Pojava nove knjige Zlatka Pochobradskog, knjige nazvane »Bajke«, izazvala je već pažnju na goranskom području. Djelomično i stoga što se ovaj na razini Hrvatske značajan autor upustio u nešto potpuno novo, na što sugerira i naziv njegove nove zbirke stihova. No, jesu li »Bajke« zaista i bajke, pitamo Pochobradskog…

– Ma ja sam odavno želio napisati nešto i za djecu pa je tako početkom ovog stoljeća nastala »Bajka o četvero lutanika«, odnosno moj pogled na godišnja doba, narodnu tradiciju, legende i mitove vezane uz izmjenu godišnjih doba. Nadalje, svojedobno sam čak napisao i jednu cijelu zbirku pjesama za djecu, čak sam je i pretipkao u četiri primjerka te podijelio prijateljima, ali je kasnije sve to izgubljeno. Među tim tekstovima bila je i »Bajka o bubama« koja je bila objavljena u Školskim novinama. I njih sam izgubio. No, naš pjesnik i slikar Andrej Zbašnik, radeći na nekim svojim idejama, pronašao ju je u tom časopisu, fotokopirao je i dostavio mi je. I kad sam to dobio javila se ideja da možda krenem u izradu zbirke bajki. No, te dvije su bile premalo pa sam ih odlučio nadopuniti s još dvije »bajke« i tako su nastale »Bajka o mom tati« i »Bajka o čudesnom daru«.

Bajke ili poeme

Kad se sve to skupilo, materijala je bilo dovoljno za knjigu, a nazvao sam je »Bajke«, mada su to u osnovi poeme, a za djecu je jedino »Bajka o bubama« te djelomično i »Bajka o četvereo lutanika«, dok su ostala dva teksta, iako sam ih nazvao bajkama, ponajprije namijenjene odraslima i moja su reakcija na stvarnost Hrvatske. »Bajka o mom tati« priča je o PTSP-u i o tome kako rat uništava ljude, kako ih mijenja psihički i kako se teško odražava na obitelj. Kakav odjek ima taj rat na pojedinca, obitelj i društvo želio sam reći kroz taj tekst, a za pripovijedača sam odabrao dječaka od 10-11 godina jer on na svoj način osjeća posljedice rata i o tome progovara. Naravno, »Bajka o mom tati« uopće nije bajka, to je antibajka. Nazvao sam je bajka kako bih malo izazvao čitatelja jer svakome postane jasno da to što je opisano nije nikakva bajka, iako se često rat uvijek, pa i danas, idealizira i prerasta u neku vrstu bajke, a u stvarnosti je najčešće potpuno drugačije.

»Bajkom o čudesnom daru« želio sam skrenuti pažnju na egoizam suvremenog čovjeka i društva. Jer, zar je normalno da danas mnogi puno više paze i brinu o psima, mačkama i ostalim kućnim ljubimcima, a za djecu se nema vremena! Karijera, posao, poslovne ambicije… sve je to bitnije od obitelji, od djeteta i njegovog odgoja. Danas ljudi kao da ne žele prihvatiti najljepši dar na svijetu, a to je dijete. Zato moja roda, nakon što nitko kod nas na zapadu ne želi prihvatiti taj njen zavežljaj, ruši svoje gnijezdo i leti na jug gdje još uvijek cijene djecu i obitelj.

Bogate ilustracije

Naravno, kako sam sve radio s mišlju na djecu, želio sam sve to obogatiti i ilustracijama, a od početka mi je želja bila da svaka od te četiri bajke ima svog ilustratora.

Za »Bajku o mom tati« odabrao sam Nataliju Borčić, uglednu hrvatsku slikaricu, koja ju je izvrsno ilustrirala moćnim crtežima koji izvrsno oslikavaju teško stanje psihe i duše svih oštećenih ratom. »Bajku o bubama« ilustrirao je u suradnji s umjetnom inteligencijom Andrej Zbašnik i siguran sam da će djeca jako uživati u tim ilustracijama. Darko Dožaić, likovnjak iz Ravne Gore, na svoj je originalan način pristupio priči o čudesnom daru, a kod »Bajke o četvero lutanika« ostao sam kod ilustracija Ivice Gotovca koji je tu moju priču o četri godišnja doba ilustrirao još u doba njenog nastanka, i to je učinio odlično.

Tu je i peti ilustrator, moj sin Filip, koji je za ovu knjigu napravio naslovnicu u kojoj spaja ideju o nastanku bajki iza, kako se to kaže, sedam gora i sedam mora.

Mislim da je sve skupa dobar spoj književnosti i likovne umjetnosti. Želja mi je sada svaku od ovih »bajki« objaviti posebno te od jedne napraviti četiri knjige koje će biti većeg formata od ove knjige pa će i ilustracije doći do još jačeg izražaja – rekao je Pochobradsky.

Sjećanja na suprugu

Trenutačno, na žalost, radim na nečemu što nikada nisam želio raditi. Radim na tekstovima sjećanja o mojoj prošle godine preminuloj supruzi Veroniki. Dio toga objavio sam na Facebooku i sad mi je plan sve to ukoričiti i objaviti uz godišnjicu njene smrti – najavio je Zlatko Pochobradsky.