Djevojčice su pomagale u kući, pekle kolače, posjećivale bake, a i dječaci su bavili aktivnostima koje im najčešće nisu "u opisu posla"
PERUŠIĆ Projekt pod radnim naslovom »Deset dana bez ekrana« što ga je na nacionalnoj razini pokrenula zadarska udruga CINAZ počeo je davati prve, pomalo neočekivane rezultate. U Ličko-senjskoj županiji bez ekrana su vrijeme prvi proveli učenici viših razreda OŠ »Perušić«.
Pedagoginja Sandra Turina razgovarala je s učenicima i njihovim roditeljima, dala im smjernice cijele priče, i sudionicima projekta podijelila dnevnike kako bi i učenici i roditelji pomno bilježili svoja zapažanja.
U novoj »poplavi« slobodnog vremena neki su učenici posegnuli za pomalo zaboravljenim mladenačkim navikama: počeli su pisati svoje dnevnike!
– A ta su zapažanja doista impresivna, kaže pedagoginja. Iz dječjih se zapažanja osjeća iskrenost pa je tako jedan djevojčica zapisala kako je ipak gledala svoju omiljenu TV-seriju. Neki su naveli da su ipak morali odigrati samo jednu kompjutorsku igricu.
Ipak su to tek pojedinačni slučajevi od 38 učenika, koliko ih se dragovoljno priključilo provedbi projekta »Deset dana bez ekrana«. U svojim su zapažanjima djeca na vela na koji su način provodila vrijeme koje bi inače provodili uz elektroničke medije.
Šetali su i više skrbili o svojim kućnim ljubimcima, za koje su uglavnom imali sve manje vremena, ali i volje izvršavati preuzete obveze.
Svi su više vremena proveli u kreativnim aktivnostima npr. praveći maske i odjela za maškare, što bi ranije mame jednostavno kupovale u dućanima. Na zajedničkom sastanku nitko se nije žalio što su ekrani TV-prijemnika, računala i mobitela bili isključeni tih deset dana, kaže pedagoginja Sandra Turina.
Gledajući u postotcima projekt »Deset dana bez ekrana« u perušićkoj je školi dao iznimne rezultate, jer je od 76 učenika od 5. do 8. razreda njih više od polovice odlučilo slobodno vrijeme provoditi drukčije nego inače.
U novoj »poplavi« slobodnog vremena neki su učenici posegnuli za pomalo zaboravljenim mladenačkim navikama: počeli su pisati svoje dnevnike! Prema ukupnim rezultatima ovoga projekta učenici su tijekom deset dana radili upravo ono što bi inače radili da im dobar dio slobodnog vremena ne oduzimaju ekrani svih vrsta i dimenzija.
Nakon provedbe projekta roditelji i djeca su na zajedničkom sastanku dali svoj sud o cijeloj priči, a on je nadasve pozitivan. Čitajući između redaka i laik može zaključiti koliko smo se svi mi pomalo otuđili uz »velikog staklenog brata« koji nam je postao jedini vidikovac u život.
