CANNES  U sablasno praznoj dvorani pariškog kina »UGC Normandie«, bez prisutnosti novinara, Thierry Fremaux i Pierre Lescure napokon su otkrili nevidljivu selekciju 73. Cannesa. Bila je to možda najtužnija prezentacija jednog (otkazanog) festivala još otkako su radnici izašli iz tvornice braće Lumiere. Ovakva strategija prilično je bizarna, jer nijedan festival nije dosad prezentirao svoj program u što-bi-bilo-da-je-bilo stilu. Zato je budućnost kanskih komada koje još nitko nije vidio, osim njegovih kuratora i selekcijske komisije, prilično neizvjesna.

Odbijanje online verzije

Neki od njih bit će prikazani u formi ciklusa u francuskim kinima. A neke će Cannes ustupiti drugim festivalima poput Toronta, Busana i San Sebastiana, ako nam se ne dogodi famozna druga faza korone kojom nas toliko plaše. Neki će očito krenuti izravno u distribuciju sa službenim kanskim pečatom izvrsnosti. Kao da je riječ o nekom luksuznom modnom brendu poput Vuittona. Jer, Fremaux & Co. očito vjeruju da je film s kanskom »markom« ekskluzivniji od drugih. Možda će ga distributeri najavljivati sloganom »trebao je biti prikazan u službenoj konkurenciji Cannesa«.

No Cannes i dalje odbija prikazati svoje filmove u online verziji kao što su to činili neki festivali, smatrajući da je gledanje filmova kolektivno iskustvo. Ostaje neizvjesno kad će ta barem na papiru atraktivna selekcija ugledati mrak naših kina. Jer za razliku od Cinestara koji je još uvijek u »izolaciji« jer je distribucija holivudskih ljetnih blockbustera zaustavljena, naši nezavisni distributeri očito ovise o selekcijama ljetnih festivala poput Motovuna, Festivala mediteranskog filma u Splitu i pulskog Međunarodnog programa koji su valjda ubrali barem dio atrakcija s Berlinalea, ako im već Cannes nije bio dostupan.

Fremaux i društvo u praznoj dvorani kina »UGC Normandie«

Nekoliko programskih cjelina

Ni filmovi kojima se trebala dogoditi svjetska premijera na ovogodišnjem Cannesu nisu predstavljeni po programima kao što je to bilo uobičajeno u pred COVID vremenima (Službena konkurencija, Izvjestan pogled), već ih je Fremaux podijelio u nekoliko programskih cjelina. U onoj glavnoj nazvanoj »The Faithful« rezerviranoj za kanske miljenike, spominju se autori poput Wesa Andersona čiji je film »The French Dispatch« s Elisabeth Moss, Timotheeom Chalametom, Saoirse Ronan i Tildom Swinton trebao otvoriti festival. Među njima se spominju najnoviji filmovi Naomi Kawase (»Prave majke«) i Thomasa Vinterberga (»Drunk, Another Round«), te dva komada Stevea McQueena (»Mangrove« i »Lovers Rock«) iz autorove antologije ambijentirane u londonskoj karipskoj komuni 60-ih i 70-ih, koja obuhvaća pet filmova. Tu su i čak dva korejska autora – Im Sang-Soo (»Raj: Zemlja sreće«) i Yeon Sang-Ho (»Poluotok«), čemu je očito kumovao lanjski trijumf Bongova »Parazita«.

Nove nade

U programski blok posvećen novim nadama (»Pridošlice«), uguralo se i poneko provjereno ime, poput Libanonke Danielle Arbid (»Passion simple«), Bugarina Kamena Kaleva (»Veljača«) i Nijemca Oskara Roehlera, u nas poznatog po adaptaciji Houellebecqovih »Elementarnih čestica«, čiji najnoviji biopic »Enfant terrible« govori o autorskim počecima Rainera Wernera Fassbindera. U Cannesu je trebao biti prikazan i omnibus »Septet: Priča o Hong Kongu« iza kojeg stoje Ann Hui, Johnnie To, Tsui Hark, Sammo Hung, Yuen Woo-Ping i Patrick Tam. A među debitantima koji su trebali konkurirati za Zlatnu kameru, spominje se i autorski debi Vigga Mortensena »Falling«, te potencijalni skandal Ninje Thalberg (»Pleasure«) o mladoj Šveđanki koja dolazi u Hollywood u želji da postane slavna porno glumica (njegova kratkometražna verzija prikazana je u Tjednu kritike još 2013).