Više od toga vam ne mogu reći, a da ne ugrozim interese austrijskog investitora koje procjenjujem vrlo ozbiljnim. Riječ je o projektu koji predstavlja do sada najveće investicijsko ulaganje na Liburniji
Stara narodna mudrost kaže da kada snaha dođe u kuću prve godine čita, druge piše, a treće – kreće! Ne kažem da je dolazak na gradonačelničko mjesto sličan tome, ali činjenica je da se četverogodišnji mandat i njegovi rezultati iščitavaju – pri kraju mandata, a da na početku prvi čovjek grada »iščitava« mjesto na koje je došao i mogućnosti koje mu se tu otvaraju. S obzirom na način kojim ste odgovorili na strateške izazove (čitaj: probeme) koje ste zatekli u Opatiji, kao i okolnosti koji su ih pratile, očito je da ste se brzo snašli u iščitavanju političkih i drugih »karata« i da ste za brod s natpisom Opatija, kao rođeni Opatijac i čovjek s višedesetljetnim iskustvom u privatnom poslu, odabrali odgovarajući pravac.
Gospodine Dujmiću, u kojem pravcu ide, uz idealan vjetar, Opatija u godinama što su pred njom? – pitali smo gradonačelnika Opatije na početku razgovora.
– Ide u ubrzani razvoj. Četiri godine brzu prođu. Znao sam to i po dolasku na gradonačelničko mjesto, no nisam znao da je sistem toliko trom. I zaista sam ga morao brzo otkrivati da bih vidio »gdje sam« zapravo i što mi je najbolje činiti da bih što brže ostvario zacrtano. Svi su i prije mene obećavali razvoj, no ja sam ga odlučio ostvariti, a to nije jednostavno. Dugo su Opatiji zaklanjali vjetar, grad je ostao bez sadržaja. Više se »ulagalo« u devastaciju nego u izgradnju koje, u nekom konkretnom smislu, nije bilo još od Axela Luttenbergera. Tri stvari sam uz podršku stranke, odnosno koalicije, riješio pod hitno. Obranili smo Ljetnu koju se htjelo rušiti, sačuvali smo dionice LRH i riješili problem pomorskog dobra, čime otvaramo novu stranicu kada je u pitanju opatijska luka, kupališta i plaže.
Bez plana nema ničega, razvoja pogotovo. Plan je formalnost, ali i dokaz da se zna što se hoće. Ovdje ne ciljamo na opći plan, već onaj prostorni, donesen na samom kraju 2012. godine i to nakon tri godine »iščekivanja«. Što plan prostornog uređenja Opatije konkretno i praktično donosi, pojasnite nam.
– S donošnjem prostornog plana stvoreni su preduvjeti za start brzog opatijskog razvoja. Tijekom 2013., slijedom plana, uredit će se neke plaže i kupališta i to, primjerice, kupalište ispod hotela Savoj i Adriatica, u koja će uložiti hotelijeri. Slatina može otvoriti novu priču koju smo do u detalje već predstavili javnosti, a natječaj za dodjelu koncesije na plaži Lido je u tijeku. Znate, dosta investitora zna odustati od projekata čekajući izmjene prostornoplanske dokumentacije, a Opatija to sada ima spremno.
Rabska fjera primjer
Rak rana Opatije posljednjih se godina pokazao problem parkiranja. Odlukom o blagdanskom (vikendaškom) oslobađanju plaćanja parkiranja (ponovo) ste otvorili grad posjetiteljima. Hoćete li pri tome ustrajati? I općenito, jeste li zadovoljni živošću koja je obilježila božićno-novogodišnje blagdane u Opatiji? – Odluka o besplatnom parkingu vikendom na snazi je do kraja veljače, to znači i za period maškara. Želimo vidjeti kakve će rezultate polučiti i hoće li to povećati općenitu posjećenost Opatije i onda dalje razraditi ovu ideju. Inače, u periodu ovih blagdana, posebno dok smo imali klizalište na Ljetnoj, taj se potez pokazao punim pogotkom.
Među liburnijskim (grado)načelnicima jedan ste od rijetkih koji ostavlja dojam osobe s čvrstim i pouzdanim zaleđem. Očito vas stranka (koalicija) u svemu bezrezervno podržava, a jednako tako i vaša obitelj. No tu je i kamenčić u cipeli, a to je oporba. Mislim da imate vrlo kvalitetnu opoziciju. Dijelite li moje mišljenje?
– Zadaća oporbe je da kritizira, ali bilo bi dobro kada bi u tome bila katkada i konstruktivna. Uostalom, za oporbu su glasali oni birači koji su željeli njihov program, pa je za očekivati da bi nešto od toga trebali i sprovesti i to upravo kroz konstruktivne prijedloge. S druge strane, neke je odluke bivša vlast potpisala neposredno pred kraj mandata i te odluke su me, htio ne htio, dočekale na stolu. Paradoksalno, ali me sada u sprovođenju tih nekih odluka opstruiraju upravo oni koji su tada bili dio vlasti, a sada su oporba! Općenito, oporba je previše sumnjičava, stalno izražava »bojazan za ovo i ono«…, tako valjda nastoji obeshrabriti naša nastojanja. A našim nastojanjima upravo hrabrosti ne nedostaje. Znate i sami, kao i naši sugrađani, da je Opatija imala i daleko bolje proračune i daleko bolje vrijeme, odnosno okolnosti za investicije, pa vlast nije imala kuraja za iskorake. Mi imamo. Kad kažem »mi«, mislim na svoje stranačke i koalicijske kolege. Što se pak tiče obitelji, oni su mi danonoćna podrška. Gradonačelnik sam 24 sata i svih 24 sata ja sam za nešto – kriv. Obitelj mi je u tome velika podrška. Bez toga ništa. Imamo četiri sina, nakon prva dva sina supruga i ja »naručili« smo curicu, no ubrzo smo doznali da stižu blizanci. Bilo je 50 posto šanse da barem jedno bude curica, no stigla su dva krasna dečka. Danas imam unučicu, pa sam ipak nekako došao do »naručenog«. Da, obitelj mi je velika podrška. Djeca su radost, ali morate im nešto moći pružiti. Za svu djecu, odnosno mladost najveća je sreća – raditi. Sve što činim, činim zato da se u Opatiji sve što može stavi (ponovo) u funkciju i u prespektivi otvore nova radna mjesta.
Da li vaša gradonačelnička nastojanja idu više u pravcu zadovoljavnja potreba starosjedilaca odnosno stanovništva Opatije ili držite da i politika i stanovništvo treba sebe upregnuti u razvoj turizma kao ključne i zapravo jedine (uslužne) grane na kojoj »sjedi« Opatija?
– Što je lijepo i dobro za građane, lijepo je i dobro za goste. Moj je prioritet zadovoljiti potrebe (su)građana. Oni su me i izabrali. A ta se nastojanja uostalom vide iz obećanih i realiziranih projekata naše koalicije. No, ne treba zaboraviti da živimo od turizma, i jedino od turizma. Drugo nemamo. Mi baštinimo opatijsku rentu, a to znači cjelogodišnji turizam na kojem je opatijska destinacija i iznikla. Stoga je nužan kompromis sviju. Konkretno to znači da u špicama sezona nekad mora biti i malo bučnije u gradu, turizam nekad ne ide bez buke, ali moramo imati na umu da mi od njega živimo. No nema turizma ni bez angažmana svih građana i bez njihove energije. Divan primjer zajedništva u turizmu je Rabska fjera. Na taj način treba dignuti i Opatijce na noge jer bez toga, uza sva ulaganja i izgradnju objekata, neće stići željeni boljitak. U cijeloj priči o Opatiji treba podvući da, za razliku od ostalih turističkih destinacija u Hrvatskoj, mi imamo mogućnost cjelogodišnjeg poslovanja i savršenu klimu s kojom je to moguće ostvariti. Pogledajte današnji prelijep, topao i sunčan zimski dan, svi su na lungomare…
Otvaranje luke
Sportska dvorana je pod krovom. Što ona za vas znači? Je li to podilaženje sportskom biračkom tijelu, zalog bogaćenja turističke ponude, dobra investicija kada su građevinari jeftiniji nego ikad, ili …? – Sportska dvorana, kao i Dom umjetnosti, a potom i Dječji vrtić koji namjeravamo graditi u sljedećem mandatu su obećanja koja smo dali i koja ostvarujemo i to zato što su ti projekti potreba građana i potreba turizma. I naš dug spram izuzetnih rezultata koje opatijski sportaši godinama postižu. Uostalom, mi smo u obavezi graditi ono što privatni investitor neće, jer nema profitni interes za takve objekte. U narednom mandatu jednim od najvećih zalogaja držim investiranje u luku koja se konačno mora otvoriti na pravi način i biti na usluzi turizmu u najširem smislu. Velik će to biti zahvat gdje računamo na potporu fondova EU ili investitora, a Grad će urediti unutarnji dio, komunalnu lučicu za domaće stanovništvo.
Kakva je suradnja sa stranačkim kolegama na Liburnji, točnije s Lovranom i Matuljima? Možda griješimo, ali dojam je da se istostranačka vlast u ove tri jedinice lokalne samouprave nije ni najmanje iskoristila za podizanje stupnja suradnje i ujedinjavanja u svrhu nekih većih zajedničkih ciljeva i želja. Kao da je svatko ostao u svom dvorištu? Ne mislite li vi tako?
– Svatko u svom dvorištu rješava ono što je sebi postavio za prioritete, no važno je da svi zajedno nismo u svađi. Imamo zajedničko komunalno društvo i nikad niste čuli da je tu nešto bilo sporno kod izglasavanja odluka, je li tako? Tu je zatim zajednička tvrtka Nova Liburnija kao rezultat zajednički uspješno dovršenog »projekta« spašavanja dionica LRH. I ništa manje važna međusobna suradnja, o kojoj novinari iz razumljivih razloga najmanje znaju, je ona na prevenciji kriminaliteta, koju provodimo u suradnji s MUP-om. Zajednička je odluka da svi skupa podižemo destinaciju i želja je da se kroz turističke zajednice na ovom području ojača suradnja. U prvom redu, to znači da se ne dupliraju manifestacije i da se razvijaju one koje su tradicionalne. Ako je Mošćenička Draga nadaleko i oduvijek poznata po spaljivanju pusta (slanju Gobota u raketi na mjesec op.a) onda neka to bude njeno, ‘ajmo svi tamo i podržimo to. Ako Matulji imaju zvončare, onda podržimo tu tradiciju; ako Opatija ima Balinjeradu i Dječji korzo, ostajmo pri tome… Na tom tragu vidim i suradnju s Gradom Kastvom. Jasno je da svi ne mogu imati sve, a još ako se pri tom manifestacije poklapaju, nismo nikome napravili uslugu. Kakva je suradnja sa stranačkim kolegama na Liburnji, točnije s Lovranom i Matuljima? Možda griješimo, ali dojam je da se istostranačka vlast u ove tri jedinice lokalne samouprave nije ni najmanje iskoristila za podizanje stupnja suradnje i ujedinjavanja u svrhu nekih većih zajedničkih ciljeva i želja. Kao da je svatko ostao u svom dvorištu? Ne mislite li vi tako? – Svatko u svom dvorištu rješava ono što je sebi postavio za prioritete, no važno je da svi zajedno nismo u svađi. Imamo zajedničko komunalno društvo i nikad niste čuli da je tu nešto bilo sporno kod izglasavanja odluka, je li tako? Tu je zatim zajednička tvrtka Nova Liburnija kao rezultat zajednički uspješno dovršenog »projekta« spašavanja dionica LRH. I ništa manje važna međusobna suradnja, o kojoj novinari iz razumljivih razloga najmanje znaju, je ona na prevenciji kriminaliteta, koju provodimo u suradnji s MUP-om. Zajednička je odluka da svi skupa podižemo destinaciju i želja je da se kroz turističke zajednice na ovom području ojača suradnja. U prvom redu, to znači da se ne dupliraju manifestacije i da se razvijaju one koje su tradicionalne. Ako je Mošćenička Draga nadaleko i oduvijek poznata po spaljivanju pusta (slanju Gobota u raketi na mjesec op.a) onda neka to bude njeno, ‘ajmo svi tamo i podržimo to. Ako Matulji imaju zvončare, onda podržimo tu tradiciju; ako Opatija ima Balinjeradu i Dječji korzo, ostajmo pri tome… Na tom tragu vidim i suradnju s Gradom Kastvom. Jasno je da svi ne mogu imati sve, a još ako se pri tom manifestacije poklapaju, nismo nikome napravili uslugu.
Garaža na Slatini. Promatraču sa strane ostaje tu nešto nejasno. Taj ste »slučaj« zatekli, postupak prenošenja vlasništva još je u tijeku, a objekt je na tako atraktivnom mjestu da se stječe dojam da je takvo što šteta »utrošiti« za garažu, odnosno da su tu možda i neki pritajeni interesi? Rekla bih sofisticiraniji? – Stečajni postupak vodi sud, ali mi, naravno, pratimo situaciju. Kada je garaža prvi put dana na natječaj, tražio se iznos od 25 milijuna kuna. Kako nije bilo kupaca, na kraju je taj iznos »pao« na 13.750.000 kuna. Iza kulisa su vjerojatno lobisti i vjerojatno među njima traje pritajena bitka. Tuku se žalbama, a svaka žalba oteže stečajni postupak, a pritom curi vrijeme. Vidite, zakonodavac nije predvidio kazne za neosnovane žalbe koje su lobistima postale glavni alat. Moram iskreno priznati da nisam očekivao da će stvari tako teći. Teško je to shvatiti meni, a kamo li prosječno informiranom građaninu.
Dolaze Kinezi
Otkrijte nam koju više o investitorima koji stižu nakon što je prostorni plan donesen. S kime pregovarate? – Najveća investicija je ona koja bi se trebala smjesiti na Kuku. »Kuk projekt« istoimene tvrtke podrazumijeva izgradnju velikog zabavnog i shopping centra na površini od 30.000 četvornih metara. Više od toga vam ne mogu reći, a da ne ugrozim interese investitora koje procjenjujem vrlo ozbiljnim i koji dolaze iz Austrije. Riječ je o projektu koji predstavlja do sada najveće investicijsko ulaganje na području čitave Liburnije. Ono što je nama kao jedinici lokalne samouprave u tome zanimljivo jest da, kao što znate, građevinske dozvole nema bez pristupnih cesta, pa mi kao Grad, a tu moć sada imamo, uvjetujemo na određen način investitorima ulaganje u te pristupne ceste i to kroz svojevrsni avans komunalnog doprinosa. Nama su prioritet upravo ceste, dakle javni interes. Investitoru je interes profit, no da bi on ostvario taj profit mora mu napraviti doslovno i simbolično rečeno – put. Druge su najavljene investicije nešto manje, no s njima »gradimo« treću cestu, točnije cestovne pravce prema POS-ovim stanovima i prema Kosovu.
A što je s Kinezima, i oni su spominjani kao investitori? – S njima smo u drugoj vrsti »posla«. Naime, u samo dva mjeseca oni su u Thalassotherapiji ostvarili 2.000 tretmana. Nama je sada cilj da oni dođu u sve opatijske hotelske lance i nude svoje usluge a da hotelijeri te usluge prodaju, odnosno pronađu samostalnu računicu. Mi smo kao Grad učinili što smo mogli; inicirali smo projekt i sufinancirali ga dvije godine, kako bi i na taj način pomogli destinaciji. Pokrenuli smo proces, a sada ga gospodarski sektor treba nastaviti.
Zemljišne knjige
Dugo ste radili u privatnom sektoru. Kakva su vaša iskustva sada, nakon skoro odrađenog mandata u javnom sektoru? Kako surađujete s centralnom vlašću? – Do dolaska na gradonačelničko mjesto poslovao sam u privatnim vodama. U toj domeni se nije moglo dogoditi da netko dobije zadatak, a da ga ne izvrši i to u zadanom roku. U sferama u kojima sada radim ljudi »zaborave« na zadatak i stvari zapinju tamo gdje ne bi trebale. Ali, to nisu problemi koji se javljaju samo na lokalnom nivou, već i na državnom. Primjerice, ne može Državna agencija za upravljanje imovinom znati što je najbolje činiti s imovinom u gradovima i općinama, kada ljudi koji tamo rade i ne znaju gdje se ta imovina uopće nalazi, čemu može najbolje poslužiti… I lokalnoj samoupravi i državi trebao bi biti cilj da naši poslovni prostori budu u funkciji. A tu sad ne možemo zaobići ni privatne vlasnike; naprosto, ne mogu se pomiriti sa činjenicom da, primjerice, hotel Paris u centru Opatije stoji zatvoren, beskoristan i ne pridonosi gradu ni na koji način. Jer u njemu stoje, uz ostalo, zaključana i brojna radna mjesta. Da imamo alat, mogli bismo penalizirati privatnike koji svoju imovinu ne koriste, ali zato štete interesima lokalne ekonomije. Kako (ne)funkcionira sistem možda najbolje svjedoči to što se događa sa sređivanjem zemljišnih knjiga. U taj proces smo zajedno Grad, Ministarstvo pravosuđa i Državna geodestka uprava uložili više od sedam milijuna kuna. Katastarska izmjera je završena. Sada kada treba suočiti stranke i definirati granice, nema se novca s državne razine za pojačani rad sudaca, geodeta i daktilografa! Ako se taj problem hitno ne riješi, nećemo zemljišne knjige srediti još dvadeset godina, a bez sređenih zemljišnih knjiga nema investitora. Kad god procjenim da treba, ja idem put Zagreba. Objašnjavam, tražim, inzistiram… Poručujem im uvijek isto: dajte nama, jedinicama lokalne samouprave u ruke alat da možemo činiti ono što je najbolje za brzi razvoj i otvaranje novih radnih mjesta.
