CRES »Nužnici i kultura stanovanja jadranske Hrvatske kroz kasni srednji vijek i renesansu«, naziv je upravo otvorene izložbe u Creskom muzeju, autorice kustosice muzeja Inge Solis, a već je otvorenje privuklo velik broj posjetitelja koji su sa zanimanjem razgledali eksponate i proučavali tekstove koji »mračni« srednji vijek osvjetljavaju s neke druge strane i pokazuju kako smo u odnosu na to povijesno razdoblje i njegovu kulturu življenja, napose temu zahoda – nužnika, zapravo puni predrasuda.

Dubrovnik iznimka

Ipak, ulagani su znatni napori kako bi život u gradu bio ugodniji, a kultura stanovanja na višoj razini. Naravno, uz sva ograničenja tehničke naravi vremena u kojem su živjeli.   

   Statuti primorskih gradova od 12. stoljeća daju jasne higijenske i urbanističke naputke u cilju održavanja čistoće javnih prostora pa tako zabranjuju prolijevanje »svoje vode« (mokraće) po ulicama i vršenje nužde po gradskim ulicama, uz prijetnje velikim kaznama koje se podudaraju u gotovo svim statutima primorskih gradova.

Nalažu pravilno održavanje septičkih jama, zapošljavanje gradskih čistača i popločavanje ulica. Iako se mjere nisu uvijek poštovale ili su se teško provodile, jasna je namjera gradskih vlasti da gradove učine ugodnijima za život. Izložbom je posebna pažnja posvećena gradu Cresu i njegovom statutu iz 1441. godine.

Marginalizirana tema

Oni svjedoče da su stambeni prostori bili udobni i funkcionalni. Šest nužnika u Starom gradu Ribniku ili četiri u Kneževom dvoru na Lopudu predstavljaju i za današnje vrijeme visok standard.

   U samom gradu Cresu pronađena su tri kamena nužnika koji su keramičkim glaziranim cijevima bili povezani sa septičkim jamama pod zemljom. Jedan je na svom originalnom mjestu u spavaćoj sobi Palače Arsan, zgradi Creskog muzeja, otkriven prilikom rekonstrukcije objekta, a upravo nas je zanimanje posjetitelja muzeja za taj segment života ponukalo da se ovoj temi posvetimo, navodi autorica izložbe Inge Solis, koja je za potrebe izložbe i popratnog kataloga konzultirala sve konzervatorske odjele i većinu muzeja, budući je ova tema marginalizirana i njome se bavio samo manji broj arhitekata i povjesničara, a ni povjesničarima umjetnosti nije bila zanimljiva jer nužnici nisu stilski oblikovani.

Najviše informacija dali su srednjovjekovni statuti primorskih gradova, a na izložbi su izdvojene neke vrlo zanimljive odredbe poput zapovijedi iz Creskog statuta »…da se nitko, bez obzira na svoj položaj, ne usudi ili pomišlja bacati ili dati drugom da baci iz kuće »svoju vodu« (mokraću) ili bilo koje drugo smeće na javnoj ulici pod prijetnjom kazne od soldi vinti de picoli od koje kazne polovica će pripasti Općini, a polovica tužitelju i svatko može tužiti«.

Nadalje, Creski statut zapovijeda »…da se nitko ne usudi pišati, odnosno napraviti bilo kakvo smeće pored bilo koje crkve pod prijetnjom kazne od soldi vinti de picoli«. Pod pojmom »bilo kakvo smeće« misli se na obavljanje velike nužde.