Foto Nikola Blagojević
Ne bi li se time odmjerila njihova estetska težina i vrijednost, autorove upečatljive fotografije su prenesene iz virtualne instagramske stvarnosti u onu realnu stvarnost galerije, a oblik klasične instagramske objave cjelokupnom projektu dodao je (i) onaj sociološki perceptivni efekt
povezane vijesti
RIJEKA – Prijemčive fotografije koje bilježe različite gradske elemente, ono svakodnevno pored čega samo prolazimo i na što gotovo i ne obraćamo pažnju, u fokusu je fotografskih radova riječkog autora Deana Miculinića, okupljenih u Galeriji Pasaž novootvorenom izložbom »Fotografija dana«.

Izložba riječkog fotografa i fotoreportera Novog lista upečatljiv je vizualni dnevnik našega grada potpomognut instagramskom svrsishodnošću; iz onog virtualnog prostora koji podrazumijeva prolaznost, nerijetko frenetičnost, koji je označio početak (samog) izlaganja, izložba kojoj su u fokusu vješto uhvaćeni trenuci svakodnevice radove seli u galerijski prostor, te tako poziva promatrača da zastane pred onim (gradskim) prizorom koji bi možda u svakodnevnoj užurbanosti (i) preskočio.

Tim Novog lista kao podrška kolegi, autoru izložbe / Foto V. MRVOŠ
Novootvorenu izložbu, govori kustos izložbe Ivica Nikolac, »čine fotografije objavljene na autorovom Instagram profilu pod nazivom Demicula, koje su iz virtualne, prenesene u realnu stvarnost galerije kako bi se time odmjerila njihova estetska težina i vrijednost«. »Kako bi cjelokupnom projektu dodao i sociološki perceptivni efekt«, pojašnjava, ostavio je »vizualno jasan oblik klasične instagramske objave«.

– Koncept »Fotografije dana« izložbom je pretvoren u osobni vizualni dnevnik, odvojen od fotografske platforme na kojoj se jedna istaknuta fotografija slavi, komentira i koristi za postavljanje estetskih standarda drugima, čime je napravljen hibridni odmak od klasičnog izložbenog postava. Među fotografijama koje je Miculinić objavio na svojem profilu u periodu od 2020. 2025. godine, odabrane su one koje nose klasičnu vrijednost tajnog spoja nepredvidivih odnosa slučajnosti i vizualnog preklapanja boja i prostora, ističe.
Fragmenti stvarnosti
»Suvremena urbana fotografija«, govori dalje, »odavno je prestala biti samo fotografija grada i njegova stanovništva; urbanim prostorom svakodnevno prolazimo, ali ga rijetko doista gledamo, pa fasade, prozori, zidovi, izlozi, reklame, prometni znakovi, sjene i odrazi, najčešće ostaju tek kulisa našega kretanja«.

Foto Dean Miculinić
– Fotografija, međutim, ima sposobnost zaustaviti taj prolazni pogled i pokazati nam ono što je u svakodnevici ostalo neprimijećeno. Upravo se u tome prostoru između gledanja i viđenja razvija fotografski svijet Deana Miculinića.
Njegova urbana fotografija ne nastoji nužno dokumentirati grad u njegovoj cjelovitosti – ona ga rastavlja na fragmente, detalje i vizualne odnose. Miculinić okom usputnog fotografa, u geometriji arhitekture, prozora, ploha zidova, ritmu svakodnevnog života, bilježi tragove vremena, slučajne susrete, kombinacije boja, sjene i odraze, vješto ih uklapajući u kompoziciju, precizno komponirani kadar, tumači kustos.

Foto Dean Miculinić
»Pogled je to«, podcrtava, »koji neprestano traži odnose između linija, površina, oblika i boja pretvarajući urbano okruženje u neiscrpan izvor, povremeno sladunjavih i romantičnih, ponekad nostalgičnih i melankoličnih, a često i komičnih vizualnih situacija«.
– Nije slučajno što pojedini prizori njegovih urbanih fotografija podsjećaju na apstraktnu umjetnost: ono što je nekoć bilo predmet slike – ploha, linija, struktura, boja – sada se pronalazi u stvarnom prostoru grada.

Foto Dean Miculinić
U trenutku kreiranja kompozicije Miculinić ne stvara prizor, nego ga otkriva. Prepoznaje kao moguću fotografiju složenih likovnih i emotivnih odnosa.
Premda je većina fotografija s izložbe snimljena u Rijeci, ima i onih snimljenih u drugima gradovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Miculinić u njima ne bilježi niti traži »odlučujući trenutak«, već vodi osobni vizualni dnevnik grada u kojem fotoaparatom ili mobitelom zapisuje neponovljive trenutke. Ono što je u stvarnosti slučajno, u njegovoj fotografiji dobiva novu strukturu i značenje čime ukida granicu između dokumentarne, street i apstraktne fotografije, kazuje Nikolac.
Boja kao akcent
Autor »jasno koristi i boju kao aktivni vizualni akcent kompozicije; iz beskonačnog mnoštva vizualnih informacija izdvaja«, napominje kustos, »ono što ima vlastitu unutarnju ravnotežu«.
– Ponekad je riječ o snažnom kontrastu ili slučajnom susretu tonova, a ponekad o suptilnom odnosu nekoliko srodnih boja. Njegova intervencija događa se kroz izbor trenutka, kadriranje i perspektivu. On zastaje. Gleda. Primjećuje.

Foto Dean Miculinić
Ono što bi inače prošlo nezapaženo dobiva vrijednost. Ipak, iza geometrije, boje i urbane dinamike postoji i drukčija strana ovog fotografskog pogleda. U autorovu odnosu prema gradu prisutna je nostalgija – ne nužno nostalgija za određenim vremenom, nego za načinom gledanja koji dopušta da se u običnom pronađe nešto intimno.
Njegov grad nije spektakularan grad razglednica. To je grad koji postoji neposredno oko nas, grad svakodnevnog života, slučajnih i neplaniranih susreta. Grad je to koji autor duboko osjeća i voli, grad kojemu pripada. Njegove fotografije sadrže dom, pojašnjava.
A upravo u (svemu) tome, nastavlja, i »postoji određena romantičnost njegovih fotografija, koja se ne očituje u idealiziranju grada, nego u uvjerenju da ljepota još uvijek postoji u nečemu što smo prestali primjećivati, a tu je i melankolija«.

Foto Dean Miculinić
– Melankolija proizlazi iz svijesti da su prizori koje fotografiramo prolazni. Fasade će biti obnovljene, boje će izblijedjeti, reklame će biti zamijenjene, ljudi će nestati iz kadra, a grad će nastaviti mijenjati svoje lice, stvarati nove susrete boja i strukture, slučajnosti koje će netko drugi pretvarati u kompoziciju prolaznosti i trajanja i u onome pored čega svakodnevno prolazimo prepoznati neku novu fotografiju.
Zato se lajkamo da bismo potvrdili da smo i mi toga svjesni. Dok bude struje i interneta, zaključuje Nikolac.
Biografska slagalicaAutor Dean Miculinić diplomirao je na Sveučilištu u Londonu, London School of Economics (LSE) na studiju Politike i međunarodnih odnosa, pohađao je Međunarodnu školu za protokol u Madridu u Španjolskoj, a studirao je i na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Niz godina radio je kao novinar, fotograf i urednik u brojnim medijima. Bio je urednik fotografije u riječkom dopisništvu dnevnih novina Vjesnik te je surađivao s dnevnim novinama i časopisima kao što su Večernji list, Sportske novosti, Slobodna Dalmacija, Arena i drugi. Radio je i kao televizijski novinar HRT-a i kao menadžer, voditelj izdvojene poslovnice Image Photo Services (Miami, SAD). Kao asistent fotografa National Geographica, Tina Soriana, radio je u snimanju reportaže o srednjoeuropskim i baltičkim državama, novim članicama EU-a te kao voditelj regionalnog ureda Hrvatske matice iseljenika, podružnica Rijeka. Kao slobodni novinar i fotoreporter te član hrvatskog i međunarodnog udruženja novinara proputovao je i posjetio više od stotinu država svijeta. Autor je dosad održao nekoliko samostalnih izložbi, među kojima su »Pritajeni šarm Belgije«, izložbe o Flandriji u sklopu Dana nederlandistike te »Romanska Švicarska«. Fotografije su mu objavljene u brojnim knjigama i fotomonografijama, među kojima su »Opatija«, »Rijeka – Dnevnik jednog grada«, »In-Between«, »Uhvati val« te »Rijeka – nikad ista«, čiji je suautor. Izložba je otvorena do 29. rujna i može se razgledati uz slobodan ulaz. |