Foto Mladen Trinajstić
Stigavši na Krk za poslom, prije 12 godina osnovao je Karate klub Croatia Krk, danas jedan od najuspješnijih, s čak 300 članova. No, kako oduvijek ima potrebu pomagati, lani je na Krk »preslikao« riječku Socijalnu samoposlugu, okupivši volontere i animiravši Bodule za pomoć potrebitima
Da činjenje dobrih djela sa sobom nosi dobar osjećaj, bez obzira vratilo se dobročinitelju učinjeno nekim drugim dobrom ili ne, potvrdio nam je u našem nedavnom razgovoru Samuel Roksandić, otočanima već dobro poznati »naturalizirani Bodul« kojeg žitelji grada, ali i svih ostalih naselja s otoka Krka, već dobro poznaju, uz ostalo i kroz njegov angažman u vođenju iznimno uspješnog Karate kluba Croatia – Krk.
Upravo je Roksandić pred 12 godina osnovao taj sportski kolektiv te, predano ga vodeći, danas ga »dotjerao« do statusa jednog od najujspješnijih, ali i članstvom najbrojnijih otočnih sportskih klubova s čak tri stotine članica i članova. Ipak, borilačke vještine nisu bile povod našoj ćakuli, već Roksandićevo predano volonterstvo »na račun« kojeg je nedavno bio uvršten i u najuži krug kandidata za titulu »otočana godine« – akcije koju već godinama provode Multimedijalna udruga Krčka beseda i nezavisni internetski portal otok-krk.org.
Iako mu je laskava titula najbodula izmakla, Roksandićevo oduševljenje spoznajom da je sve ono što s brojnim svojim suradnicima već godinama kroz volonterski rad čini i nastoji postići, ipak vidljivo, ispunjava ga srećom i zadovoljstvom koje se, kaže, ne može mjeriti ni uspoređivati niti s jednom nagradom ni priznanjem.
Volontiram oduvijek
Njega se i ovih, preduskrsnih dana može zateći pred nekim od objekata Trgovine Krk kako, zajedno s ostalim krčkim kolegama-volonterima, prikuplja namirnice i potrepštine za socijalno ugrožene.
– Volontiranjem se na različite načine bavim oduvijek, kazuje nam naš sugovornik kojeg je s rodnog riječkog područja na otok pred podosta godina dovelo njegovo tadašnje zaposlenje u jednoj otočnoj hotelskoj tvrtki. Uz profesionalne obveze i karate kojim se već dugo bavim, uvijek sam i svugdje osjećao potrebu angažirati se u cilju pridonošenja zajednici, posebice volonterskog doprinosa akcijama namijenjenim potrebitima – objašnjava nam Roksandić. – Sve što sam nastojao činiti, ne tako davno nekako se poklopilo s nastojanjima i zasadama programa koji je u Rijeci svojevremeno počela provoditi Socijalna samoposluga »Kruh sv. Elizabete«, inače projekt Franjevačkog svjetovnog reda putem kojeg se već neko vrijeme intenzivno provode programi pomaganja potrebitih. Projekt je, naime, započeo još 2010. povodom Dana siromaštva kada je pokrenuta prva akcija »Mladi protiv gladi« poticajem školama da po principu »jedan učenik, jedan proizvod« prikupe osnovne namirnice koje su se onda dijelile najsiromašnijim građanima. Nastavak djelovanja te organizacije, odnosno projekta u koji je ona uklopljena, privukao me i potaknuo da se i sam uključim u organiziranje i provođenje akcija prikupljanja hrane po trgovačkim centrima – najprije u Rijeci, a odnedavno i na otoku Krku na kojem sam, reklo bi se silom prilika, na sebe prezeo zadaću organiziranja i koordiniranja takvih aktivnosti.
Foto Mladen Trinajstić
Krčani velikog srca
Sve što se u Rijeci činilo godinama kroz akcije prikupljanja donacija (u obliku trajnijih prehrambenih proizvoda i higijenskih potrepština, kao i hrane za djecu) koje su organizirali koordinatori i volonteri Socijalne samoposluge, lani sam se prihvatio »preslikati« na otok Krk na kojem, unatoč činjenici da ovdje trenutno ne živim, svakodnevno boravim zbog obveza vođenja karate kluba, što mi je s vremenom postalo profesijom. Kroz akcije koje smo u proteklih godinu i pol na Krku počeli organizirati u trgovačkim centrima tvrtke Trgovina Krk iz Malinske, a koja je, barem zasad, jedina našim volonterima odlučila otvoriti vrata svojih trgovina, kupce smo u tim trgovinama započeli animirati da pomognu naše akcije, i to kroz doniranje nekog od takvih proizvoda.
Korisnici Socijalne samoposluge, prije no što mogu početi računati na pomoć tog hvalevrijednog sustava, prethodno se moraju registrirati, naravno, udovoljavaju li određenim socijalnim kriterijima. Nikakve improvizacije u tom sustavu nema te se ništa od prikupljenih namirnica ne može niti smije usmjeravati mimo sustava koji jamči transparetnost i izbjegavanje nepravilnosti i zloporabe, objašnjava Roksandić.
Naravno, svatko prema vlastitim mogućnostima. Akcije koje smo u početku stidljivo krenuli provoditi pokazale su ono što sam i otprije znao – da Krčani imaju srce veliko kao njihov otok, odnosno da je velika većina žitelja ovog dijela naše regije uvijek i svugdje spremna pomoći onima kojima je pomoć potrebna. S desetak svojih kolega, volontera, dobrim dijelom ljudi koji su uključeni i u rad našeg karate kluba, nastavili smo organizirati takve akcije u svim većim trgovinama Trgovine Krk. Malo-pomalo, stvar se zahuktala, nastavlja Roksandić, ističući da se u traženju načina i kanala distribucije prikupljene pomoći, odnosno donirane hrane i higijenskih potrepština do onih kojima je pomoć potrebna, naposljetku najboljim i najučinkovitijim pokazao sustav ustrojen unutar Caritasa Krčke biskupije, organizacije koja je objeručke prihvatila ponudu da udruženi pokušamo potrebitima pružiti još i više, objašnjava nam volontiranjem »zaraženi« karatist.
Akcije provođene u Krku, Malinskoj i Puntu ostvarile su rezultate koji su nadmašili naša očekivanja pa smo na taj način, što posredstvom Caritasa, što Socijalne samoposluge, do naših sugrađana slabijeg imovinskog stanja u proteklom periodu uspjeli dopremiti više od dvije tone različitih prehrambenih i higijenskih proizvoda.
Varljivo blagostanje
Pomoć krčkog biskupijskog Caritasa, osim u logističkom smislu, iznimno nam je dragocjena i u našim nastojanjima da prikupljena, odnosno od otočana donirana pomoć, stigne isključivo do onih kojima je ona uistinu potrebna. Tako se u konačnici sve donacije distribuiraju isključivo korisnicima registriranim u evidencijama Socijalne samoposluge koja djeluje u Rijeci, ali i onima koji se vode u evidencijama te otočne crkvene karitativne organizacije, nastavlja naš sugovornik ističući da je, posebice u aktivnostima koje se baziraju na darivanju, transparetnost postupanja zapravo ključna. U konačnici, sve se temelji na povjerenju, altruizmu i plemenitosti donatora, čije se povjerenje ni u kojem smislu ne smije izgubiti. Govoreći o svojim »krčkim iskustvima« Roksandić ocjenjuje i da je potreba za korištenjem ovakve vrste humanitarnih, socijalnih programa ondje značajno manja u odnosu na onu u većim gradovima, pa tako i Rijeci.
– Na otoku se nedvojbeno bolje živi no u mnogim drugim dijelovima naše zemlje, ali to ne znači da ovdje nema potrebitih te da nam svima, upravo zbog tog ozračja općeg blagostanja, »ispod radara« ponekad ne prolaze naši sumještani koji nemaju, ili barem nemaju dovoljno za dostojanstven život svojih obitelji.
Zasad nam je za provedbu naših akcija na Krku svoja vrata otvorila jedino Trgovina Krk. Drugi su trgovački centri, barem do sada, pokazivali određenu sudržanost što me, moram priznati, čudi s obzirom da nitko zbog naših akcija ne gubi već, naprotiv, svi dobivaju. Kupci koji ondje ionako kupuju sami odlučuju hoće li, uz sve što kupuju za sebe, kupiti još pokoji proizvod viška i donirati ga na našem štandu. Bilo je, upravo na Krku, slučajeva da nam ljudi poklone povjerenje da sami s polica odaberemo namirnice za koje smatramo da su potrebne i kojih nam manjka, a da su oni naposljetku podmirili račun, čak u vrijednosti od više stotina kuna. Takva su me iskustva oduševila jer su pokazala da među stanovnicima ovog otoka uistinu ima ljudi iznimne plemenitosti, završio je naš sugovornik otkrivši nam i da je plan da se, nakon što se volonterski sastav otočnog dijela Socijalne samoposluge »Kruh sv. Elizabete« ojača, svakog mjeseca po jedna takva donatorska akcija upriliči u jednom krčkom mjestu, odnosno u nekoj od tamošnjih trgovina.
Iskustvo mi pokazuje da se dio onih koji trebaju pomoć i koji zbog bilo kojih razloga, bilo da se radi o bolesti, gubitku posla ili kakavim drugim životnim okolnostima, nađu u neimaštini i potrebi, dijelom upravo zbog tog ukupnog ozračja socijalne sređenosti ovog otoka, suzdržavaju, ponekad čak i srame zatražiti pomoć. Upravo njima, a koji su evidentirani u registrima biskupijskog Caritasa, uspijevamo nakon svake naše akcije osigurati vrijednu pomoć u najosnovnijim dugotrajnim namirnicama i kućanskim potrepštinama – ocjenjuje Roksandić. Ne skriva da sve koji su uključeni u projekt Socijalne samoposluge, kako na otoku, tako i u Rijeci, svaka nova uspješno provedena akcija ispunjava srećom i zadovoljstvom.
Poziv volonterima
– Naravno, želja i planova za daljnjim razvijanjem i intenziviranjem ovog oblika humanitarnog, odnosno volonterskog rada ima napretek, a u tom nam je smislu sad već nužno daljnje ekipiranje i upotpunjavanje naše volonterske baze. S ciljem da svoje aktivnosti »raširimo« i na sredine u kojima se dosad nismo stigli pokazati i dokazati, ovih smo dana uputili javni poziv za uključenjem u volonterski rad svih koji bi nam željeli pomoći, a kojeg ću i u ovoj prilici ponoviti. Naime, tražimo i pozivamo potencijalne volontere koji bi bili voljni na sebe preuzeti zadaće koordiniranja naših aktivnosti u Puntu, Baški, Omišlju, Malinskoj i Šilu da nam se jave (na telefon 091 577 3096 ili 099 700 2728) te priključe – kaže Samuel Roksandić, priznavši nam i da je, već po prvim objavama tog poziva na društvenim mrežama, njegov telefon počeo zvoniti te da mu se iz dana u dan javlja sve veći broj i mladih i starih koji su voljni zasukati rukave.
