Ne mogu zamisliti život bez mreža

Krčki ribari ogorčeni zakonskim novostima koje će dokinuti 'mali ribolov'

Mladen Trinajstić

Mreže ću moći baciti u smeće i zaboraviti na sve što sam se godinama trudio prenijeti svojoj djeci i unucima. Krpanje mreža, izlazak na more, prebiranje po njima – sve je to zbog nečije nepromišljenosti i poteza pera sad postalo zločin, kaže razočarani Ivan Barbalić Gunga



Zabraniti Bodulu, Primorcu, Istraninu ili Dalmatincu da lovi ribu uz pomoć mreže isto je kao da Slavoncu zabranite da ore plugom te ga, umjesto na njivu, pošaljete u vrt da plijevi rožice.



Koliko je država dosljedna i uvjerljiva u svojim nastojanjima štićenja mora i ribljeg fonda, najbolje govori činjenica da ni dan danas nismo aktivirali ZERP u punom značenju tog pojma. Eto, ispada da smo ustupcima na koje smo pristali pod pritiscima Talijana i Slovenaca naše more uspjeli zaštititi tek od izvaneuropskih ribara, kao da su nam ovdje ikad ribarali Kinezi(?!) ustvrđuje Vlašić, zaključujući kako je mjerodavnim državnim instancama, od ribarskih flota susjednih nam zemalja koje žare i pale Jadranom, danas očito veći neprijatelj domaći mali ribar koji uz pomoć svojih mreža godišnje uspijeva izloviti petstotinjak kila ribe.





Takav su zaključak nakon prilično žive i emotivne rasprave o zakonskim novinama vezanim uz reguliranje problematike »malog ribolova« izvukli naši bašćanski sugovornici, redom ljudi od mriže i mora koji uz »ribanje i ribarsko prigovaranje« žive od kad znaju za sebe. Naši sugovornici manji su, ali ipak više no reprezentativan dio od ukupno tridesetak registriranih bašćanskih malih ribara, ljudi koji su se do sad, u okvirima propisanih pravila i ograničenja, bavili ribolovom uz pomoć mreža i drugih alata, aktivnošću koju će prema svemu sudeći već od prvoga dana ožujka morati zauvijek napustiti i zaboraviti.


  – Svi smo zatečeni i neugodno iznenađeni objavom pravila novog, s europskim pravilima navodno usklađenog Zakona o morskom ribarstvu koji će u praksi doslovce izbrisati pojam »malog ribolova«, barem u obliku u kakvom smo ga do sad znali, prenijeli su nam u osudi onih koji su »ispregovarali« takve regule suglasni Bašćani Miljenko Vlašić, Ivan Barbalić Gunga, Antun Rode i Dinko Galjanić kojima se tijekom naše ćakule o ovih dana izuzetno aktualnoj i kontroverznoj temi priključio i bašćanski donačelnik Hajrudin Mulaosmanović koji je i sam nositelj statusa malog ribara.


Ugrožen identitet



Ribu koju ulovim, ili bolje rečeno koju sam lovio, konzumirali smo unutar kuće, a tek ponekad sam njome opskrbljivao svoje susjede ili prijatelje, ljude koji su mi se za tu uslugu oduživali vlastitim proizvodima poput janjetine, srnetine (ako je čovik bil lovac, kaže Gunga), meda ili sličnih domaćih delicija. Ribolov te vrste uistinu nije bio biznis i ako je netko takav vid ribarenja zloupotrebljavao, a vjerojatno je, država je trebala naći način da mu uđe u trag i da ga sankcionira. Neprihvatljivo je da je netko stvar odlučio prelomiti na leđima svih nas, zaključuje Barbalić.



– Pravila po kojima će, navodno zbog usklađivanja hrvatskih propisa o ribarstvu s europskima, kategorija malog ribolova biti u potpunosti izbrisana i zbog kojih će tisuće malih ribara s otoka i priobalja (koji su do sad, za vlastitu prehranu i popunjavanje kućnog budžeta, mrežama dnevno smjeli loviti do pet kilograma ribe op.a.) zločin su protiv običnih malih ljudi, ali i naše tradicije odnosno identiteta ljudi nastanjenih u priobalju i na jadranskim otocima, istaknuo je Vlašić koji se, nakon više desetljeća profesionalnog bavljenja ribarstvom, statusom malog ribara diči od 1994. Suludo je i krajnje štetno odrediti da se od 1. ožujka u ribolov smije krenuti jedino kao profesionalni, gospodarstveni ribar ili tek kao sportski, odnosno rekreativni ribolovac, a ne više kao mali ribar. Takve će mjere, motivi čijeg mi donošenja nikako ne idu u glavu, uvelike promijeniti svakodnevicu brojnih ljudi od mora, tvrdi Vlašić, uvjeren da nova pravila doslovce ubijaju život otočana. Komentirajući izuzetak primjene novog propisa, njegov sumještanin, Bašćanima dobro poznat kao organizator i voditelj tradicionalnog Ribarskog dana, Ivan Barbalić Gunga, rekao je kako udar novih pravila na male ribolovce neće ni najmanje ublažiti odredbe po kojima će se tom aktivnošću sad moći baviti samo oni stariji od 60 godina kojima ukupan dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 50 posto proračunske osnovice, odnosno 1.660 kn.


Djeca i unuci


– Penzija mi danas dosiže tek nešto više od dvije tisuće kuna i sad u očima zakonodavca ispadam toliko bogat da me se jednostavno treba onemogućiti u ribolovu mrežom, u aktivnosti bez koje jednostavno ne mogu zamisliti život – ustvrđuje sveprisutni Gunga, dodajući kako pritom ne misli toliko na financijski, odnosno egzistencijalni aspekt ovog problema, koliko na tradiciju koju se desetljećima trudi očuvati i promovirati. Prema svemu sudeći, mreže ću već za koji tjedan moći baciti u smeće i zaboraviti na sve što sam se godinama trudio prenijeti svojoj djeci i unucima. Krpanje mreža, izlazak na more, prebiranje po njima – sve je to zbog nečije nepromišljenosti i poteza pera sad postalo zločin, kao da su mali ribari najveće zlo i štetnici koji pustoše Jadran. Ma ne ide mi u glavu da je netko mogao biti toliko bedast i nezainteresiran za sve nas koji s morem živimo te da je zbog svoje nebrige, nezainteresiranosti i neorganiziranosti u pogledu sankcioniranja onih koji su možda zloupotrebljavali djelatnost malog ribolova sad kaznio sve nas koji smo se držali važećih zakona i pravilnika, kako u pogledu alata, tako i količina ulovljene ribe. Govoreći o učincima pravila koja se počinju primjenjivati s prvim danom ožujka, bašćanski mali ribari ističu i kako su njihove ribarske aktivnosti riblji fond osiromašivale tek u simboličnom udjelu.


Bura dere


– Objektivno gledano, bašćanski je mali ribar s barkom na more mogao izaći stotinjak dana u godini, maksimalno 120 ako je bio toliko hrabar i lud upuštati se u borbu sa snažnom senjskom burom koja u akvatoriju Velebitskog kanala zimi »dere« svaki drugi dan. Neki si dan ulovio kilu, drugi dan pet, nekad možda i ništa, i zapravo smo ribom koju smo lovili popunjavali tek vlastite frižidere, dodaje Galjanić koji je, uzimajući u obzir nove odredbe i ograničenja, ustvrdio i kako će se malim ribolovom uz pomoć mreža i drugih ribarskih alata od početka primjene novih pravila u Baški moći nastaviti baviti svega tri, četiri umirovljenika.



Jedan od najstarijih bašćanskih malih ribara, Antun Rode, kaže da je siguran da nitko od bodulskih i primorskih ribara, da je znao što nova pravila nose, ne bi na referendumu glasao za EU.  – Najgore od svega je to što u konačnici i nije problem u Europskoj uniji niti njihovim traženjima, već u glupostima koje su tijekom pristupnih pregovora »ispregovarali« naši vrli pregovarači. Čujem da su mnoge mediteranske zemlje zaštitile ovakvu vrst ribarstva i da su, pozivajući se upravo na kulturnu, odnosno tradicijsku vrijednost takve djelatnosti, svoje male ribare zaštitile od tretmana kakav nam je priuštila naša »narodna vlast«. Mogli su nam uvesti nekakve takse, šta ja znam, reći da platimo državi tisuću kuna i nastavimo raditi to što radimo i ljudi bi to prihvatili. Država bi ubrala neki novac, a ja bih nastavio živjeti kao i do sad. Ovako, stopirati nas sve i natjerati nas da svoje mreže za sva vremena spremimo u konobe – suludo je, završio je rezignirani Rode.


Smeta i boli


– Da se razumijemo, nitko u Baški neće ostati gladan, niti propasti zbog novih pravila, ali da će ribolov kakav sad poznajemo nestati – hoće, složio se i Hajrudin Mulaosmanović, zamjenik načelnika Općine Baška koji, priznao nam je, što zbog spomenutih vremenskih (ne)prilika, što zbog manjka slobodnog vremena, svoje mreže stiže položiti u more tek dva do tri puta godišnje. Ni Baška, niti otok Krk, možda nisu najbolji primjer u smislu promatranja važnosti malog ribolova, jer ovdje ljudi žive i od drugih djelatnosti, posebice turizma. Ipak, na Jadranu ima mnogo manjih, od kopna udaljenijih i izloranijih otoka na kojima turizam nije tako razvijen kao na Krku. Njihovim je stanovnicima ovakva vrst djelatnosti doslovce značila život i osiguravala pristojniju egzistenciju. Njih će ovi propisi pogoditi još i više no nas, ali ono što definitivno moramo uzeti u obzir i što me kao stanovnika ovog otočnog mjesta te izabranog predstavnika ove otočne zajednice smeta i boli, činjenica je da će takvim mijenama nestati dio identiteta svih ovih ljudi – tradicije kojom se u Baški, uz ostalo, već desetljećima dičimo organiziranjem Ribarskog dana. U sklopu te manifestacije, na radost i oduševljenje brojnih turista, uvijek smo iznova organizirali prigodni ribarski mimohod, ali i izvlačenje, po novome zabranjene mreže migavice na Velu plažu, naglašava bašćanski donačelnik, nesiguran hoće li i takvo, »promotivno ribarenje« po novome uopće biti dozvoljeno.


»Afrički urođenici«


Ma da ga i ne zabrane, nadovezuje se Ivan Barbalić Gunga, ono će sad postati tek falšo predstavljanje nečega što više nismo i što zapravo više i ne činimo, odnosno prezentacija nečega što zahvaljujući ovakvim zakonima za koju godinu više nitko u ovom mjestu neće ni znati izvesti! U promoviranju naše ribarske tradicije postat ćemo lažni i neuvjerljivi kao i oni »afrički urođenici« koji, nakon što otplešu svoj tradicionalni ples pred tursitima u kakvom luksuznom turističkom resortu, oblače traperice i odlaze kući s mobitelima u ruci. Žalosno, stvarno žalosno, zaključuje Barbalić.