Logor na Krku

Bodljikavom žicom ogradio posjed uz more

Robert Frank

Mještani sela Vrh, Salatići i Kosići već godinama protiv Milana Skočaja vode bitke zbog devastacije prostora. Dosad su bili tolerantni, no nedavnim postavljanjem bodljikave žice kažu da je zaista pretjerao



U uvali Sveti Juraj, jednoj od najljepših na južnoj strani otoka Krka, nasuprot koje se nalazi otok Plavnik, slovenski državljanin Milan Skočaj zajedno s partnerom Francom Križmanom prije desetak godina, neposredno uz more, kupio je zemljište veličine 26 tisuća četvornih metara na kojem se nalazio i stari gospodarski objekt koji je u prošlosti služio za čuvanje alata i sklanjanje ljudi od nevremena.


Uvala Sveti Juraj, gdje se gospodarski objekt Skočaja i Križmana u međuvremenu pretvorio u idilični ljetnikovac na plaži, poznata je nautičarima koji je zbog njene prirodne ljepote ljeti koriste za sidrenje jahti i brodica.



Slovenski državljanin Milan Skočaj kazao nam je da se protiv njega u Hrvatskoj zbog gradnji i intervencija u prostoru ne vodi nikakav postupak. On radi, kaže, ono što smije raditi. Naravno, prešutio je nalaz građevinske inspekcije koja mu je naložila uklanjanje određenih objekata. – Ako smatrate da u nečem nisam u pravu, tužite me, poručio je Skočaj mještanima Vrha i Salatića.




Upravo zbog posebnosti mora i krajobraza uvala se nalazi unutar granica zaštićenog obalnog pojasa i unutar područja označenog kao spomenik prirode – hidroarheološki lokalitet. Pored toga, u izmjenama i dopunama Prostornog plana uređenja Grada Krka iz rujna 2011. predlaže se da se uvala Sveti Juraj proglasi spomenikom prirode. Ni to nije sve: temeljem odluke o donošenju Prostornog plana uređenja Grada Krka iz veljače 2007. uvala Sveti Juraj, s ruševinom srednjovjekovne crkvice na toj lokaciji, proglašena je arheološkom zonom i povijesnom graditeljskom cjelinom.


Iz ovog proizlazi da su svi zahvati u toj zoni uvjetovani prethodnim istraživanjima koji moraju biti adekvatno interpretirani i usuglašeni s planiranom investicijom u prostoru prije izvođenja bilo kakvih terenskih radova.


 



Član Mjesnog odbora Vrh Danijel Pavlović kaže da Milan Skočaj svojim postupcima nažalost pokazuje da ne prihvaća pravila ponašanja i običajno pravo koje vrijedi na otoku Krku. – Ponaša se kao veleposjednik iz feudalnog doba koji može raditi što hoće, a baš ga briga ometa li time život drugim ljudima. Naši propisi, očito, ljudima poput njega ne vrijede puno. U Sloveniji se tako sigurno ne bi ponašao, kaže Pavlović.


 Neprihvatljivo ponašanje


Područje uvale Sveti Juraj je visokovrijedno, autentično, i donedavno na njemu nije bilo intervencja koje bi ga devastirale i značanije mijenjale njegov izgled. Tako je bilo sve dok na taj prostor nije došao slovenski državljanin Milan Skočaj koji je svoj posjed, jedini u zaštićenoj uvali Sveti Juraj, neposredno pred početak ljeta ogradio bodljikavom žicom! Mještani sela Vrh, Salatići i Kosići već godinama protiv Skočaja vode bitke zbog devastacije prostora koji se nalazi neposredno uz more.


Dosad su bili tolerantni, no ovogodišnjim postavljanjem bodljikave žice kažu da je slovenski državljanin pretjerao. Pristup uvali Sveti Juraj, na kojoj je mala plaža gdje se kupaju i stanovnici ovih sela, omogućen je isključivo putem uz čiji rub je potegnuta bodljikava žica što je potencijalna opasnost za djecu i starije ljude.


– Što je tom čovjeku? Stavio je bodljikavu žicu oko posjeda kao da smo u Auschwitzu! Pa nije ovo logor! Ovo je naše primorje! Ovo je naše more! Prethodno je bez prava na to zatvorio javni put kojim smo se iz sela spuštali do mora. Taj javni put postojao je desetljećima, vjerojatno i stotinjak godina, a on ga je zatvorio, kaže Ive Žužić iz sela Salatići kraj Vrha.


S bodljikavom žicom, nakon što je građevinskim radovima zbog gradnje ceste na svojoj čestici, kao i intervencijama u prostoru koje nikome nisu u potpunosti jasne potpuno promijenio izgled krajolika, Milan Skočaj je po mišljenju brojnih mještana Salatića, Kosića i Vrha definitivno pretjerao. I gradonačelnik Krka Darijo Vasilić njegovo ponašanje smatra neprihvatljivim. Nije mu jasno da netko u 21. stoljeću posjed uz more može ograđivati bodljikavom žicom.



Po izmjenama i dopunama Prostornog plana uređenja Grada Krka, pod poglavljem »zaštita vrijednoga kultiviranog krajobraza«, određeno je da se »u prostoru mogu obavljati radnje koje ne narušavaju izgled i ljepotu krajobraza te ne mijenjaju karakterističnu konfiguraciju terena te zadržavaju tradicionalni način kultiviranog krajobraza«. U naravi, izgled potpuno raskopane čestice Milana Skočaja uopće ne odgovara propisanoj definiciji o izgledu prostora.   U Odluci o donošenju PPU Grada Krka iz 2007. godine određeno je da se »ograde izrađuju od kamena, betona, zelenila, metala i kombinacije materijala«. Bodljikava žica, primjerenija nacističkim logorima nego području uz more u zaštićenoj zoni, nije navedena kao način zaštite posjeda.


– Ljudi iz Vrha, Salatića i Kosića su desetljećima imali pravo služnosti puta kako bi došli do plaže i mora. No taj javni put odnedavno se nalazi na čestici koja je privatno vlasništvo Milana Skočaja. On je sve ogradio, kako sam informiran, bodljikavom žicom i nikome ne dozvoljava prolaz. Naravno da to izaziva opravdano ogorčenje stanovnika Vrha koji tim stoljetnim putem više ne mogu do mora i svojih maslinika, kaže Vasilić.


 


 Bez dozvole


Mještanin sela Vrh Stjepan Kosić također smatra da je zatvaranje javnog puta nelegalno.


– Nije mi jasno kako je Skočaj taj javni put uopće uknjižio kao svoje vlasništvo i kako je moguće da nam onemogućava prolaz tim putem. To nije normalna situacija. Uz to, sada je stavio bodljikavu žicu oko svog posjeda pa je jedini preostali put kojim se nekad moglo traktorom do mora ili naših maslinika toliko suzio da više ne možemo normalno proći. Mi iz Vrha i okolnih sela odrekli smo se dijela svojih parcela kako bi se napravio pristupni put koji vodi od sela do mora. Skočaj pritom svoje ne da nije ustupio, nego je zatvorio javni put, a onaj jedini preostali, udaljen stotinjak metara, suzio je postavljanjem bodljikave žice. Ni to mu nije bilo dovoljno pa je sada izbetonirao šternu, a sigurni smo da za to nije dobio dozvolu. Ma gospodine Skočaj, može vas biti sram! Ovako se u Sloveniji sigurno ne biste ponašali, kaže Stjepan Kosić.


Pere Žužić, 71-godišnjak iz sela Vrh, ogorčen je na Milana Skočaja. – Dok mi njemu dozvoljavamo da se vozi preko našeg da bi došao do svojeg, on svoje ograđuje bodljikavom žicom kako mi ne bi mogli doći do svojeg, kaže Pere Žužić.  

 Hitno uklanjanje


Postavljanje opasne bodljikave žice, pod izlikom da mu ovce uništavaju masline, samo je zadnji u nizu čudnih i po mišljenju mještana Vrha, Kosića i Salatića neprihvatljivih postupaka slovenskog investitora Milana Skočaja. Prije dvije godine građevinska inspekcija tijekom nadzora njegove gradnje u uvali Sveti Juraj ustanovila je niz nepravilnosti zbog čega je naloženo uklanjanje određenih građevinskih objekata na posjedu.


Prije svega se radilo o garaži veličine 50 četvornih metara i 17 metara dugačkim stepenicama koje je Skočaj bespravno napravio, a vodile su do plaže. Skočaj, očekivano, garažu nije srušio, kao ni stepenice i ostale pobrojane nelegalne radnje u uvali Sveti Juraj. U kontekstu radova koje je Skočaj obavljao na gospodarskom objektu koji je pretvorio u ljetnikovac, zanimljiv je dokument iz studenoga 1995. godine koji je potpisao gradonačelnik Darijo Vasilić. Po tom dokumentu se za rekonstrukciju nekadašnjeg gospodarskog objekta, ruševine u uvali Sveti Juraj koju je Milan Skočaj s partnerom Francom Križmanom u međuvremenu ipak uspio pretvoriti u mali ljetnikovac, ne izdaje suglasnost za izdavanje lokacijske dozvole!


Predsjednik Lovačkog društva Orebica dr. Anton Babić kaže da će pokrenuti inicijativu kojom će se zatražiti hitno uklanjanje bodljikave žice što je postavio Milan Skočaj.   – Bodljikava žica je neprihvatljivo i mislim nelegalno rješenje za zaštitu bilo čijeg posjeda. Ona je opasna za blago, za ovce i za pse, ali i za ljude. Ako je već želio ograditi posjed, Skočaj je mogao postaviti bezopasnu žičanu mrežu kao što to drugi rade, kaže dr. Anton Babić.