Razgovor

Perspektivna sopranistica Josipa Bilić: Bachove kantate dugo su mi na listi želja

Kim Cuculić

Josipa Bilić zvijezda je baroknog pjevanja

Josipa Bilić zvijezda je baroknog pjevanja

Poziv za ovaj koncert došao je konkretno od kolege Metoda Sironića s kojim sam, kao i s ostalim glazbenicima iz ansambla, surađivala već mnogo puta upravo izvodeći ranu glazbu



RIJEKA – Peti Dani rane glazbe u Rijeci, u organizaciji Udruge Corona Laurea Lovran, nastavljaju se u nedjelju 29. listopada, u crkvi Marijina Uznesenja u 19 sati. Na drugom koncertu nastupit će festivalski ansambl Riječki barokni solisti – RiBaSol s posebnom gošćom, mladom i perspektivnom sopranisticom Josipom Bilić. Dobitnica je brojnih eminentnih umjetničkih priznanja u Hrvatskoj, kao što su Nagrada hrvatskog glumišta, Nagrada »Ferdo Livadić«, diploma tribine »Darko Lukić« te Nagrada »Ivan Werner«.


Uskoro ćete nastupiti u Rijeci s Riječkim baroknim solistima u sklopu petih Dana rane glazbe. Kako je došlo do te suradnje?


– Poziv za ovaj koncert došao je konkretno od kolege Metoda Sironića s kojim sam, kao i s ostalim glazbenicima iz ansambla, surađivala već mnogo puta, upravo izvodeći ranu glazbu. Neizmjerno ih poštujem, jednako kao umjetnike i prijatelje, neizmjerno sam zahvalna na ovoj prilici i iskreno se veselim svim našim budućim muziciranjima.


Barokni repertoar


Što ćete tom prilikom izvesti?


– Program koji izvodimo već dugo mi je na listi želja, a radi se o Bachovim kantatama Non sa che sia dolore BWV 209 i Ich habe genug BWV 82a. Vrlo su različite, ne samo zbog jezika, već i tematike, karaktera, kompleksnosti, a samim time i u interpretativnom smislu.


Smatraju vas zvijezdom na polju baroknog pjevanja. Koje su njegove specifičnosti? Kakvu vam to vrstu izazova predstavlja u usporedbi s opernim i drugim koncertnim angažmanima?




– Ne pristupam baroknom repertoaru ništa drukčije nego što pristupam pripremi repertoara ostalih glazbenih epoha. Temelj je uvijek strogo poštovanje stilističkih karakteristika, a u glazbenom jeziku baroka to podrazumijeva znanje o ornamentaciji, ekstremne kontraste u različitim tempima i dinamici, tonsko bojanje, odnosno vrlo izraženi virtuozitet kojemu je neizostavni uvjet fleksibilnost i kontrola nad vibratom glasa, zbog izazovnih koloraturnih pasaža, čestih trilera, i naravno, savršene dikcije, posebice u silnim recitativima.


Metod Sironić


Metod Sironić: Glazbu Bachovih sinova uvijek volim izvoditi uz onu njihova oca

 


O Danima rane glazbe porazgovarali smo i s Metodom Sironićem.


Čime ste se vodili u koncipiranju programa ovogodišnjih Dana rane glazbe?


– Svaki Dani rane glazbe prvenstveno nastaju odabirom umjetnika koje želim pozvati kao naše goste. Samo koncipiranje potom nastaje dogovorom nakon što umjetnici iznesu svoje želje. To je za mene također jedan kreativan čin, jer pored svoje umjetničko-vizionarske ima i realnu stranu koja se sastoji od mnogo praktičnih detalja. Jako sam zadovoljan ovogodišnjim programom jer smo na prvom koncertu kao gošću imali flautisticu Anu Benić Šalinović s kojom smo Jelena Tihomirović i ja izvodili francusko-talijanski program u kojem se svirački jako dobro osjećam i što ćemo prvi put na Danima rane glazbe izvoditi, između ostalog, i Bachovu kantatu.


Uskoro je na programu drugi koncert. Što nam možete reći o programu koji će Riječki barokni solisti izvesti s posebnom gošćom Josipom Bilić?


– Bach je flautu u svojim sakralnim i svjetovnim djelima spajao sa svim glasovima, no vjerojatno njegove najljepše arije napisane su za traverso i sopran. Želja da izvodimo Bacha u ovoj kombinaciji postoji već odavno i kada sam se lani odlučio na to, nije mi na pamet pao nitko drugi osim Josipe Bilić. Veliko je zadovoljstvo raditi s njom i jako se veselim nedjeljnom koncertu. Glazbu Bachovih sinova uvijek volim izvoditi uz onu njihova oca. Publika tako može na istom koncertu čuti velike razlike u njihovim karakterima te uočiti povijesni razvoj skladateljskog i izvođačkog stila sredine 18. stoljeća. Za ovaj koncert odabrali smo jednu pomalo otkačenu simfoniju najstarijeg sina Wilhelma Friedemanna i jedan vrlo osjećajni stavak Carla Phillipa Emanuela. Slijedi jedna od onih nevjerojatno lijepih arija iz kantate BWV 82a te kantata Non sa che sia dolore BWV 209 Johanna Sebastiana.


Treći, ujedno i zadnji koncert, je na rasporedu 5. studenoga. Tko će nastupiti i što je na programu?


– Jako sam sretan što će nam na petom jubilarnom izdanju nastupiti violončelist, gambist i čembalist Domen Marinčič zajedno s violončelistom Gregorom Feleom. Marinčič je jedan od najpoznatijih umjetnika na polju rane glazbe u svijetu koji iza sebe ima više od 35 nosača zvuka za diskografske kuće poput Harmonia Mundi France i Sony/DHM. Umjetnički je ravnatelj Festivala Radovljica, glasovite i najstarije manifestacije za ranu glazbu u Sloveniji. Njegovi su koncertni programi uvijek iznimno pomno osmišljeni i jedan takav će izvesti u Rijeci s djelima Carla Friedricha Abela kojeg je Johann Wolfgang von Goethe pamtio kao posljednjeg virtuoza na violi da gamba. Ovaj program predstavlja neke od njegovih »najsretnijih misli«, kako je njegov prijatelj slikar Thomas Gainsborough nazvao Abelovu glazbu koju je sakupio. Ostatak koncerta dopunit će glazba njegovih suvremenika Tartinija, Lidla i Grauna.

Pobjednica ste prestižnog francuskog Međunarodnog baroknog pjevačkog natjecanja u Frovilleu, gdje ste osvojili i posebnu nagradu profesionalnog snimanja nosača zvuka s ansamblom I Gemelli. Što nam možete reći o ovom natjecanju i što vam znači nagrada?


– Kao prva Hrvatica u povijesti natjecanja i najmlađa finalistica među isključivo engleskim i francuskim konkurentima, čije kulturno nasljedstvo na području barokne glazbe stoji na čvrstim temeljima najutjecajnijih baroknih skladatelja, pjevača i ansambala, pobjeda u Frovilleu velika je potvrda za dosadašnji rad i meni i mojim mentorima, te odskočna daska k internacionalnoj karijeri.


Debi u New Yorku


U kakvom ste trenutačno angažmanu, što radite?


– Iako i dalje u statusu samostalne umjetnice, ove sezone članica sam opernog studija zagebačkog HNK-a u sklopu kojega sam dobila veliko povjerenje pjevati niz uloga, kao što su Pamina (»Čarobna frula«), Despina (»Cosi fan tutte«), Jelena (»Nikola Šubić Zrinjski«), Adela (»Šišmiš«), Danica (»Stanac«), Susanna (»Il segreto di Susanna«), Maria Bellcanta (»Vještica Hillary«)… Vrlo sam uzbuđena i počašćena što ću za dva tjedna debitirati u New Yorku, u sklopu glazbeno-scenskog projekta »Tesla – puni krug«. Ubrzo me čeka spomenuto prvo snimanje nosača zvuka, ponovna suradnja s Orkestrom Zagrebačke filharmonije, Hrvatskim baroknim ansamblom i Cameratom Garestin, s kojom ću gostovati u Švicarskoj, a negdje između svih tih angažmana u planu je ukomponirati i različita međunarodna pjevačka natjecanja, jer je nakon svakog uspjeha ipak najvažnije – krenuti dalje.