Knjiga »Kučke iz rezervoara« isprepleće razuzdana svjedočanstva živih i mrtvih kako bi stvorila feministički, psovkama prožet prasak meksičke književnosti. Frenetičan, iznenađujući i izrazito originalan – tako su o pred četiri godine u Meksiku objavljenoj zbirci priča »Perras de reserva« zborili članovi žirija Nagrade International Booker 2025. o ovoj zbirci priča koju je ovog proljeća u Hrvatskoj objavio izdavač Petrine knjige u prijevodu Tanje Tarbuk. Spomenute odrednice su točne pa će u ovoj literarnoj feminističkoj punk rock žestici sastavljenoj od 13 priča smještenih na stotinjak stranica svakako uživati feminizmu sklono čitateljstvo, ali i mnogi drugi jer je slika suvremenog svijeta Meksika koju nam koz svoje priče nudi De la Cerda iznimno dojmljiva.

»Kučke iz rezervoara« (očigledna aluzija na film »Psi iz rezervoara« Quentina Tarantina) moćna su kolekcija priča »s ključem«, odnosno teksta koji u cjelinu, usprkos svim razlikama, veže mjesto i vrijeme radnje pa se u trinaest različitih priča znaju javiti isti likovi ili biti opisana ista zbivanja s drukčijih stajališta. To, naravno, diže zanimljivost teksta te pretvara ovu eksplozivnu prozu u svojevrsni nesvakidašnji hibrid romana i pripovijetke. Mada, u osnovi, kod ovako dobrih knjiga književne vrste i nisu bitne.

Nasilje prema ženama

Meksiko Dahlije de la Cerda svijet je prepun stravičnog nasilja, posebno prema ženama, a svaku od 13 priča pripovijeda nam neka od žena, bilo živih, bilo mrtvih, što je pak u skladu s meksičkom tradicijom snažnog vjerovanja u zagrobni život. Likovi koje autorica stvara dolaze iz svih sfera meksičkog društva pa upoznajemo bogate kćeri narko kraljeva, političara i bogataša, suludu vjernicu koja ubija svog sina, crnkinju Meksikanku koju siluje i izmrcvari do smrti petero muškaraca, mladu majku koju suprug bezočno vara, profesionalku koja živi od ubijanja, vješticu… Sve nam one pričaju svoje priče, a te se njihove priče ponekad i isprepliću tvoreći tako jednu cjelinu kojoj je zajednički nazivnik uvijek i jedino – nasilje! U završnoj priči »La Huesera« (skupljačica kostiju) glavna neimenovana junakinja pišući svojoj nestaloj (kasnije pronađenoj, ubijenoj i brutalno silovanoj) prijateljici Claudiji, kaže:

»Znaš li da u Meksiku svaki dan nastrada sedam žena? Gdje smo bile mi dok je svaka tri sata jedna žena bila nasmrt pretučena, raskomadana i silovana? Da sam znala koliko je opasno biti žena u ovoj usranoj zemlji, ne bih te pustila da odeš sama s one zabave«, kaže pripovjedačica navodeći prije toga brojne primjere zaista strašnih i normalnom umu potpuno nerazumljivih brutalnih oblika nasilja prema ženama da bi potom koji trenutak kasnije zaključila: »Meksiko je čudovišna zvijer koja proždire žene. Meksiko je pustinja sačinjena od praha kostiju. Meksiko je groblje ružičastih križeva. Meksiko je zemlja koja mrzi žene.«

Potvrda te teze realizirana je kroz sve prethodne priče pa tako, primjerice, svjedočimo moćnom, ali vrlo mučnom opisu kućnog abortusa, potpuno nepotrebnom ubojstvu djevojke iz bijesa, okretanju kriminalu kao jedinog načina na koji možeš preživjeti, sadističkom iživljavanju nad ženskim tijelom, stvarnim i izmaštanim osvetama žena… A sve je to ispričano u jednom brzom i žestokom ritmu jer svaka od autoričnih junakinja ima razvijen dar govora te nam majstorski, uz često direktno obraćanje čitatelju, prenosi iskustvo vlastitog života (često i smrti!) gradeći dojmljivo književno djelo čiji likovi, prizori i poruke djeluju krajnje upozoravajuće jer svjedoče o ogromnoj i neshvatljivoj količini mržnje prema svima koji su fizički slabiji, posebno ženama.

Moćna zbirka

U priči »Neka nam Bog oprosti« jedna od starica koje su u samoobrani ubile mladu pljačkašicu kaže: »Umorne smo od života okruženog nasiljem, siromaštvom i pljačkom. Žalosti me šetati centrom grada i gledati luksuzne trgovačke centre i sigurne zgrade u kojima smo nekada živjeli. Žalosti me što su nas izbacili samo zato što smo bile tamne puti i imali niske prihode.«, govori starica, a njihova žrtva, neimenovana tinejdžerica koja se predstavlja u priči »Bog ne pomaže«, pojašnjavajući svoju odluku da krene stazom kriminala kaže: »Vidiš ćelavog lika iz ulice koji pljačka banke kako vozi terenac, ili susjeda lopova koji je kupio ogroman TV, a klinac koji je plaćeni ubojica već nosi skupe patike. I uspoređuješ ih sa ženama, s djevojkama koje, iako rade od jutra do mraka u tvornicama ili čiste govna bogataša u finim kućama ili prodaju krafne cijeli dan, od toga nemaju ništa. Uspoređuješ ono što prevarant zaradi s onime što dobiješ crnčeći od jutra do mraka, i to te, iskreno, sestro moja, razbjesni, natjera da ščepaš kučku od života za kosu, da joj razbiješ glavu.«, rezonira tinejdžerica koju će koji sat kasnije u samoobrani ubiti starice štiteći se od njezinog nasilja.

Nedvojbeno, »Kučke iz rezervoara« moćna su zbirka kratkih priča koja svjedoči kako Latinska Amerika ima novu potencijalno veliku zvijezdu pa domaćim čitateljima nije no nadati se da će na hrvatski jezik uskoro biti prevedena i njezina daljnja djela – »Desde los zulos« (»Iz skrovitih mjesta«), 2023., te »Medea me cantó un corrido« (»Medea mi je pjevala corrido«), 2024.

O autorici

Dahlia de la Cerda (1985., Aguascalientes, Meksiko) diplomirala je filozofiju, a za svoj književni rad osvojila je Nacionalnu nagradu za kratku priču Comala, upravo za zbirku »Kučke iz rezervoara« koja je ušla u širi izbor za International Booker Prize 2025. De la Cerda je suosnivačica feminističke organizacije Morras Help Morras koja pomaže djevojkama i ženama koje žele abortirati. Usprkos brojnim zdravstvenim problemima (neurofibromatoza tip 1), skolioza i granični poremećaj osobnosti studirala je filozofiju, a protiv nasilja nad ženama počela je pisati nakon što je njezina obitelj doživjela tragičan slučaj femicida. Nakon zapaženog književnog debija interes za nju raste, o čemu svjedoči i činjenica da se po njezinoj kratkoj priči »The Smile« (»Smiješak«) iz ove zbirke planira napraviti televizijska serija u produkciji Amazon Studios i Perro Azul.

Izdavač o knjizi

U međusobno povezanim pričama zbirke »Kučke iz rezervoara« junakinje su snažne žene, odlučne same riješiti svoje probleme jer znaju da ako na nešto ne mogu računati, to je pomoć više sile. Bile one plaćene ubojice ili studentice, influenserice ili kućanice, vjernice ili prostitutke, nezaboravne protagonistkinje ovih priča dijele teškoće i opasnosti koje proizlaze iz toga što su rođene kao žene i suočavaju se s njima sredstvima koja im život pruža, iznova prisiljene odlučivati gdje se nalazi granica između dobra i zla. Svoje živote pripovijedaju u prvom licu, čineći nas intimnim sudionicima događaja. S izvanrednim darom za dočaravanje uličnog govora i nemalom dozom crnog humora, meksička autorica Dahlia de la Cerda u ovoj sjajnoj knjizi pokazuje zašto je jedan od najsvježijih pripovjednih glasova mlađe generacije.