Djeca koja su u najnježnijem dobu svog života ostala na kraće ili duže vrijeme bez pažnje i brige svojih roditelja puno su duhovnija od nas ostalih, u njima je puno više ljubavi i od trenutka kad sam ih upoznala na mene su ostavili dojam malih vila i vilenjaka, priča Iva Lulić
Pred četiri godine mlada fotografkinja Iva Lulić počela je, surađujući s Domom za djecu »Vladimir Nazor« iz Karlovca, prekrasnu foto priču za koju je krajem prošle godine dobila iznimno vrijedno priznanje ULUPUH-a (Udruga likovnih umjetnika i primjenjenih umjetnika Hrvatske) koji ju je proglasio najboljom mladom umjetnicom u 2012. godini. Iva je nagradu zaslužila za serijal fotografija pod nazivom »Vile i vilenjaci – Artusi«, a ideja za ovaj divni niz prekrasnih i maštovitih fotografija nastala je nakon što je pred tri godine Iva sudjelovala na Zimskoj likovnoj koloniji (ZILIK) karlovačkog Doma za djecu »Vladimir Nazor«.
Ispred i iza aparata
Povijest umjetnosti i etnologije
Iva Lulić rođena je 11. lipnja 1979. godine. Nakon gimnazije upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu – odsjek Povijesti umjetnosti i etnologije, gdje je i diplomirala 2007. godine. Usporedo s fakultetom pohađa i fotografiju na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Studij dizajna na trogodišnjem izbornom kolegiju Fotografija i film. Nakon završetka fakulteta nastavlja se baviti fotografijom i profesionalno, a da to dobro radi najbolje pokazuje stvoreni svijet Artusa.
Oduševljena spontanošću štićenika tog doma, kao i njihovim emocionalnim svijetom i pogledom na život, Iva je osmislila umjetnički koncept po kojem će uz sudjelovanje te djece stvoriti niz fotografija kojom će ih, smještajući ih na različite lokacije u šumi, na livadi i drugim otvorenim prostorima, »pretvoriti« u male vile i vilenjake te i na taj način iskazati njihovu posebnost. Prvi takav ciklus fotografija rađen je punih šest mjeseci i realiziran kroz 30 izleta/snimanja na području Karlovca, a sjajno napravljene fotografije – o kojima je Novi list pisao u ljeto prošle godine – krajem 2012. godine donijele su Ivi vrijedno priznanje ULUPUH-a.
»Svijet Artusa«
No, tu nije kraj priče o Ivinim vilama i vilenjacima. Naime, surađujući s delničkom Udrugom »Lujzijana« na nekoliko priredaba vezanih uz oživljavanje prošlosti Lujzinske ceste, Iva i djeca iz karlovačkog doma u niz su navrata boravili u Gorskom kotaru pa se, logično, javila ideja za novu seriju fotografija koja će ovog puta biti smještena u Gorski kotar. Ideja je realizaciju doživjela u ljeto 2011. godine u Fužinama, a kako izgleda »Svijet Artusa Gorski kotar« moglo se prvi put na istoimenoj izložbi vidjeti pred kraj prošle godine u Galeriji »Lujzijana« koja se nalazi u Kući prirode »Kotač« i gdje je izloženo 18 velikih fotografija »goranskih Artusa«. Istodobno, još četiri fotografije na izložbi su u Ljubljani, a sve skupa samo je početak novog vrlo uspješnog serijala fotografija koji oduševljava svakog tko ga pogleda.
»Djeca koja su u najnježnijem dobu svog života ostala na kraće ili duže vrijeme bez pažnje i brige svojih roditelja puno su duhovnija od nas ostalih, u njima je puno više ljubavi i od trenutka kad sam ih upoznala na mene su ostavili dojam malih vila i vilenjaka, posebnih bića koja žive na razmeđi između stvarnosti s jedne te mašte i sna s druge strane. Upravo na temelju toga osmislila sam ciklus fotografija vila i vilenjaka pri čemu sam im i dala ime – Artusi. Čak smo i osnovali udrugu tog imena, a naš rad naišao je na odličan odjek što nas sve čini sretnim«, govori nam Iva Lulić dodajući kako je, nakon što je upoznala dio prirodnih ljepota Gorskog kotara, poželjela svoje vile i vilenjake oživjeti i u goranskim krajolicima.
Devet dana na terenu
Na terenu smo radili punih devet dana, od toga sedam vrlo intenzivno snimajući scene u prirodi. To je, ako se zna da smo prvi ciklus odradili u šest mjeseci kroz 30 dana snimanja, jako malo. No, prednost nam je ovog puta bila u tome što su svi Artusi jako dobro znali što se od njih traži i koja je temeljna ideja pa je sve bilo puno intenzivnije, ali i brže. Naravno, zbog takvog tempa rada sve je bilo i puno napornije, ali smo imali sreću da nas je vrijeme odlično služilo jer smo nakon hladnog vala i kiše naišli na prekrasno vrijeme.
Pri osmišljavanju scena snimanja »ponovili« smo neke od starih likova, osmislili i nove, a meni je možda najdraža i najatraktivnija fotografija leteće vile. Oduvijek sam željela napraviti jednu takvu fotografiju i sada smo, uz veliku pomoć udruge Outward Bound koja se bavi alpinizmom, to i uspjeli«, govori Iva dodajući kako je pri snimanju koristila fotoaparat Canon 5D te kako će priču o Artusima nastaviti ove godine u travnju na otoku Krku gdje su pozvani na druženje tijekom dva vikenda pa će, nakon livada i šumaraka Karlovca te gustih šuma i voda Gorskog kotara, njene vile i vilenjaci uskoro zaživjeti i uz morsko plavetnilo Kvarnera.
