RIJEKA – Iako primarno bilježi našu iskustvenu zbilju, fotografija nedvojbeno ima i moć širenja narativa te stvaranja novih značenja.

Fotografski dokument tako može (samo) bilježiti određen trenutak, no isto tako može se raditi i o pažljivo konstruiranom prizoru, pa možemo govoriti ne samo o dokumentarnosti fotografije, već o sredstvu pomoću kojeg promišljamo i o mnogočemu širem – svemu onome što nas okružuje, identitetu, pa i sjećanju.

Upravo na tome počiva i u Galeriji Pasaž nedavno otvorena izložba »Jao, jadni Yorick« bugarskog fotografa i sveučilišnog profesora fotografije Antoana Božinova, koja različitim fotografskim ciklusima istražuje susret fotografije s kazalištem, portretom te svakodnevicom.

Studijskim portretima, aktovima te fotografskim ciklusima »Portreti mojih Facebook prijatelja«, »Maske moga sina« i naslovnim ciklusom »Jao, jadni Yorick«, autor Božinov istražuje odnos fotografije prema kazalištu, portretu i svakodnevnom životu.

Njegovi radovi otvaraju pitanja o tome može li fotografija biti tek zapis stvarnosti ili postaje prostor stvaranja novih značenja, identiteta i sjećanja. Spajajući dokumentarni pristup s elementima inscenacije i pažljivo oblikovane vizualne naracije, autor promatraču nudi višeslojno promišljanje o prirodi slike i njezinoj sposobnosti da istodobno bilježi i reinterpretira svijet koji nas okružuje.

Fotografija i druge umjetnosti

»Fotografija je, po svojoj prirodi«, govori Ivica Nikolac, »pozvana služiti istini – ona je tehnički instrument koji pokazuje ono što je bilo«, dok kazalište operira fiktivno.

»Kazalište stoji na suprotnom polu – ono je igra, stvara fikciju, izmišljenu stvarnost. Da bi ušlo u područje istine, potrebno mu je svjesno djelovanje: usredotočenost na bitno, konstruiranje paralelne stvarnosti i sažimanje vremena, apstrahiranje od toka stvarnosti.

To se događa ponekad više, ponekad manje, ponekad nikako, ali nikada potpuno. I uvijek postoji određena doza teatralnosti. U antičkim (pa sve do srednjovjekovnih) oblicima kazališta ona je dobrodošla jer pridonosi mistici i ritualu. Dobra predstava danas ostavlja dojam ljudskog otkrića, razotkrivajući istinu skrivenu iza tisuća svakodnevnih trivijalnosti«, ističe.

»Kada fotografija počne inscenirati«, pojašnjava, »ona se odriče vlastite prirode kako bi ušla u kazališnu igru«, no pitanje je »uspijeva li u tome«.

»Uspijeva li u tome, ili kazališni zastor visi rastrgan, nesposoban prikriti golu istinu? Vodi li dvostruka negacija, u čisto aritmetičkom smislu, do potvrde ili do simulakruma? Ne postoji univerzalan odgovor. Istina se mora dokazivati svaki put iznova.

Ova kolekcija problematizira odnos fotografije prema drugim umjetnostima, tražeći različite puteve uključivanjem kazališnih, slikarskih i čisto fotografskih pristupa. Primjerice, čak i pod potpunom kontrolom mizanscene, rasvjete i kompozicije u studiju, ostaje jedan presudan trenutak koji sliku osobe pretvara u portret«, kaže kustos.

Uz seriju fotografija »Jao, jadni Yorick«, kaže, na izložbi su »prikazane i autorove fotografije nastale tijekom posljednjih četvrt stoljeća.«

»Izloženi radovi uključuju studijske portrete i aktove, kao i serije ‘Portreti mojih Facebook prijatelja’ i ‘Maske moga sina’. U njima protagonisti igraju sami sebe unutar okruženja koje su sami odabrali i u kojem se osjećaju najopuštenije. Serija odjekuje široko rasprostranjenim selfijima na društvenim mrežama«, zaključuje Nikolac.

Izložba je dio godišnjeg programa Galerije Pasaž u okviru programa Ogledi u vizualnom. Sufinancirana je sredstvima Grada Rijeke – Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade, Odsjeka za kulturu i Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije.

O umjetniku

Antoan Božinov bugarski je fotograf, teoretičar fotografije i predavač fotografije na Sofijskom sveučilištu »Sv. Kliment Ohridski«, Nacionalnoj akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost te na Novom bugarskom sveučilištu.

Godine 2017. stekao je akademski stupanj doktora znanosti s disertacijom na temu »Subjektivni dokumentarizam u bugarskoj fotografiji (1970. – 1991.)« na Fakultetu novinarstva i masovne komunikacije Sofijskog sveučilišta. Autor je više od 20 znanstvenih publikacija, dvije monografije i dvije fotoknjige. Izlagao je na više od stotinu međunarodnih izložbi.

Održao je preko četrdeset samostalnih izložbi u Bugarskoj, Rusiji, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu te Grčkoj. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su statua Bugarske fotografske akademije (2002.), nagrada Svjetske zdravstvene organizacije (2002.) te nagrada na natječaju »Canon – Fotografija godine« (2007.).

Godine 1999. utemeljio je međunarodni foto bijenale »FODAR«, čije se XIII. izdanje održalo u ožujku 2025. u Nacionalnoj galeriji – Dvorcu, u Sofiji. Njegovi tekstovi i fotografije objavljivani su u časopisima poput Bugarska fotografija, Kultura, Otadžbina, Žena danas, Pogled, Radničko djelo, Demokracija, 1000 dana (Bugarska), Sovjetska fotografija (SSSR), PHOTO (Francuska), Altomphoto (Danska), Réponses Photo (Francuska) te drugima.