Vlasnik obrta za održavanje krajolika uhodava proizvodnju u nas relativno nepoznatog energenta nastalog meljenjem i usitnjavanjem ostataka otočne crnogorice, koji uglavnom bivaju neiskorišteni, a prva će pošiljka ovih dana u jednu austrijsku energanu
KRK » Branimir Vančina iz Kornića na otoku Krku, vlasnik obrta za održavanje krajolika, sječu i izradu drvnih sortimenata »Rankun«, pokrenuo je ovih dana svojevrsni pilot-projekt proizvodnje drvne sječke.
Na svom zemljištu smještenom uz prometnicu koja grad Krk povezuje s Lakmartinom i Murajem, Vančina već neko vrijeme uz pomoć unajmljenog modernog stroja za proizvodnju sječke vrijedno radi, melje i od drvnog otpada i ostataka drvene mase proizvodi danas sve popularniji i traženiji energent. – Posao je na samom začetku i zapravo sam tek u fazi »ispipavanja« tržišnog bila, pronalaženja kupaca i kanala plasmana tog energenta na tržište koje, čini se, za razliku od drva i sve popularnijih peleta, za sječku tek doznaje, kaže poduzetni otočanin.
Prvo pa – izvoz
Materijal koji prerađujem dobrim je dijelom ostatak aktivnosti kojom se sam bavim, ali i materijal koji mi na zbrinjavanje dovoze ostali kolege, koji se bave hortikulturom, sječom ili pak održavanjem zelenila.
Na ideju proizvodnje sječke, koja je još ekonomičniji u odnosu na drva, pelete ili brikete, došao sam slučajno, promatrajući goleme količine crnogoričnog drvnog otpada koji se gotovo svakodnevno spaljivao na nekim otočnim odlagalištima. Shvaćajući da bismo, umjesto njegova bacanja u vjetar, taj materijal, kao i ostatke orezivanja otočnih maslinika, vrtova i živica mogli korisnije upotrijebiti, kao i da se proizvodnjom sječke može napraviti usluga i svima koji muku muče sa zbrinjavanjem te vrste drvnih ostataka, odlučio sam ući u ovaj posao kojim se u brojnim zemljama mnogi poduzetnici uspješno bave već godinama, kaže Vančina.
Kako nam je objasnio Kornićar koji je sada u fazi uhodavanja posla koji u budućnosti tek trebao pokazati svoj tržišni potencijal i eventualnu isplativost, materijal kojega moderni i vrlo učinkoviti stroj učas melje i usitnjava uglavnom je crnogorica. – Otočna komunalna tvrtka Ponikve već nekoliko godina uspješno od bio otpada i preuzetog zelenog materijala proizvodi kvalitetan kompost. Upravo se crnogorica zbog njene kiselosti proizvođačima komposta pokazala problematičnom tako da se, osim za ovu namjenu, ostaci borova, čempresa i ariša za druge namjene gotovo pa i ne mogu koristiti, naglašava Vančina, dodajući kako ovih dana, zahvaljujući svoj sili dobavljene sirovine, ima pune ruke posla. Zasad radim sam i polako te iz dana u dan uhodavam posao čiji će produkt već za koji dan krenuti u izvoz. Naime, potencijalne potrošače sječke u našim je krajevima još prilično teško naći. Ostvario sam kontakte s nekim domaćim subjektima koji se bave proizvodnjom i distribucijom biomase, odnosno sječke koja je, unatoč financijskim poticajima za uvođenje tog energenta, kod nas još uvijek nedovoljno zastupljena. Stoga sam nedavno posredstvom tvrtke Eco Verbenicum dogovorio s jednom austrijskom energanom otkup prve, »testne« količine moje sječke pa bi, ako sve dobro prođe, u istom smjeru uskoro mogle krenuti i nove, veće količine energenta iz bodulskih šuma i vrtova, nastavlja Vančina.
Četiri tone na sat
Oko 130 tisuća kuna vrijedan stroj britanske proizvodnje kojim Vančina zasad raspolaže, ima proizvodni kapacitet od oko 3,5 do 4,5 tone sječke na sat. – Količine koje proizvodim zasad uglavnom diktira mogućnost plasmana same sječke, a ukoliko projekt krene u smjeru u kojem se nadam, mogla bi se otvoriti potreba i za dodatnom radnom snagom, strojevima, ali i za pratećim objektima poput sušare i sličnih sadržaja. Kako bilo, vjerujem da bi projekt proizvodnje sječke kojom se u ovom obliku zasad jedini bavim, na otoku mogao zaživjeti te da će u skorijoj budućnosti, uzimajući u obzir sve što se u svijetu događa s cijenama nekih drugih energenata, ljudi spoznati koliko biomasa, odnosno drvna sječka, može biti dobar i isplativ izvor energije, zaključuje Branimir Vančina.
