RIJEKA – Napustila nas je Milica Trkulja, dugogodišnja kustosica Muzeja grada Rijeke. Iako je već više godina bila u mirovini, zauvijek ćemo se rado sjećati naše mirne i staložene kolegice koja je tiho i sustavno vodila više zbirki Muzeja grada Rijeke te priredila niz izložbi, prvo u Muzeju narodne revolucije, a potom, nakon preustroja, i u Muzeju grada Rijeke. Njezin je već podosta daleki odlazak u mirovinu za Muzej u kojemu je desetljećima radila bio pravi gubitak jer smo s njom izgubili agilnu i tihu, nenametljivu kolegicu i suradnicu, autoricu zapaženih izložbi i muzejskih publikacija o nekim od ključnih tema riječke povijesti devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Milica je iznimnom posvećenošću i radišnošću pristupala svakom poslu i vrlo temeljito istražila i obradila više važnih tema iz Drugog svjetskog rata i riječke gospodarske povijesti.

Brojne izložbe

Rođena je u Tuzli 1945. godine i diplomirala je sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1968. godine. U mladosti je bila sportašica, zapaženi i vrlo aktivni padobranac. U Muzeju narodne revolucije u Rijeci zaposlila se 1977. godine te vodila više zbirki (numizmatika, dokumentarna građa, zbirka oružja…) i ostvarila desetak samostalnih tematskih izložbi, među kojima su »Kazalište u dimu baruta«, »Mi gradimo prugu – pruga gradi nas«, »Žene u NOB-u riječju i djelom«, »One su hodile one su nosile«, »Mornari hrabri k’o legende glas«…

Nakon preustroja nastavila je raditi u novoosnovanom Muzeju grada Rijeke te je surađivala na projektu »Valorizacija Rječine« u sklopu kojega je bila autorica izložbi: »Mostovi na Rječini«, »Ričina poveda – o manufakturi i industriji na Rječini«, te izložbe »Parkovna baština Rijeke«. Kao voditeljica numizmatičke zbirke priredila je izložbu »Povijesne vrijednosnice Rijeke i Sušaka«.

Bila je i koautorica nekih drugih zapaženih izložbi Muzeja grada Rijeke, poput »Akvizicije 1994. – 1998.«, »Akvizicije 1998. – 2002.«, »Riječka numizmatika 1848. – 2002.«, te niza izložbi novih akvizicija, kao i izložbe »Reklama u Rijeci, 1890. – 1940.« Milica Trkulja bila je i autorica više zapaženih tekstova, uglavnom u publikacijama Muzeja u kojemu je radila više od tri desetljeća – Zbirka numizmatike, vrijednosnica, medalja i odlikovanja, u katalogu »Akvizicije 1998. – 2002.«, Zbirka dokumentarne građe u: »Akvizicije 2002. – 2006.«, Zbirka oružja, vojne opreme i oznaka, u: »Akvizicije 2002. – 2006.«, kao i Numizmatička zbirka Muzeja grada Rijeke, u: »Riječka numizmatika – riječki novci i novci s riječkim obilježjima 1848. – 2002.«

Kompleksni projekti

Surađivala je i u kompleksnom projektu »Adamićevo doba«, te napisala tekstove »Rijeka – središte manufakturne proizvodnje« i »Kronologija zbivanja – svijet i Rijeka«, koji su objavljeni u monografiji »Temelji moderne Rijeke 1780. – 1830.« Muzeja grada Rijeke 2006. godine. Za monografiju »Riječka luka – povijest, izgradnja, promet« (Muzej grada Rijeke, 2001.) napisala je tekstove »Nazivi gatova i pristaništa u riječkoj luci« i »Riječka luka – kronologija«, a za katalog »Reklama u Rijeci 1890. – 1940.« (Muzej grada Rijeke, 2008.) tekst »Alga – ljekarničko-kozmetički laboratorij Sušak«. Uz svoju je posljednju izložbu, »Povijesne vrijednosnice Rijeke i Sušaka«, priređenu 2008., objavila i iscrpan katalog.

Milicu sam upoznao davne 1987. godine u Gdinji, kada smo zajedno bili članovi riječke delegacije »kulturnih radnika«, mahom muzealaca, knjižničara te predstavnika kazališta i drugih institucija. Odmah sam je zapazio kao osobu koja mirno gleda na svijet, koja se nerado ističe u društvu ali koja ulijeva povjerenje. Suradnju smo započeli tek deset godina kasnije, kada sam i ja počeo raditi u Muzeju grada Rijeke.

Imao sam zadovoljstvo godinama s njom surađivati na izložbama i katalozima koje bismo bez nje teško ostvarili. Prva nam je i najvažnija velika zajednička izložba bila »Riječka luka povijest, izgradnja, promet«. Na toj smo zapaženoj izložbi počeli raditi 1997. godine. Otpočetka smo planirali obuhvatno istraživanje za koje smo pretraživali riječke izvore, kao i pregledavali građu u Mađarskom državnom arhivu i Muzeju saobraćaja u Budimpešti. Uključili smo i brojne suradnike u Budimpešti, Beču, Zagrebu, Trstu i Rimu. Bio je to složen, višegodišnji projekt, kojim smo nastojali predstaviti Muzej u najboljem svjetlu, vodeći naročito brigu o mnogobrojnim pojedinostima koje muzealci ranije nisu uočavali ili su ih zapostavljali. Osim završne izložbe i opsežne monografije u sklopu projekta, ostvareno je i više popratnih programa – manjih izložbi, predavanja i skupova, te dokumentarni film o luci. Izložba je potom gostovala u Budimpešti, Zagrebu i Trstu.

Milica Trkulja bila je autorica izložbe, a ja sam bio voditelj projekta i urednik opsežne monografije. Tijekom niza godina zajedničkog rada imao sam priliku upoznati je još temeljitije i uvjeriti se da me prvi dojam doista nije prevario.

Bilo je zadovoljstvo raditi s njom, zajednički istraživati i veseliti se svakom dovršenom poslu, svakoj izložbi i katalogu.

Milicu Trkulja pamtit ćemo kao čovjeka i kolegicu koja je tiho i ustrajno radila svoj posao, koja je uvijek bila spremna biti od pomoći, a da za to ništa nije tražila zauzvrat i koja je spremno pomagala mlađim kolegama, nikad se ne namećući i ne tražeći ni čast ni priznanje.