NOVI VINODOLSKI Jedan od najstarijih Novljana, brijač Milan Deranja proslavio je svoj 90. rođendan. Nevjerojatna je vitalnost Novljanina rođenog 1922. godine koji je jedini dobitnik dvije nagrade za životno djelo Novog Vinodolskog. Mozak radi 100 na sat. 

   – Sjećam se svega kao da je bilo jučer. I tri godine u partizanima i još dvije godine vojske. I kako sam brijački zanat učio kod Konstantina Mudrovčića i kako sam radio u Bribiru, Crikvenici, Brodu na Kupi i Zagrebu. Radio sam kao brijač, ali i 18 godina kao poštanski službenik. Svoju privatnu brijačku radnju otvorio sam 1967. godine, prisjeća se Deranja koji se ne može pretjerano potužiti ni kako ga slušaju noge. 

   – Svaki lijepi dan iskoristim pa odem do placa. Malo uz pomoć štapa, ali idem. Donedavno sam svaki dan išao pješice supruzi Božici na grob. I tako 12 godina. Više ne mogu do groblja. Božica je teško oboljela u cvijetu mladosti, s 35 godina. Bolovala je 38 godina, umrla nakon 13 operacija. Kada čovjek izgubi voljenu ženu, to je raspad života, priča Deranja u čijem stanu gotovo na svakom zidu vise slike supruge Božice. 

   Deranja pomno prati svoju generaciju. 

   – Kažu mi ljudi da imam 15 godina manje. Ne mogu vjerovati da imam 90. Samo su Krsto i Ivan Zoričić stariji od mene u Novom. Krsto tri, a Ivan godinu. Još su živa sedmorica Novljana mojeg godišta, ali svi su mlađi od mene, nabraja Milan, a na naše pitanje o starijim sugrađankama jednostavno odgovara.  

 – Ma to su ženske.

Doživjeti devedesetu u Milanovoj obitelji nije rijetkost. Sestra Ana živi u Zagrebu s 92 na leđima. Postoji li recept? 

   – Ne znam. Znamo samo da nikad u životu nisam išao spavati prije ponoći, kaže Milan koji i danas živo i sa strašću prati što se događa u društvu. 

   – Najviše me zanima politika. Šport? Kakav šport, radio sam kao blago. Nisam imao vremena za šport. U živom kamenu sam kopao da bi proširio kuću. Lagao sam supruzi da idem spavati u ponoć, a radio sam do dva ujutro i dizao se u četiri na službu u poštu. 

   – U životu sam dobio 73 priznanja, pohvala, diploma i odlikovanja. Jedan sam od suosnivača likovne kolonije Vinodolski skup i likovne galerije u sklopu novljanskog muzeja. Član sam slikarske grupe 69 Zagreb. Kao slikar amater sam pripremio 15 samostalnih izložbi i sudjelovao u 80 skupnih nastupa. Mojih slika ima po cijelom svijetu. Samo u muzeju »Pietro Castelli« u Parizu izloženo je mojih devet slika. Među suosnivačima sam HDZ-a u Novom Vinodolskom, niže svoj život Deranja koji je sa suprugom imao četvero djece. 

   – Imam Milicu, Srđu, Višnju i Antona zvanog Tončić. Svi žive ovdje. Kćer i sin mi kuhaju naizmjenice po mjesec dana. Živim kao u »Sheratonu« zahvaljujući njima.