GOSPIĆ »Apsolutni pobjednik prvog otvorenog međunarodnog prvenstvo Valjeva u obaranju ruke (armwrestling) je gorostas iz Gospića (Hrvatska) Antonio Mašić (26 godina, 144 kg). Drugo mjesto u apsolutnoj kategoriji pripalo je njegovom bratu Sebastijanu (32), inače najboljem u kategoriji do 110 kilograma«.

Ovu su vijest nedavno prenijeli gotovo svi mediji s prostora ex-Jugoslavije, Bugarske i Rumunjske veličajući pri tome snagu Ličana.

Nasljednici legendarnog Marijana Matijevića vratili su se prije nekoliko dana iz švicarskog grada Montheya gdje je održan 11. Internacionalni turnir u obaranju ruke na koje je nastupilo više od stotinu natjecatelja iz Hrvatske, Francuske, Italije, Engleske, Kazahstana, Rusije, Grčke i Švicarske.

Antonio je osvojio u treće mjesto na lijevu ruku i četvrto na desnu ruku, a Sebastijan je u kategoriji natjecatelja težih od 95 kilograma bio peti. Odmora nema, jer Antonija čeka Europsko prvenstvo u Turskoj. 

Uz njega u Antaliju putuje i Gospićanin Damir Jurčić (65 kg), koji je, iako srednjoškolac, hrvatski šampion u svojoj kategoriji. Antonio je u Švicarskoj imao malu ozljedu, pa će pauzirati dva tjedna s treninzima. 

 – Ljudi pogrešno misle kako je samo sirova snaga temelj ovoga sporta, kaže Antonio. To je samo jedna od zabluda vezana uz armwrestling. Snaga je važna, ali tehnika ponekad igra presudnu ulogu. Važan je rad zgloba, taj okret koji protivnikovu ruku stavlja u nepovoljan položaj.

Puno toga ovisi i o mišiću rotatoru, dijelu muslukature koji stvara taj okret. Važna je i brzina, da protivnika dobijete u par sekundi. Borbe traju kratko, najviše minutu, dvije. U filmovima se bore po sat ili dva. To su izmišljotine koje se inače ne događaju u stvarnim situacijama.

Povijest, podneblje, način života, prehrana… sve je to imalo utjecaja na snagu i konstrukciju naših ljudi. Kada nas najave na natjecanjima i kažu da smo Ličani iz Gospića, uvijek nas dočekaju ovacijama i pljeskom, ma gdje se pojavili.

Tako je bilo i u Valjevu. Antonija su tamošnji mediji odmah prozvali divom iz Like. Tako se redovno događa i u Zagrebu, Splitu, Puli… 

Antonio je još mlad i čekaju ga godine treninga i sportskog sazrijevanja. Nada se da će za nekoliko godina biti onaj pravi. Državni je prvak koji kolajne već osvaja i europskim turnirima. Možda za koju godinu postane poput aktualnog svjetskog prvaka, Kanađanina Davona Laratta.

Tada će ga čekati put preko »velike bare« kojim je iz Like, između dva svjetska rata, kročio Marijan Matijević, tada najjači čovjek na svijetu.