Drugi dom

Kako je čovjek iz Roterdama našao svoj raj: Krenuo je u Makedoniju pa stao u Opatiji

Srđan Brajčić

Foto: Marin Aničić

Foto: Marin Aničić

U tih 60 godina ovaj Nizozemac promijenio je samo mjesto boravka – umjesto u Opatiji, s drugom suprugom Korni ljetuje u Iki, gdje su postali već domaći ljudi



OPATIJA Cornelies Mellaart iz Roterdama vjeran je Opatiji već 60 godina. Kad ga se pita zbog čega se svakog ljeta vraća, Cornelies Mellaart kaže da je na opatijskoj rivijeri pronašao svoj raj na zemlji. U tih 60 godina ovaj Nizozemac promijenio je samo mjesto boravka – umjesto Opatije sa svojom drugom suprugom Korni ljetuje u Iki, gdje su postali već domaći ljudi. Njihov domaćin u Iki dugi niz godina obitelj je Kadmen.


Dali i krevet


– Mi smo ovdje pronašli sve što nas čini sretnim – kaže Cornelies, pa je opatijska Turistička zajednica jučer u Vili Angiolini nagradila obitelj Mellaart za njihovu vjernost prigodnim darovima i srdačnim prijemom.


U Opatiju je došao posve slučajno. Naime, u jednom nizozemskom magazinu za motoriste pročitao je putopisnu reportažu »Tisuću kilometara do Makedonije«.


– Tog ljeta odlučili smo motociklom BMW proći istu tu dionicu. Zaustavili smo se u Opatiji da se osvježimo. U lokalu, u kojem smo se zaustavili na piću, jedna gospođa upitala nas je trebamo li možda prenoćište. Odgovorio sam kako ne bi bilo loše – prisjeća se Cornelies Mellaart. Gospođa koja im je ponudila smještaj bila je Blaženka Kinkela.– Do Makedonije tog ljeta naravno nismo stigli – ističe Cornelies Mellaart koji se u Opatiji zaustavio na kratkih 60 godina. U sjećanje mu se posebno urezala ljubaznost i gostoprimstvo obitelji Kinkela.

– Ponudili su nam svoju spavaću sobu. Mislim da su gospođa i gospodin Kinkela tu noć spavali na podu ili tako nešto. Tim činom sam ostao očaran do danas i za mene nije bilo ljepšeg mjesta od Opatije – kaže ovaj Nizozemac koji je na opatijskoj rivijeri ljetovao i za vrijeme Domovinskog rata.



Borka Kinkela-Cucančić, kći gospođe Blaženke i poznata opatijska matičarka, sjeća se tog prvog dolaska mladih motorista iz Nizozemske.


– Bila sam dijete, ali se dobro sjećam da nam je majka poslala mlade motoriste u kožnim odjelima, muža i ženu, na spavanje. Mi smo tad živjeli na prvom katu zagrade današnjeg Nogometnog kluba Opatija. Kod nas su odsjedali sve do konca osamdesetih. Njihova djeca su odrastala s nama. No, nakon razvoda, gospodin Cornelies više nije dolazio k nama, ali smo do danas ostali u odličnim odnosima – sjeća se Borka Kinkela-Cucančić.



Drugi dom


– Govorili su nam da to nije dobra odluka, čak i na slovenskoj granici. No, nitko nas nije mogao razuvjeriti. Posjetili smo kroz sve ove godine brojna mjesta u Hrvatskoj, uključujući i Vukovar – ističe ovaj veliki zaljubljenik u sve što je hrvatsko, pa i naše pivo.


– Mi se u Hrvatskoj ne osjećamo kao turisti. Ovo je naš drugi dom. Moja supruga Korni koja sa mnom u Hrvatsku dolazi već 28 godina služi se hrvatskim. U Opatiji i Iki stekli smo doista puno prijatelja – veli Cornelies Mellaart.Otad se svake godine vraća. Osim jedne, kad je s obitelji pokušao promijeniti Opatiju za Zadar. No, nisu uspjeli, vratili su se staroj dami.