Vrisak, riječki festival autora i sajam knjiga od 11. do 18. rujna po prvi se put održava u riječkom Art-kvartu Benčić. Predstavljamo neke od stranih, regionalnih i domaćih autora i autorica 15. Vriska.

Strani autori

Benjamin Legrand, rođen 1950., svoje kreativne početke vuče iz audiovizualnih umjetnosti (bio je asistent uglednih redatelja kao što su Demy, Rivette i Molinaro te radio u reklamnoj industriji i na televiziji) gdje s Philippeom Druilletom surađuje na animiranom filmu početkom 80-ih godina. Stripašku karijeru počinje 1984. potpisujući za Tardija scenarij za »Tueur de cafards«.

Otad zauzima važno mjesto u časopisu (À Suivre) te 1987. nastavlja sa stripom »Requiem blanc« koji crta Rochette, a zatim godinu poslije, opet u suradnji s Rochetteom, piše scenarij za dvije epizode serije »L’Or & l’esprit«. Pri samom kraju 90-ih, nakon smrti Jacquesa Loba, Legrand za Jean-Marca Rochettea osmišljava scenarij za dva dodatna albuma Snjegolomca, »Mjernik« i »Prelazak«.

Desetak godina poslije isto će učiniti s još jednom Lobovom kreacijom, Deliriusom, čiju likovnu stranu potpisuje Philippe Druillet: to je »Lone Sloane – Delirius 2«. Osim što je dao doprinos stripu, Benjamin Legrand je i romanopisac (s dvanaestak objavljenih naslova), prevoditelj velikih anglosaksonskih romana (među ostalima preveo je Toma Wolfea, Roberta Ludluma i Johna Grishama) te scenarist za film i televiziju.

Moa Romanova rođena je 1992. u Kramforsu na sjeveru Švedske, a živi u Stockholmu. Studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Göteborgu i diplomirala na Umjetničkoj školi stripa u Malmöu. Bavila se slikarstvom i vodila poznati blog »Monkinodraw«, a poslije se posvetila stripu.

Radovi su joj prikazani u uglednim časopisima Dagens Nyheter, Vice, Bang i Galago. »Čudakinja« je njezin prvi strip koji je nagrađen Eisnerovom nagradom za najbolji strip preveden na engleski jezik 2021. godine. Strip je dosad objavljen na desetak jezika.

Karl Rühmann švicarski je književnik rođen 1959. godine u bivšoj Jugoslaviji. Nakon studija germanistike i hispanistike u Zagrebu i Münsteru, živio je u SAD-u, Meksiku, Danskoj i Njemačkoj i radio kao prevoditelj, profesor njemačkog i španjolskog jezika, interkulturalni tumač i urednik u uglednim izdavačkim kućama.

Danas živi u Zürichu gdje na Školi za primijenjenu lingvistiku (»Schule für Angewandte Linguistik«, SAL) vodi studij književnog pisanja. Karl Rühmann piše romane, pripovijetke i radioigrokaze za odrasle i djecu. Objavio je dva romana, »Pikule ciglene boje« (»Glasmurmeln, ziegelrot«, 2018.) i »Der Held« (2020.), a napisao je i devetnaest knjiga za djecu, među ostalima, »Komm mit zum Fluss« (2017.), »Eine wundersame Reise« (2018.) i »Der alte Wolf« (2019.).

Regionalni autori

Srđan Gavrilović rođen je u Mostaru 1991. godine. Prvu zbirku priča »Ljetne himne« objavio je 2015. Jedan je od osnivača i glavnih urednika portala Strane, online časopisa za regionalnu književnost i kulturu. »Nemoj ići u Anderlecht« njegova je druga knjiga priča.

Srđan Valjarević (Beograd, 1967.) piše prozu i poeziju. Objavio je romane »List na korici hleba« (1990.), »Ljudi za stolom« (1994.), »Dnevnik druge zime« (2005.) i »Komo« (2006.), prozne zapise »Zimski dnevnik« (1995.) i zbirku pjesama »Džo Frejzer i 49 (+24) pesme« (prošireno izdanje), 1996. Knjige su mu prevedene na engleski, španjolski, njemački, francuski, talijanski, švedski, ukrajinski, bugarski, albanski, makedonski, slovenski i kineski jezik.

Dobitnik je nagrada »Biljana Jovanović« za »Dnevnik druge zime« i za roman »Komo«: »Kulturkontakt Austria«, »Stevan Sremac«, »Gorki list Award« i »Prix des lecteurs du Var – Toulon«. Član je Srpskog književnog društva. Živi u Beogradu.

Senka Marić piše poeziju, prozu i esejistiku. Objavila je tri zbirke poezije i romane »Kintsugi tijela« i »Gravitacije«. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada, među kojima su europska nagrada »Vitez/škinja poezije« 2013., prva nagrada »Zija Dizdarević« 2000. te 2019. godine nagrada »Meša Selimović« za najbolji roman objavljen 2018. na teritoriju Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore za »Kintsugi tijela«.

Engleski prijevod romana »Kintsugi tijela« nagrađen je s »English PEN Award«. Roman »Gravitacije« dobio je nagradu »Štefica Cvek«. Djela su joj prevedena na engleski, španjolski, njemački, ruski, mađarski i slovenski jezik. Urednica je internetskog portala za književnost, kulturu i umjetnost strane.ba.

Domaći autori

Jan Bolić živi i piše u svojem gradu Rijeci, gdje je i rođen 7. ožujka 1995. godine. Boluje od progresivne, neuromišićne bolesti spinalne mišićne atrofije tip ll i zbog toga je ovisan 24 sata o tuđoj pomoći. Autor je zbirke pjesama »Trenutci« (2016.) i zbirke pjesama i refleksivne proze »Može biti lijepo« (2017.), knjige misli, prisjećanja i pouka »Život koji želiš živjeti« (2020.) te kriminalističkih romana »Težina stvarnosti« (2018.) i »Štakori«(2022.).

Dunja Matić (Split, 1988.) objavila je romane »Troslojne posteljine« (Studio TiM, Rijeka, 2017.) i »Sinestezije« (Vertia, Rijeka, 2019.). Članica je neformalne književne skupine »Ri Lit«. Živi i radi u Rijeci.

Gordan Nuhanović rođen je 1968. u Vinkovcima. Devedesetih je radio kao novinar u Globusu, Slobodnoj Dalmaciji, Danasu i Jutarnjem listu. Priče su mu prevedene na više stranih jezika i uvrštene u domaće i inozemne antologije, a izbor pod naslovom »Survival League« objavljen je u SAD-u. Napisao je monodramu »Što to ljudi govore iliti buka« (2004.), koju je izvodio glumac Slavko Brankov. Trenutačno živi i radi u Zagrebu.

Objavio je knjige: »Liga za opstanak« (zbirka priča, 2001., 2002., 2005., 2011.), »Bitka za svakog čovjeka« (zbirka priča, 2003., 2013.), »Posljednji dani panka« (roman, 2006.), »Vjerojatno zauvijek« (roman, 2009.), »Agenti kulture« (roman, 2013.), »Šale su ostale kod kuće: putopisne priče iz zemalja bivšeg SSSR-a« (2013.) i »Piknik u stepi: priče s putovanja po bivšem Sovjetskom Savezu« (2016.). Zbirka priča »Liga za opstanak« je nagrađena nagradom »Josip i Ivan Kozarac« za prvijenac i nagradom Slavić DHK-a za najbolju prvu knjigu.

Đurđica Čilić rođena je 1975. godine u Livnu, a odrasla je u Vitezu, u Bosni i Hercegovini. Diplomirala je na studiju kroatistike i polonistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i magistrirala i doktorirala. Radi na Katedri za poljski jezik i književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Piše stručne i znanstvene radove o poljskoj književnosti 19. i 20. stoljeća. Autorica je znanstvene studije o poljskoj književnosti 20. stoljeća »Tri lica autora: Milosz, Rozewicz i Herbert«, zbirke priča »Fafarikul« te romana »Novi kraj«. Prevodi s poljskoga jezika, uglavnom suvremenu poeziju.

Vedrana Rudan (1949., Opatija) objavila je dvanaest knjiga, koje su prevedene na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji su joj prevedene čak tri knjige, u Americi nekoliko priča i dvije knjige. Kazališne predstave dramatizirane prema njezinim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Monici, Budimpešti.

Bila je novinarka, kolumnistkinja, radila je kao urednica na Hrvatskom radiju i voditeljica TV-emisije. Svaki put je dobila otkaz. Objavila je knjige: »Amaruši«, »U zemlji krvi i idiota«, »Strah od pletenja«, »Crnci u Firenci«, »Ljubav na posljednji pogled«, »Zašto psujem«, »Muškarac u grlu«, »Uho, grlo, nož«, »Dabogda te majka rodila«, »Kosturi okruga Madison«, »Život bez krpelja«, »Ples oko Sunca«, »Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder«, »Puding od vanilije«.

Frida Šarar rođena je 1979. godine u Kruševcu. Završila je društveno-jezični smjer Gimnazije u Kruševcu te Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, odsjek filozofija. Sada živi u Rijeci. Objavila je zbirku pjesama »Halter ego«, knjigu tvitova »Ženo, pokrij tu dušu« te zbirku pjesma »Udaljena jednu stvarnost odavde« u izdanju V.B.Z.-a. Pjesme je objavljivala u časopisu Poezija.

Jurica Pavičić rođen je 1965. u Splitu gdje i danas živi. Od 1989. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina, a od 2000. novinar je i kolumnist Jutarnjeg lista. Dobitnik je najznačajnijih hrvatskih priznanja za novinarstvo i filmsku kritiku. Autor je više publicističkih knjiga. Kao književnik debitirao je romanom »Ovce od gipsa«, po kojem je snimljen i film u režiji Vinka Brešana. Uslijedili su romani: »Nedjeljni prijatelj«, »Minuta 88«, »Kuća njene majke«, »Crvenkapica«, »Žena s drugog kata«, »Crvena voda« i »Prometejev sin«; zbirke priča »Patrola na cesti« i »Brod u dvorištu« te zbirka izabranih priča »Skupljač zmija«.

Prema priči »Patrola na cesti« snimljena je i nagrađivana kriminalistička miniserija u režiji Zvonimira Jurića. Kratke priče i romani Jurice Pavičića prevedeni su na više jezika. Roman »Crvena voda« osvojio je nagrade »Fric« i »Ksaver Šandor Gjalski« te doživio iznimnu recepciju u Francuskoj gdje je 2021. osvojio više nagrada.

Olja Savičević Ivančević, rođena 1974. u Splitu, pjesnikinja je i spisateljica uvrštena u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika te objavljene u Europi i SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika.

Piše književne kolumne, surađuje s kazalištima kao autorica dramskih tekstova, songova i adaptacija, a prema njenim pričama snimljeni su nagrađivani kratkometražni igrani filmovi. Dobitnica je prve nagrade »Ranko Marinković« Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije »Kućna pravila«. Roman »Adio kauboju« nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman u Hrvatskoj 2011., kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost »Jure Kaštelan«. Prema romanu je postavljen istoimeni kazališni komad u režiji Ivice Buljana.

Objavila: »Bit će strašno kada ja porastem« (pjesme, 1988.), »Vječna djeca« (pjesme, 1993.), »Žensko pismo« (pjesme, 1999.), »Puzzlerojc« (pjesme, 2006.), »Nasmijati psa« (priče, 2006.), »Kućna pravila« (pjesme, 2007.), »Adio kauboju« (roman, 2010.), »Mamasafari (i ostale stvari)« (pjesme, 2012.), »Pjevač u noći« (roman, 2016.), »Šporki Špiro i Neposlušna Tonka« (slikovnica, u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2017.), »Adrijana se vratila« (slikovnica u suradnji s Imeldom Ramović, 2019.), »Sami na cilome svitu« (ilustrirana priča za djecu u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2020.), »Divlje i tvoje« (pjesme, 2020.), »Ljeta s Marijom« (roman, 2022.)

Ivica Ivanišević rođen je 1964. godine u Splitu. Sociologiju je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je novinar i urednik u Nedjeljnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu i Slobodnoj Dalmaciji, u kojoj je danas komentator.

Objavio sljedeće knjige: »Smoje – biografija« (Vuković & Runjić, 2004.), »Sto mu jelenskih rogova« (eseji o stripu, V.B.Z., 2004.), »Krovna udruga i druga drama« (koautorstvo s Antom Tomićem, Fraktura, 2005.), »Split za početnike – abeceda grada« (koautorstvo s Renatom Baretićem, Znanje, 2015.), »Ulaz za djecu i vojnike« (kratke proze, Hena com, 2015.), »U sedlu je tijesno za dvoje« (roman, Hena com, 2015.), »Otpusno pismo« (epistolarni roman, koautorstvo s Marinom Vujčić, Hena com 2016.), »Primavera« (roman, Hena com, 2016.), »Knjiga žalbe« (roman, V.B.Z., 2016), »Klanjam se« (roman, Hena com, 2017.), »Kuća« (roman, V.B.Z., 2019.), »Sutra je novi ručak« (roman, V.B.Z., 2020.), »Ulica Ferde Pomykala 17« (roman, V.B.Z., 2021.), »Kao pakao« (roman, V.B.Z., 2022.).

Piše dramske tekstove za kazalište i radio te scenarije za film i televiziju.