Kažu da je puhalo 200 na sat. Dijelovi krova letjeli su po sto metara udaljenoj magistrali, veli Marijan Grbčić iz Klanfara. Dio mog krova odletio je 50 metara do susjeda koji upravo radi krov i treba mu još materijala. I dobio ga je, šali se na svoj račun Drago Golac
Krov u Klanfarima bura je odnijela u 22.30 sati.
– Kažu da je puhalo 200 kilometara na sat. Način na koji je vjetar odnio krov »zove« na pijavicu. Krov je usisan. Prvi dio krova je nestao, a drugi je bačen pored kuće. Istrčao sam van, nestalo je struje. Dohvatio sam bateriju i vidio kako dijelovi krova lete po Jadranskoj magistrali. Skupljao sam dijelove krova s ceste udaljene stotinjak metara. Stražu sam držao cijelu noć da ne bi dijelovi krova nekog ozlijedili. Imali smo sreću u nesreći. Ostali smo živi. Ja sam tlakaš i u ovakvim trenucima tlak bi trebao skočiti, ali meni je od šoka pao, prepričava Marijan Grbčić pokazujući nam gredu koju je bura odnijela u dvorište južno od magistrale.
– Kuća se tresla. Vozilo nas je po kući. Nestalo je struje, kaže Marijanova mama Ružica koja se prisjeća najvećih bura u Klanfarima.
– Imam 88 godina, ali ovo nisam doživjela. Zadnji put je tako puhalo 1942. ili 1943. godine dok sam još išla u školu, sjeća se Ružica Grbčić kojoj je najteže palo što ne može gledati MAXtv.
Marijan Grbčić kaže da je bura odnijela krov i 1988. godine. Za obnovu su angažirali najbolje majstore za krov u Crikvenici.
– Tada je oluk od 13 metara omotalo oko bora ispod magistrale. Nitko ga nije mogao odvojiti. Grede je nosilo 150 metara, sjeća se Grbčić.
Dok se penjemo na uništeni krov pogled leti na stabla ispod kuće. Čini se kao ih je netko rešetao mitraljezom.
– To su dijelovi krovova uništavali sve ispred sebe, kaže Grbčić.
Identičan šok doživio je Drago Golac u Triblju. Krov je odletio s kuće usred noći.
– Počelo je čupati krov i kad je nešto puklo znao sam da je krov. Ne bi mi trebalo biti do šale, ali ipak sam se šalio na svoj račun. Dio krova odnijelo je 50 metara, do susjeda koji upravo radi krov i treba mu još materijala. I dobio je materijal, dio mog krova. U Malom polju stari ljudi nisu gradili kuće jer su znali što je bura kadra napraviti. Ovdje su se kuće počele raditi prije 30 godina. Očito su stariji bili mudriji od nas, priča Drago Golac dok u pozadini zavija vjetar koji se spušta u Tribalj i zvukom neodoljivo podsjeća na jureći vlak.
Tribaljsko jezero okovano je ledom. Dio jezera uz cestu još se nekako drži, no preostali dio jezera krije se pod bijelim plaštem. I nije čudo kad se zna da su temperature u Triblju noću padale do minus sedam i da se već nekoliko dana temperatura nije digla iznad nule. I kad se minusima pribroji vjetar, led na Tribaljskom jezeru i nije neko čudo.
Orkanskom vjetru nije uspjela odoliti niti tunera u uvali Perčin u Jadranovu. Bura je jednostavno prepolovila tuneru. Gornji dio tunere završio je na rivi okovan ledom, a donji koji je dobio šiljke na vrhu još se drži. U susjedstvu tunere bura je potopila šest barki na vezu.
