Načelnica Omišlja oprezna oko LNG projekta

Ahmetović skeptična prema povratku Dine: Vesele nas investicije, ali često iza najava ne stoji ništa

Marinko Glavan

Država je nedjelotvorna – Mirela Ahmetović / Snimio Mladen TRINAJSTIĆ / Arhiva NL

Država je nedjelotvorna – Mirela Ahmetović / Snimio Mladen TRINAJSTIĆ / Arhiva NL

Bit ću sretna kad se neka od priča kakvima neko vrijeme svjedočimo realizira i naravno da bi me veselilo da se pokrene proizvodnja u petrokemiji, poručila je Mirela Ahmetović, nadajući se da će to biti pozitivna priča



OMIŠALJ  Komentirajući najavu osnutka Krk Energy Huba – društva koje s nakanom uključenja u investicijske  planove oko izgradnje LNG terminala, ali i niza »pratećih« energetskih, čak i petrokemijskih postrojenja u okolici Omišlja navodno kane ustrojiti predstavnici međunarodnog konzorcija The Development Group, a o čemu smo jučer izvještavali, omišaljska općinska načelnica Mirela Ahmetović rekla je da je veseli svaka najava investicija, posebice kad se radi o području koje se tiče Dine Petrokemije i susjednog joj LNG terminala.


Pozitivan korak


– Ulaganja u petrokemiju i njeno povezivanje sa spomenutim terminalom davno su ispričane priče koje imaju smisla i u tehnološkom i ekonomskom smislu, tim više što su ta dva postrojenja komplementarna, i to stoga što petrokemija »proizvodi« jako puno topline, a terminal jednako toliko hladnoće. Svi koji se razumiju u te dvije tehnologije, odavno tvrde da se povezivanjem tih dvaju postrojenja može napraviti čudo na planu smanjenja njihovih operativnih troškova, ustvrdila je Ahmetović, napomenuvši da to nisu njena, već razmišljanja iskusnih, kompetentnih ljudi iz branše koji znaju o čemu govore.


S druge pak strane, ne mogu ne iskazati zabrinutost zbog ovakvih povremenih istupa pojedinih investitorskih grupacija iza čijih najava u konačnici ne biva – ništa. Naznake ulaganja u terminal i petrokemiju su lijepe, ali poučena dosadašnjim iskustvom, rekla bih – prvo skoči pa reci hop!  Bit ću sretna kad se neka od priča kakvima već neko vrijeme svjedočimo realizira, i naravno da bi me veselilo da se pokrene proizvodnja u petrokemiji. To bi, ne samo za Općinu Omišalj i njene žitelje, značilo pozitivan korak u smislu zapošljavanja, ali i na planu sigurnosti tog ugaslog postrojenja koje je, uvjerena sam, po okolinu sigurno samo ukoliko funkcionira i proizvodi. Ukupno gledajući, ovo bi bila pozitivna priča ukoliko iza nje nešto napokon i uslijedi, zaključila je Ahmetović.




Omišaljska općinska načelnica rekla je i da je nakon silnih godina čekanja na rješavanje pitanja posrnule petrokemije, jednako kao i definiranja planova vezanih uz budući terminal za prihvat ukapljenog plina, brine sporost i nedjelotvornost države na planu ostvarenja planova koji su etiketirani »strateškima«.


– Ako je nešto strateški projekt, a za terminal smo davno ustvrdili da jest, onda mi je neshvatljiv izostanak uprezanja svih resursa u ostvarenje tog projekta. Niti jedan premijer, pa ni ovaj aktualni, ne može pričati o strateškom projektu ako na mjestu njegove realizacije nisu riješena temeljna imovinskopravna pitanja, odnosno ako za njegovu realizaciju nije osigurano zemljište.



Stečajna upraviteljica Dina Petrokemije Marija Ružić potvrdila je iskazani interes konzorcija The Development Group za ponovnim pokretanjem proizvodnje u Dini, u sklopu prije dva dana najavljenog ambicioznog plana ulaganja od gotovo pet milijardi dolara u energetske projekte na Krku, no dalje od početnog zanimanja konzorcija u razgovorima se nije išlo. – Gospodin Branko Šarčanin kontaktirao me je kao predstavnik konzorcija prije šest do sedam mjeseci, ali od tada do danas više nismo imali nikakvog kontakta. Vijesti koje sam vidjela u novinama svakako dobro zvuče, no moram istaknuti da su inicijalni interes za Dinu pokazale brojne tvrtke, grupacije i predstavnici raznih ulagača, ali u niti jednom slučaju nije se odmaklo puno dalje od toga – kaže Ružić.


Problem pravosuđa


Niti jedan investitor, pa ni ovaj za kojeg me pitate, neće uložiti u »strateški projekt« ako nisu riješeni imovinskopravni elementi, odnosno vlasništvo nad zonom u koju bi trebao ulagati. Ne možemo tražiti ulagače niti im se nadati ukoliko ne raščistimo temeljna pitanja. Pitam se tko je tu lud i donosimo li listu strateških projekata samo zato da bismo mogli reći da je imamo ili nešto ondje uistinu kanimo ostvariti – upitala se Ahmetović, ustvrdivši i da je, po njenom mišljenju, najveći problem u tim i takvim slučajevima nedorečenost domaćeg zakonodavstva kao i sporost odnosno neefikasnost pravosuđa.


 A ono bi, barem u ovakvo važnim pitanjima i projektima, napokon moralo proraditi i obaviti svoj dio posla, kako u smislu stečajnog postupka petrokemije, tako i u smislu priprema realizacije strateški važnog projekta koji je od ključnog značaja za razvoj naše zemlje – zaključila je naša sugovornica.