Nadamo se da ćemo naći sponzora koji bi pokrio smještaj i hranu za takvog maratonca, kaže tajnik KCBT »Bribir 1288« Marko Viduka navodeći da nema maratonca u Hrvatskoj koji postiže rezultate kao Kenijac
NOVI VINODOLSKI Atletika nije nogomet, a Klub za cestovno i brdsko trčanje »Bribir 1288« nema snagu Barcelone ili Arsenala da pošalje svoje skaute u Afriku da pročešljaju svako selo u potrazi za izvanserijskim talentima. Ipak, u Bribir bi mogao stići kenijski maratonac Joshua Kipchumba. Nisu Bribirci našli Kipchumbu već je Kenijac našao Bribirce preko Interneta. Uvjerivši se da je riječ o respektabilnom klubu koji postiže zapažene rezultate u hrvatskim okvirima Kipchumba je uspostavio kontakt s tajnikom kluba Markom Vidukom preko e-maila i izrazio želju da dođe u mali Bribir.
– Kenijski maratonac traži samo smještaj i hranu. Ostale troškove pokrivao bi nagradnim fondovima na maratonima. Nema sumnje da bi Kenijac osvajao maratone. Maraton trči za dva sata i 13 minuta, polumaraton za sat, jednu minutu i 40 sekundi. Deset kilometara pretrči za 28 minuta i 20 sekundi. Nitko nikada nije postigao takve rezultate u Hrvatskoj. Sigurno bi bio među prva tri maratonca u Hrvatskoj. Osvajao bi prva mjesta i u inozemstvu. Ne samo da bi mogao zaraditi dovoljno za sebe već bi mogao dijelom financirati i aktivnosti kluba zarađenim nagradama, objašnjava Marko Viduka, tajnik i jedan od utemeljitelja KCBT »Bribir 1288«.
Član KCBT »Bribir« je i Marinko Barac, Bribirac koji živi i radi u Austriji. Nažalost, ne može se natjecati na hrvatskim prvenstvima. Brazilski nogometaši mogu igrati u Hrvatskoj, a rođeni Bribirac ne može trčati u Hrvatskoj, upozoravaju na nelogične propise čelnici KCBT »Bribir«. Barac je izuzetno uspješan u najtežoj kategoriji triatlona – »iron man« (željezni čovjek) koja podrazumjeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikla i trčanje maratona. Na neslužbenom prvenstvu svijeta na Havajima Barac je sve to obavio za devet sati i osvojio deveto mjesto.
Čelnici kluba kažu da se nagradni fondovi za polumaratone i maratone kreću od tri do pet tisuća kuna. Pobjednici na najjačim maratonima mogu zaraditi i po tisuću eura. Najveća imena dobivaju posebne bonuse, financijski se stimulira njihov dolazak. Nema sumnje da bi Kipchumba vrlo brzo postao član takve elitne skupine.
Maraton ima dugu tradiciju u Bribiru. Još je nastavnik u školi u Bribiru Pavao Kombol odgojio imena koja su nešto značila u bivšoj državi. Postojao je i klub »Maraton« koji se ugasio sredinom devedesetih. Osnivanjem KCBT »Bribir« obnovljena je maratonska loza u Bribiru. Među 20 članova danas je najuspješniji Blaž Barac koji je bio četvrti na Zagrebačkom maratonu, neslužbenom prvenstvu Hrvatske. U klubu tvrde da je Barac među pet najboljih maratonca u Hrvatskoj, a očekuju da će ove godine zauzeti mjesto među trojicom najboljih. Među deset najboljih hrvatskih maratonaca su i Kristijan Dundović i Krešo Glavaš.
– Kipchumba je pregledao naše rezultate. Iskazao je interes da radi s mladima u klubu. Kaže da smo ozbiljan klub. I mi se smatramo ozbiljnim klubom. Mislim da smo među pet klubova u Hrvatskoj. Sada nam preostaje samo naći sponzora. Vjerujemo da ćemo naći sponzora koji bi pokrio smještaj i hranu za takvog maratonca, objašnjavaju Viduka i Josip Brozičević, trkač s najdužim stažem u klubu koji je trenirao još s legendarnim Franjom Mihelićem.
KCBT »Bribir« ne bi bio prvi klub koji je doveo maratonca iz Afrike. Za jedan mađarski klub trči Etiopljanin i redovno osvaja prva mjesta na maratonima u ovom dijelu Europe.
