16 godina na čelu Brod Moravica

Crnković: Živi s narodom, vjeruj mu, pa onda i on tebi vjeruje

Marinko Krmpotić

Recept je jednostavan, smatra Dragutin Crnković, koji naglašava da ova četiri mandata nisu bila laka, ali da je učinjeno mnogo, posebno kad je riječ o infrastrukturi, te da ne bi bilo dobro da se male općine ukinu 



BROD MORAVICE Nakon svibanjskih izbora za lokalnu samoupravu u svoj peti mandat na čelu Općine Brod Moravice krenuo je Dragutin Crnković, postavši time najdugovječniji načelnik u Gorskom kotaru te jedan od najuspješnijih na području Primorsko-goranske županije i Hrvatske. Koji je recept tako dugovječne vlasti, pitamo Crnkovića koji je na čelu Brod Moravica od 1997. godine, a privede li novi mandat kraju, ispunit će punih 20 godina obnašanja dužnosti načelnika: 


   – Recept je taj da treba živjeti s narodom svaki dan i vjerovati im pa onda i oni tebi vjeruju. Ja sam, na jedan način, imao sreću da sam 1991. godine u doba previranja postao zapovjednik dobrovoljačke postrojbe koja je djelovala na ovom području. Tada sam bio uposlen u ondašnjoj Jugoslavenskoj željeznici gdje na taj čin nisu gledali s odobravanjem, pa su nam čak nametnuli i radnu obvezu. Nisam to želio poštovati i to su ljudi ovoga kraja prepoznali kao stav u kojem je ispred vlastitog dobra stavljeno opće dobro. Od tog trenutka polako sam se počeo uključivati u politiku, najprije sam bio općinski vijećnik, a od 1997. godine i načelnik. Nisam planirao političku ili karijeru načelnika. Jednostavno, kad sam vidio što se zbiva, shvatio sam kako su u pravu oni koji tvrde da za svoj kraj možeš napraviti nešto više jedino ako si dio sustava. To je bio glavni motiv mog ulaska u politiku i kandidiranja za mjesto načelnika.   

Znatno napredovali


Kakva je ocjena kad usporedite Brod Moravice te ’97 godine i danas, 2013. godine?



 Uz priče o »nestanku« općina, sve se više govori i o ukidanju »brdskog« zakona. Što će to, ostvari li se, donijeti?


   – Ništa dobro. Nadam se da Zakon o brdsko-planinskom području neće biti ukinut. Štoviše, trebalo bi ga doraditi i unaprijediti. Pomoć krajevima kakav je Gorski kotar, ili pak Lika i slični ruralni krajevi, u Europi je uobičajena i nije u redu da sadašnja vlast bježi od toga tvrdnjama kako EU ne prepoznaje takve slučajeve. Naprotiv, EU itekako pripomaže razvoju takvih krajeva u što smo se nedavno uvjerili posjetivši susjednu slovensku Općinu Kočevje koja, na temelju različitih koeficijenata vezanih uz život u ruralnim područjima, dobiva godišnje bespovratno oko 25 milijuna kuna od države, a ako tu svotu potroše kako je planirano, država ih dodatno nagrađuje za kvalitetna ulaganja! Takvim odnosima moramo težiti i taj zakon moramo pokušati preslikati na cjelokupno područje Gorskog kotara pri čemu inicijativa mora krenuti od nas, možda od koordinacije goranskih načelnika, potom biti proširena na Primorsko-goransku županiju kojoj bi takav odnos države također itekako odgovarao, a na kraju moramo to što ozbiljnije, pozivajući se na EU zakone i pravila, tražiti i od samog vrha države. Za državu takva ulaganja – s obzirom da je Gorski kotar relativno malo područje – ne bi puno značila, a cijelom ovom kraju donijela bi nemjerljivu korist, osigurala opstanak ljudi i omogućila razvoj. Krajnje je vrijeme da se to napravi.        – Dođem li do kraja ovog mandata, ne mislim se dalje kandidirati. Dvadeset godina bit će sasvim dovoljno. Volio bih da se pojavi netko mlađi i bolji, volio bih da to bude netko iz HDZ-a, čemu se nadam i na čemu radimo, ali osobno sam spreman dati glas i bilo kojem drugom kandidatu ako bude kvalitetan.


   – Ova četiri mandata nisu bila nimalo laka i koštala su me puno živaca. No, nije mi žao. Ponajprije stoga jer je i golim okom vidljivo da smo u tih 16 godina zaista bitno unaprijedili komunalnu infrastrukturu, od brojnih lokalnih prometnica koje smo uredili pa do vodoopskrbe i kanalizacije. Oko 55 milijuna kuna utrošeno je na te poslove, a oni na vrijednosti dobivaju ako se zna da smo kraj sa velikim brojem malih naselja i malih lokalnih prometnica (36 km nerazvrstanih cesta). Sve to povezati asfaltiranim cestama i vodoopskrbnim sustavom zaista nije lako. Svakako, puno je pomogla činjenica da smo dobili status općine od posebne državne skrbi. Bez pomoći države i županije ne bi sve to skupa išlo, ali mi tu pomoć i ne bismo mogli tražiti da nismo imali svoju općinu. No, možda naš razvoj najbolje potvrđuju brojke vezane uz proračun. U trenutku kad sam 1997. godine preuzeo rukovodstvo Općinom Brod Moravice, na žiro računu bilo je desetak tisuća kuna. Danas nam je proračun oko 4 milijuna kuna. Znam da je to u odnosu na druge lokalne samouprave malo, ali ipak pokazuje kako smo itekako napredovali. 


  Proračun vam je solidan pogleda li se činjenica da – za razliku od brojnih drugih lokalnih samouprava, pa i nekih u Gorskom kotaru – imate jako malo uposlenih u općinskim službama.


   – Jednostavno nismo, kao neki drugi, željeli gomilati ljude i upošljavati po babi i stričevima. Uz mene je ukupno uposleno petero ljudi, a posebni smo po tome što uposleni obavljaju po dva, čak i tri posla, pa primjerice nemamo klasičnu tajnicu, već taj posao obavljaju, ovisno o potrebi, svi uposleni. Ili pak nemamo djelatnicu zaduženu isključivo za turizam, već se osoba koja to radi bavi i drugim područjima. Također, ja sam desetak godina volonterski obavljao svoju dužnost. Zbog svega toga nama je sada, kada kriza teško trese, ipak znatno jednostavnije i lakše.   

Dobra suradnja s PGŽ-om


Jedna od odlika vaših mandata je da ste, iako ste kandidat HDZ-a, redovno imali dobru suradnju s Primorsko-goranskom županijom gdje je na vlasti stalno SDP. Kako ste nadvladavali te razlike?


   – Volju birača treba poštovati. Mi godinama pobjeđujemo u Brod Moravicama, a SDP je dominantan na razini županije. To je volja birača i ja to poštujem. Zlatko Komadina je i moj župan bez obzira što dolazi iz meni suparničke političke stranke. To mi nikada nije bio problem i uvijek sam sa Županijom, posebno baš sa Zlatkom Komadinom, odlično surađivao. Velike zasluge za to svakako ima i sam Komadina koji je najbolji mogući primjer političke kulture i zrelosti. Za nedavne kampanje posjetio je Brod Moravice i dao podrešku koaliciji SDP-HSU, ali je navratio i do mene, i to ne u ured, nego u kuću i čestitao mi na ženidbi sina. Bilo bi mi drago da oporba u mojoj sredini ima zrelost i kulturu župana Zlatka Komadine. Mislim da smo baš zbog takvog stava i uvažavanja različitosti, dugovječni i on i ja. 


  I protekle ste izbore dobili vrlo uvjerljivo, a niste održali niti jednu tiskovnu, niti se predstavljali biračima. Kako to?


   – A što se imam predstavljati? Nakon četiri godine rada u maloj sredini kakva je Brod Moravice, biračima je jasno tko je tko. A ja ne radim četiri, već 16 godina. Zato u kampanju gotovo nikada ne idem kroz tiskovne i javne istupe. Znam da je to u većim mjestima i gradovima potrebno, ali ovdje gdje se svi znamo, ne trebam nikome soliti pamet. 


  Upravo te male općine su u opasnosti. Priče o promjeni sustava lokalnih samouprava u smislu okrupnjavanja sve su jače. Mnogi tvrde kako će Hrvatska nedugo po ulasku u EU biti prisiljena na promjenu ustroja lokalne samouprave. Što mislite o tome? 

  Dokazali smisao postojanja


– Dođe li do ukidanja malih općina poput Brod Moravica, Skrada, Fužina, Mrkoplja… vratit ćemo se tridesetak godina unatrag i iznova biti vrlo siromašni. Siguran sam, a to nije teško provjeriti, kako su sve goranske lokalne samouprave tijekom proteklih dvadesetak godina sadašnjeg sustava lokalne samouprave dokazale smisao postojanja. U svakoj od općina i gradova napravljeno je jako puno na području komunalne infrastrukture i siguran sam da bi, da nije bilo tog rukovođenja i odlučivanja iz srca tih sredina, danas stanje bilo daleko gore. Uz to, sve su goranske općine ili gradovi sami osiguravali sredstva za svoje uposlene i za niz drugih aktivnosti, a tek za značajnije i financijski zahtjevnije projekte tražili smo pomoć županije i države, a to je uobičajeno i u Europi. Nisam protiv ukidanja onih koji ne mogu opstati i koje država mora dotirati tako da osigurava plaće uposlenicima, ali svi koji mogu samostalno opstati trebaju nastaviti s radom jer će sigurno znatno kvalitetnije znati procijeniti što je njihovoj sredini potrebno te naći sredstva za realizaciju.