Napuniti sto godina danas je rijetkost, a svaka brojka iznad još je veća rijetkost. No, kad netko doživi 112 godina i naredni će mjesec ući i u 113 godinu – e onda je to zaista malo čudo. A to malo čudo uspjelo je jednoj Goranki!

Istina, Cenka Kufner, ili kako se danas zove Jelisaveta Veljković, u Gorskom kotaru ne živi već 96 godina i zamijenila ga je Beogradom u kojeg je otišla još 1920.  No, da je podrijetlom i rođenjem Ravnogorka nije nimalo dvojbeno, potvrdili su nam njeni rođaci koji su nam i skrenuli pažnju na jednu od najstarijih žena Europe i svijeta, rođenu 18. srpnja 1904.  u Ravnoj Gori u obitelji Kufner.

Ostali u kontaktu

Josipa Dasović (78) čiji je pokojni otac bio Cenkin (Jelisavetin) brat, održava redovne telefonske veze sa Cenkom, a sve do početka Domovinskog rata Cenka i njena mnogobrojna obitelj redovno je svakog ljeta dolazila u Ravnu Goru. Nažalost, po raspadu bivše države tih posjeta više nema, ali veze su i dalje ostale pa se često s Cenkom i njenima čuju telefonom i Skypeom, govori Josipa koija nam prenosi i svoja saznanja, odnosno sjećanja na Cenku:

»Cenka je rođena u obitelji s dvije sestre i dva brata od kojih je jedan bio i moj tata. Većina njih, kao i neki njihovi rođaci, doživjeli su duboku starost pa je očigledno za Cenkine godine bitna i genetika. Rođena je tu u Ravnoj Gori u kući nedaleko od sadašnje škole. U Ravnoj Gori je završila i pet razreda tadašnje škole što je za ono vrijeme bilo jako puno za jednu djevojčicu. Nedugo po završetku škole odlazi u Beograd i tamo radi razne poslove, od čuvanja djece do poslova kućne pomoćnice.

Ubrzo upoznaje Stanislava Veljkovića, dekoratera u beogradskom Narodnom pozorištu koji živi nedaleko kuće u kojoj je ona stanovala s još nekoliko djevojaka.

Poznanstvo se brzo pretvara u ljubav pa uskoro stupaju u brak koji će im donijeti sedmero djece, deset unučadi, dvanaest praunuka i čukun unuku Elena. Danas živi kod jedne od svojih kćeri u beogradskoj Opštini Savski venac i tamnošnji mediji često pišu o njoj.«, govori Josipa dodajući kako je kratko vrijeme i ona sama često posjećivala Cenku i njenu obitelj u Beogradu:

Uskoro rođendan

»Neposredno nakon Drugog svjetskog rata ja sam dvije godine živjela u Pančevu kod Cenkine i tatine sestre i mi smo svakog vikenda posjećivali Cenku i njenu obitelj u Beogradu. Živjeli su tada u malom stanu, ali se vidjelo da se vole i žive skladno pa su mi sjećanja na te dane lijepa, a bilo mi je kasnije uvijek jako drago kad bi Cenka i njena obitelj dolazila u Ravnu Goru.«, govori Josipa, a da je jedna od najstarijih žena Europe i danas dobro potvrdila nam je u telefonskom razgovoru njena obitelj, točnije njena 84-godišnja kćerka Zora Antonijević u okviru čije obitelji sada živi:

»Cenka je u posljednjih nekoliko mjeseci jako onemoćala, ali se svi nadamo da će ipak doživjeti 113 rođendan. Sve donedavno osjećala se jako dobro obično je ustajala u 6. 30, a spavati je išla tek nešto prije pola noći. Naravno, nije se previše kretala van doma, ali je bila vedra i radovala se svakom novom danu. Za sve nas ona je izuzetno draga osoba, puno smo od nje naučili i volimo je, a svaki njen rođendan prilika je za okupljanje njene mnogobrojne obitelji.«, rekla nam je Zora.