RIJEKA – Treće večeri Međunarodnog festivala malih scena izvedena je predstava »Inkubator« Slovenskog mladinskog gledališča Ljubljana, u režiji Olivera Frljića. Redatelj poznat po društveno angažiranom teatru ovoga se puta na kazališno snažan način prihvatio aktualnog izraelsko-palestinskog sukoba, koji traje još od 1948. godine, u prvom redu genocidne politike Izraela prema Palestincima.

Poticaj za predstavu dolazi iz brutalne stvarnosti – izraelske ratne opsade i zatim destrukcije najveće palestinske bolnice Al-Shifa u periodu između 2023. i 2024. godine. Tijekom tog razdoblja počeli su se pojavljivati izvještaji o zločinima počinjenima u bolnici, a naročito potresna bila je činjenica da su zbog isključenja električne energije ugroženi i ugašeni životi prerano rođene djece u inkubatorima.

Nekad je Al-Shifa bila najnaprednija bolnica u Pojasu Gaze, a Frljićeva predstava ironično podsjeća da su je projektirali izraelski arhitekti. A onda je bolnica Al-Shifa postala simbol izraelske okrutnosti u obračunu s civilnim stanovništvom Gaze i mjesto na kojem su se pokazale prave namjere Netanyahuove ratne kampanje.

Doktori u Gazi svjedočili su da su bili prisiljeni nagurati više beba u jedan inkubator jer su bolnice upozorile da ih nestašica goriva prisiljava da isključe vitalne usluge, što dovodi živote pacijenata u opasnost. Opsada je skrb za prijevremeno rođene bebe pretvorila u borbu na život ili smrt, a jedan od liječnika tada je izjavio: »Nijedno dijete ne bi se smjelo roditi u svijetu u kojem bombe i blokade odlučuju hoće li živjeti ili umrijeti.«

Reakcija publike

Izraelska vojska optužila je Hamas da se krije u bolnicama, što su demantirali i liječnici u bolnici i militantna skupina. Zato je Oliver Frljić, pod motom »Uspavanka za djecu koja su naučila, prije riječi, gramatiku smrti«, u »Inkubatoru« odlučio dati riječ upravo tim nesretnim bebama Gaze. Natpis na početku predstave podsjeća na Frankfurtski sajam knjiga na kojem je palestinskoj književnici Adaniji Shibli trebala biti dodijeljena nagrada, ali su organizatori naprasno otkazali dodjelu.

Predstava počinje osobnim iskazima glumaca – Lina Akif, Daša Doberšek, Klemen Kovačič, Draga Potočnjak, Matej Recer, Blaž Šef i Vito Weis iznose podatke o tome u kojem su tjednu trudnoće rođeni, koliko su kilograma imali, kakva im je bila visina i je li bilo kakvih komplikacija pri porodu, a te njihove evokacije vlastitih rođenja uvod su u užasavajuće stanje bolnice u Gazi u kojoj pripadnici IDF-a, izraelskih obrambenih snaga, strojnice drže uperene prema inkubatorima s nedonoščadi, tobože tragajući za teroristima. Izvođači potom na izraelske uniforme navlače liječničke bijele kute, snimajući mobitelom ono što se događa u bolnici.

Slijede brutalni prizori ubijanja Palestinaca, između ostalih i novinara.

U jednom trenutku izraelska vojnikinja počinje pričati protupalestinske viceve, na koje se sama sve više smije, a taj smijeh pretvara se u groteskno opetovano smijanje kojemu se ne nazire kraj.

To je trenutak u predstavi koji provocira reakciju publike.

Na Međunarodnom festivalu malih scena dogodio se jedan dirljiv moment – riječka glumica Olivera Baljak spontano se ustala iz gledališta, prišla glumici Lini Akif, empatično je zagrlila i tako zaustavila nekontrolirani, iritantni smijeh koji se pretvorio u suze na licu glumice u predstavi.

Ironija

Tako je »Inkubator«, koji ukazuje na bešćutnost, ravnodušnost, licemjerje i izostanak bilo kakve empatije dobio neočekivanu empatijsku katarzu. U fragmentarnoj dramaturgiji Gorana Injca izmjenjuju se prizori iz bolnice s raznim referencama i statističkim podacima vezanim uz Palestince i Izraelce, a umetnuti su i autoreferencijalni iskazi samih glumaca koji se kreću između fakta i fikcije. Primjer je glumica Draga Potočnjak, uz koju se veže propalestinski protest glađu, zbog čega nailazi na kritiku drugih glumaca jer je time izazvala problem kazalištu. Draga je optužena i da je antisemitkinja, a u istom je ansamblu glumac Vito Weis čije prezime sugerira da bi mogao biti Židov, o čemu on, kako kaže, prije nije razmišljao. Na taj način izraelsko-palestinski sukob dobiva neku vrstu svog nastavka i u zbilji jedne Slovenije koja je daleko od zbivanja na Bliskom istoku. A upravo na tom mjestu predstava otvara pitanje nas koji smo »daleko« pa nas se to što se događa u Gazi zapravo previše i ne tiče. Ovime »Inkubator« otvara ironijsku perspektivu, sve do farse i krajnjeg cinizma.

Jedan od primjera nevjerojatne ironije je činjenica na koju skreće pažnju predstava – 1994. godine Jaser Arafat (Palestina), Shimon Peres (Izrael) i Yitzhak Rabin (Izrael) za njihov trud da stvore mir na Bliskom istoku dobili su Nobelovu nagradu za mir, a na ceremoniji je pjevala izraelska pjevačica Ofra Haza. U jednom prizoru na tijelu glumca iscrtava se zemljopisna karta Bliskog istoka, a zatim kreću statistički podaci – nekad se jednog palestinskog taoca moglo zamijeniti za jednog izraelskog, a danas se za jednog Izraelca traži 1.027 Palestinaca. Kao ironijski kontrapunkt slijedi pripremanje roštilja uživo, uz komentar: ako se ravnamo prema prosječnoj ljudskoj težini, 73 grama mesa je vrijednost današnjeg Palestinca u očima Izraela. Slijedi i »kanibalska« degustacija za ponekog gledatelja u publici. U vodviljskom tonu napravljena je i scena u kojoj glumci izvode točku s otvorenim crnim kišobranima na kojima, kad se poslože jedan pored drugog, piše »Željezna kupola«, što je mobilni zemaljski obrambeni sustav protiv raketa te topničkih i minobacačkih projektila koji je razvijen za zaštitu izraelskog teritorija. Prizorom u kirurškoj sali predstava otvara i pitanje transplantacije organa – istraživanja su, naime, dovela do optužbi da Izraelcima tijela preminulih Palestinaca služe kao izvor organa za crno tržište.

O banalnosti zla

Slijedi najpotresniji dio predstave – u inkubatoru dvije prerano rođene bebe iščekuju svoju smrt, uz naslove »Eichmann u Jeruzalemu – izvještaj o banalnosti zla« Hannah Arendt i »Pitanje Palestine« Edwarda Saida. Zatim će u inkubator biti nagurano mnoštvo beba-lutaka, što je također refleksija na stvarnu situaciju u bolnici Al-Shifa. Ova nedonoščad doći će na ideju da prirede suđenje ratnom zločincu Netanyahuu, što će i uslijediti – uz »privođenje« na pozornicu njegove fotografije na štafelaju na kojoj pozira s nekom bebom. Pozornicom će »proći« i kultna naslovnica albuma »Nevermind« grupe Nirvana s motivom bebe ispod vode. Za tu je naslovnicu fotografiran Spencer Elden, koji je kasnije tužio rock bend zbog »seksualnog iskorištavanja«. Ovime Frljić nameće pitanje jesu li i bebe u »Inkubatoru« možda kazališno ekspolatirane. Dok traje fiktivno suđenje Netanyahuu, u pozadini je srebrnim balonima ispisano »Gaza Resort«, što asocira na grotesknu Trumpovu ideju da se Pojas Gaze pretvori u turističko odmaralište. To je vrhunac političkog cinizma, a predstava proziva i licemjerje mnogih europskih političara u odnosu prema pitanju Palestine.

Potresna je i scena u kojoj Palestinka u krvi rađa još jedno nedonošče koje će završiti u inkubatoru – i čekati smrt. Prizor suđenja zbog počinjenog genocida i nečovječnosti završava svjetlucavim natpisom »Semantic disobedience« (»Značenjska neposlušnost«), što je subverzivno ponovno stvaranje znakova, simbola, logotipa ili kulturnih artefakata kako bi se osporila ustaljena značenja.

Predstava »Inkubator« snažno je kazališno svjedočanstvo o strahotama izraelsko-palestinskog sukoba i kao takva vrijedan dokument o neshvatljivom zvjerstvu i nehumanosti, ali i opomena za budućnost.