Tko kaže da u Hrvatskoj mladi ne žele raditi?

Biologinje iz Rijeke i Velike Gorice trbuhom za kruhom – u Gorski kotar

Marinko Krmpotić



    Petra i Iva uživaju jer su im projekti zanimljivi. Iza neobičnog naziva »Od vijeglavke do soka« krije se slovensko-hrvatski EU projekt obnove tradicijskih voćnjaka koji je do sada rezultirao nizom aktivnosti među kojima su i uređenje oglednog voćnjaka u Razlogama te malih privatnih voćnjaka u mjestašcima Doluš, Mandli, Brod Moravice, Čedanj i Razloški Okrug. Sva ta naselja, i puno više, Petra je upoznala radeći u Gorskom kotaru, a Iva će zahvaljujući hrvatsko-slovenskom projektu »Sožitje«, kroz niz raznovrsnih aktivnosti brinuti o jačanju svijesti o očuvanju biološke raznolikost te nužnosti zaštite okoliša u ovim pograničnim dijelovima Hrvatske i Slovenije. Bit će tu svega – Škola u prirodi, film o medvjedu, uređivanje Poučne staze Leska… i Iva će dobro upoznati Gorski kotar.



    Zanimljivo je da su djevojke zajedno studirale u Zagrebu, a stažom rada u Javnoj ustanovi Nacionalni park »Risnjak« starija je Petra Stijelja, kojoj je ovo prvi posao neposredno nakon završetka fakulteta. Budući da je iz Kastva, logično je da je željela posao u Rijeci… »No, kad se ovdje otvorila mogućnost nisam uopće dvojila! Prijavila sam se na natječaj za koordinatoricu EU projekta »Od vijeglavke do soka« i bila sretna kad sam dobila potvrdan odgovor. 


   Otkrila jezerce




Kao studentica nikad nisam očekivala da ću raditi na jednom ovakvom mjestu u prirodi. Istina, puno sam puta bila u Delnicama (sad tamo stanujem!), dobro mi je poznat Gorski kotar, ali nisam očekivala da ću ovdje raditi. Posao sam dobila u veljači 2010. godine i kad sam prvi put došla u Crni Lug, tu je bilo toliko snijega da sam ostala zaprepaštena. Primjerice, puna dva mjeseca nisam znala da je pred upravnom zgradom – jezerce. Naime, bilo je prekriveno snijegom i tek u proljeće sam vidjela da imam radno mjesto kraj – jezerca!   


Sad sam tu već dvije godine i, nažalost, projekt u kojem sam koordinatorica bit će završen krajem veljače. U te dvije godine naučila sam jako puno i bilo mi je zaista lijepo. Stekla sam veliko iskustvo, upoznala puno ljudi i saznala niz stvari za koje u teoriji nisam ni znala. Rad na ovom projektu me obogatio, a budući da je ovakvih projekata u EU jako puno, vjerujem da ću iznova imati priliku raditi na jednom ovakvom poslu«, rekla je Petra Stijelja. 


Biciklom na posao


    Njena kolegica s fakulteta Iva Vrančić od srpnja prošle godine zaposlena je kao koordinatorica slovensko-hrvatskog projekta »Sožitje« (»Suživot«). I njeni dojmovi o Gorskom kotaru, Crnom Lugu i poslu u planini su vrlo pozitivni.


»Iako mi ovo nije prvi posao, moglo bi se reći da mi je to prvi posao u struci. Sviđa mi se i nije mi nimalo teško živjeti i raditi ovdje, uživam u ovoj promjeni, daleko od gradskog života i vreve. Uostalom, puno izbora danas i nema jer je posla malo i ljudi često moraju raditi van svoje struke. I inače volim prirodu i planinarenje pa sam se odmah javila na oglas. U početku me malo bilo strah – medvjeda. Naime, stanujem u Malom Selu, mjestašcu kraj Crnog Luga. Biciklom mi treba 15 minuta do radnog mjesta pa mi baš i nije bilo svejedno, budući da su ovdje znatan dio godine medvjedi vrlo aktivni i posjećuju mjesne voćnjake. No tijekom ljetnih mjeseci srećom nisam imala bliske susrete sa medvjedom«, govori Iva, dodajući kako slobodnog vremena baš i nema previše jer dodatno studira na specijalističkom diplomskom stručnom studiju sigurnosti pa veći dio slobodnog vremena koristi za učenje, a vikendima odlazi kući u Veliku Goricu.