trebao steći četiri zvjezdice.

   Arhitekti Turato i Randić groze se pomisli da bi netko takvu kreaciju zaista mogao dovesti u vezu s njihovim projektom suvremene interpretacije mansardnog krovišta, kojem su konzervatori svojedobno dali prislini blagoslov, ali su smatrali da svojim blještavilom agresivno konkurira povijesnoj građevini.

   Sadašnje rješenje nije nimalo blještavo i posve sigurno ne može konkurirati ljepoti povijesnog zdanja. Dodatak je obložen aluminijskim panelima sive boje, poput onih na industrijskim halama, u kombinaciji tamnijih i svjetlijih tonova i to je njegova završna obloga. Konzervatori su isprva mislili da bi mu bolje pristajala ublažena oker nijansa, kako bi ga učinili što nevidljivijim, ali su ipak zaključili da je ovako bolje, zbog jasnijeg diferenciranja nove intervencije.

   Njegovom izvedbom kapacitet hotela povećat će se za deset soba, a dobit će se i krovna terasa koju na korporativnim stranicama reklamiraju kao prostor za održavanje VIP zabava, premda konstrukcija u nastanku ne djeluje blisko bilo kakvoj VIP situaciji, a još manje se može povezati s profinjenošću, elegancijom, arhitektonskom posebnošću i aristokratskim šarmom kojim odišu opatijski hoteli i vile 19. i 20. stoljeća stoljeća.

Provincijalno i nestručno

Arhitekt Idis Turato odabir takvog rješenja ocjenjuje kao potpuni promašaj:

   – Prema svemu što imamo priliku vidjeti, projekt arhitektice Ivane Kosijer i tvrtke »Jurcon« po kojem se izvode završni radovi samo je vulgarna, nevješta, nestručna, potpuno provincijalna interpretacija našeg projekta. Mislim da takvo rješenje nije smjelo dobiti dozvole. Da sam nadležni konzervator, pozvao bih investitora da dalje razrađuje naš projekt ili ovakvu nadogradnju ne bih uopće dozvolio, s puno jasnih i čvrstih argumenata. Za to je bilo prilike. Investitor je sigurno morao obnoviti postupak ishođenja novih suglasnosti konzervatora kada je odlučeno da se ne ide dalje s našim projektom – kaže Turato i dodaje:

   – Kod tako delikatnih i zahtjevnih projekata, kao što je nadogradnja Kvarnera – nema kompromisa. Imate dvije mogućnosti. Jasnu i poznatu metodu faksimila mansarde iz 19. stoljeća, sa svim očekivanim povijesnim i stilskim elementima izgradnje, ili suvremenu arhitekturu, promišljen, vrhunski dorađen i izveden projekt na najvišem mogućem arhitektonskom nivou koji plijeni pažnju javnosti i struke. Ovako nitko nije zadovoljan. Ni hotelijeri, ni arhitekti, ni konzervatori, a ni šetači uz opatijski lungo mare.

   U tijeku izrade projekta pod bivšom upravom Liburnia Riviera Hotela Turato i Randić izradili su dvije varijante idejnog rješenja za nadogradnju »Kvarnera«. Prva je bila klasična povjesna nadogradnja, faksimil mansarde poput krova kojeg zatičemo na hotelu Bristol ili Continental, a druga je bila suvremena interpretacija mansardnog krovišta.

Dvije interpretacije mansarde

– Mansarda kao povijesni element jedna je od osnovnih karakternih i stilskih odrednica većine opatijskih hotela nastalih u 19. i početkom 20. stoljeća. Hoteli »Bristol«, »Palace«, »Residenz«, »Belvedere«, »Continental«, »Istra«, »Agava«, »Astoria«, »Galeb«, »Thalassotherapia« – samo su neki od poznatijih opatijskih hotela koji imaju mansardu, ili neku vrstu njezine interpretacije. Čak i Villa »Amalia« koja se nalazi u sklopu Hotela »Kvarner«, nadograđena je sredinom 20. stoljeća. Možemo zaključiti da je to prepoznatljiv, autentičan i veoma održiv arhitektonski i građevinski element, često prepoznat i korišten u turističkoj arhitekturi srednje Evrope – objašnjava Turato koji je uvjeren da bi prva verzija njihova projekta naišla na vrlo dobar prijem u javnosti.

   Međutim, konzervatori su procijenili da ne pristaje »Kvarneru«, pa su arhitekti ponudili drugu, suvremenu i smjeliju interpretaciju mansarde koju su oblikovali kao ostakljeni paviljon obložen zlatnim listićima. Kako tumače, riječ je o svojevrsnoj transpoziciji zlatne krošnje i listova s bečkog Paviljona secesije arhitekta Olbricha, a dekorativni motiv preuzet je sa zelenog medaljona parka Ville »Angioline«. Krov i njegova karakteristična »zlatna čipka« postali bi tako prepoznatljivi znak opatijskog turizma.

   – Florealni ornament čipkaste obloge, kao suvremena interpretacija tipične opatijske »kićenosti«, sjajna je i galamourozna struktura kakva se traži i očekuje od takvog mjesta. Poput neke svečane i bogate palače, glamourozne scenografije, sjajne i blještave nakićene dame, tako koncipirani Hotel »Kvarner« na najvišoj etaži imao bi luksuzne sobe, velike apartmane rezervirane za ugodan boravak s pogledom na Kvarner – kaže Turato, a kao referentne primjere takvih suvremenih interpretacija ističe zgradu francuskog Ministarstva kulture u Parizu arhitekta Francisa Solera, ili operu u Lyonu arhitekta Jeana Nouvela.

  Prema njegovim riječima, ovaj je prijedlog bio rađen prema naputcima bivše uprave Liburnia Riviera Hotela, koja je Hotel »Kvarner« vidjela i planirala kao luksuzni hotel najviše kategorije. Takvog u Opatiji i regiji trenutačno nema, a Turatu se čini da ga neće ni biti u tako skoroj budućnosti.

   – Nova uprava LRH-a očigledno je odustala od elitnog turizma u Opatiji, jer u ovakvu improviziranu nadogradnju, tužnu i provincijalnu interpretaciju hotela, siguran sam, nitko suvisao neće htjeti doći. Posjetioci će se sigurno začuditi kada budu shvatili da iz sobe u nadograđenom potkrovlju nemaju uopće pogled na more jer se ispred njih nalazi zid i parapet visok dva metra koji je ostao od starog krova.

   S druge strane devastirana je kuća i siguran sam da će svaki laik prepoznati njezin katastrofalan izgled. Izgledat će kao neka nelegalna nadogradnja sklepanog potkrovlja na otoku Viru, ili kao neka čudna noćna mora, bizaran san u kojem je netko položio sivi market Lidla na Hotel »Kvarner«.