Prema podacima s web stranice Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, na području Opatije registrirano je 58 državnih nekretnina – iz Grada navode kako je značajan broj nekretnina prešao u državno vlasništvo, zbog čega je Opatija izgubila skoro 900.000 kuna
OPATIJA Na području Opatije registrirano je pedeset i osam državnih nekretnina. Rezultat je to koji je moguće dobiti pretraživanjem web stranice Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom – DUUDI.
Na popisu su zemljišta, šume, poslovni prostori, kuće za stanovanje. Neki od državnih objekata su u funkciji, najmu, dok drugi zjape prazni, a s vremenom postaju zapušteni i dotrajali. Oko mnogih su u tijeku sudski procesi, kao i sporovi oko vlasništva.
I Grad Opatija vodi četiri parnice vezane za vlasništvo nad nekretninama s državom, a konkretno se radi o pravu vlasništva na zemljištu i osam postupaka pred uredom državne uprave.
Villa Kremešek oko koje je ljetos izbila velika afera, samo je jedna od državnih vila prepuštena propadanju, u Opatiji postoje i neiskorišteni državni poslovni prostori, no Grad Opatija nažalost ne može puno učiniti po pitanju njihovog stavljanja u funkciju.
Detalje o ovoj problematici razjasnila je gradska pročelnica Helena Masarić ističući ipak kako se Grad Opatija trudi predlagati rješenja.
– Ono što jeste naš problem na kojeg smo višekratno ukazivali je činjenica da je značajan broj nekretnina prešao u vlasništvo RH po raznim osnovama – Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, Zakon o šumama, Zakon o upravljanju državnom imovinom… Prelaskom poslovnih prostora u vlasništvo RH Grad Opatija ostao je prikraćen za 889.358,40 kuna prihoda od zakupa na godišnjoj razini. Samo po jednoj presudi ostali smo bez šest poslovnih prostora na adresi Ulica maršala Tita 101 – prodavaonica cipela, butik Line Marok, Festival-prodaja karata, butik odjeće, mala umjetnička galerija, ex zlatarnica. Nažalost, iz priloženog se vidi da jedinice lokalne samouprave ne mogu utjecati na korištenje prostora u državnom vlasništvu, iako je jedan od naših prijedloga bio da se na općine i gradove prenese pravo raspolaganja tom imovinom, naravno uz pažnju dobrog domaćina (pravni standard koji podrazumijeva ponašanje koje se zahtijeva od prosječno savjesnog i pažljivog vlasnika pri uporabi i korištenju svoje nekretnine) i da se prihodi od zakupa dijele između države i grada u postotku koji oni predlože – ističe Masarić.
