Roman Dunje Matić “Daj da te vidim” introspektivna je pripovijest o ženi koja pokušava vidjeti sebe kroz obiteljske odnose u kojoj su likovi opisani u sivim zonama i nijansama bez jasne podjele na dobre i loše, rečeno je u četvrtak na promociji knjige u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu.

Roman “Daj da te vidim”, objavljen u nakladi OceanMore, prati glavnu junakinju Tisju koja pri susretu s roditeljima kroz sjećanja na prizore iz prošlosti otkriva kakav je imala odnos s njima.

S majkom Ružom, emocionalno nedostupnom ženom koja kćeri nameće svoja uvjerenja i s ocem Teom, toplim, duhovitim, ali sve zaboravnijim muškarcem, kojemu se osobnost polako gasi. Tisjino preispitivanje dovodi je do neslućenih otkrića te se pokazuje da stvari ipak nisu onakve kakvima se čine.

Prvi roman koji joj se sviđa

“Nije neka velika tajna da je ‘Daj da te vidim’ pokušaj junakinje da vidi sebe samu, ali to općenito otvara pitanje viđenja. I to je nešto čime sam se u romanu pokušavala baviti”, kazala je Matić.

Dodala je da se bavila pitanjima: možemo li uopće vidjeti jedni druge, koliko možemo vidjeti jedni druge mimo naših projekcija, koliko toga iščitavamo iz drugih, a koliko pripisujemo drugima te što se dogodi kad se promijeni perspektiva?

Govoreći o likovima roditelja, Matić kaže da joj je bilo važno stvoriti likove sastavljene od proturječja jer, kako kaže, “ne postoji zaokruženo dobar, loš, brižan, nježan ili nasilan čovjek”.

Smatra da se ljudi i život opiru pojednostavljenjima, i upravo zato roman postupno razotkriva nove slojeve likova koji se na početku čine jednostavnima.

Autorica je rekla i da je ovo njezin prvi roman koji joj se sviđa.

“Junakinja ne govori iz prvog lica jednine. Nemamo ni sveznajućeg pripovjedača. Imamo pripovjedača koji cijelo vrijeme zapravo komunicira s Tisjom. Prati je, obraća joj se i otkriva što ona misli, što ona sanja, čega se boji”, rekla je moderatorica i spisateljica Đurđica Čilić.

Dodala je da se Tisja prisjeća onoga što joj se dogodilo, ali točno u onoj mjeri u kojoj je ona spremna prisjetiti se.

“Međutim, kako roman odmiče, zapravo se otkriva skroz druga perspektiva”, kazala je Čilić.

Trauma se događa “izvan jezika”

Urednica knjige Ivana Rogar posebno je izdvojila scenu razgovora junakinje s terapeutkinjom, koju opisuje kao posebno potresnu.

“Za taj moment rekla bih da je toliko dobro odabran i pripovjedački izveden”, rekla je.

Rečeno je o knjizi i da trauma ima važnu ulogu u romanu te da izbija tamo gdje junakinja šuti.

Matić se nadovezala na razgovor o traumi rekavši da se trauma događa “izvan jezika”. Objašnjava da trauma znači pucanje sustava smisla i da čovjek traumatično iskustvo ne može odmah integrirati u vlastito razumijevanje svijeta. “S druge strane, iako je trauma izvan jezika, jezik na jako zanimljive načine može otvoriti traumu. I to je nešto što se događa u procesu psihoterapije”, kazala je.

“Moja junakinja nije potisnula ništa. Ona se sjeća svega. Ona se samo toga sjeća drukčije. Promijenila je ton, promijenila je premaz događaja, atmosferu događaja, kako bi se ti događaji mogli preživjeti”, rekla je Matić.

Navela je i da je knjiga zamišljena tako da se čita dva puta jer, kako je rekla “tek onda vidiš hintove koji su podmetnuti unutra, a koji su ti izgledali bezazleno, lijepo, romantično, toplo, nježno. I onda ih gledaš drugim očima”.

Iako se u romanu govori o traumi, u knjizi nema šok elemenata, rečeno je na promociji.

Dunja Matić diplomirala je na Odsjeku za kulturalne studije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje danas radi kao asistentica. Autorica je romana “Troslojne posteljine” i “Mirovanje”, zbirke kratkih priča “Sinestezije” te zbirke eseja “Previše truda: eseji o rodu, radu i rasporedima”.