U hrvatskim kazalištima, u relativno kratkom vremenskom razmaku, postavlja se drama »Vještice iz Salema« Arthura Millera, koja spada u sam vrh američke dramaturgije dvadesetog stoljeća. Prošle godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku režirao ih je Ivan Plazibat, a za danas je u Zagrebačkom kazalištu mladih najavljena premijera »Vještica iz Salema« u režiji Olivera Frljića. Iz nekog razloga ova je Millerova drama, koja otkriva lice histerije, straha i manipulacije, intrigantna za postavljanje na pozornice domaćih teatara.

Podsjetimo ukratko na njezinu radnju – u središtu male puritanske zajednice 17. stoljeća razbuktava se lov na vještice, ali pod optužbama ne gori magija – već istina, ljubav i savjest. Kultna drama Arthura Millera, temeljena na stvarnim događajima iz Salema, ogoljuje mehanizme kolektivne paranoje i moralnog sljepila, upozoravajući koliko je tanka granica između pravde i progona. Suđenje vješticama u Salemu događaj je koji se odigrao između 1692. i 1693. u tadašnjoj engleskoj provinciji Massachusetts Bay, u današnjem Massachusettsu. Lov na vještice u puritanskoj enklavi koštao je života najmanje 25 ljudi, a brojni su zatvoreni. Enklava je bila pod velikim ekonomskim pritiskom i prijetili su joj neprijateljski Indijanci. Posebno su se optuživale dvije djevojke – Abigail Williams i Betty Parris da ih je nekoliko seljaka posjedovalo i da su zbog toga krivi za vještičarenje. Nekoliko drugih djevojaka u selu složilo se s optužbama i izdvojene su tri žene – prosjakinja (Sarah Good), starija žena koju neki optužitelji mrze (Sarah Osborn) i indijanska robinja (Tituba). Uplašeni i pritisnuti seljani vjerovali su u optužbe i suočili se s ultimatumom da optuženici priznaju zločin ili će biti pogubljeni vješanjem.

Prošlo je dosta vremena prije nego što se suđenje moglo organizirati zbog nedostatka odgovarajuće vlasti. Stigao je guverner i uspostavio poseban sud za ispitivanje – u to je vrijeme do 80 ljudi bilo u zatvoru čekajući suđenje, Sarah Osborn umrla je u zatvoru, a Sarah Good izgubila je dijete u trudnoći u zatvoru. Sudsko ročište održavalo se jednom mjesečno. Samo su jednom prilikom doušnici povukli optužbe. Najmanje dvjema ženama odgođeno je suđenje zbog trudnoće. Svi slučajevi u kojima su nastavljena ispitivanja i izrečene presude rezultirali su osudama – nitko nije oslobođen. Oni koji su se izjasnili krivima i identificirali sudionike mogli su izbjeći smrtnu kaznu. U četiri navrata održana su i pogubljenja, a ukupno je 19 osoba obješeno. Velik broj osoba pobjegao je iz provincije kako bi izbjegli uhićenja i optužbe, što je negativno utjecalo na ekonomiju provincije. Lov na vještice je bio značajan događaj koji je označio kraj puritanskog utjecaja na vladu New Englanda.

Originalan naslov Millerove drame je »The Crucible«, što bi se moglo prevesti kao »Iskušenje« ili »Kušnja«, a na prostoru bivše Jugoslavije poznatiji je pod naslovom »Vještice iz Salema«. Temelji se na spomenutim događajima koji su se zbili u Massachusettsu i prikazuje znamenita suđenja vješticama iz Salema. Miller je dramu napisao potaknut tada mnogo aktualnijim zbivanjima, odnosno kao alegoriju na makartističku histeriju, odnosno antikomunistički »lov na vještice« koji je zahvatio konzervativnu Ameriku pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Pritom mu je značajan poticaj dala odluka njegova dotadašnjeg prijatelja Elije Kazana da pred kongresnim odborom prokaže svoje prijatelje koji su u prošlosti bili članovi Komunističke partije SAD-a.

Vrijeme paranoje i navodne zaštite viših državnih interesa u kojem su ljudi tek žrtve ideološke borbe protiv različitog mišljenja, Miller koristi za bolnu dramu o političkoj manipulaciji. »Vještice iz Salema«, više puta adaptirane za film i televiziju te često izvođene na svjetskim scenama, Millera su u očima američke državne politike pretvorile u državnog neprijatelja. Alegorija je, očito, točno prepoznata kao kritika suvremenog američkog društva. Nove »Vještice iz Salema« u režiji Olivera Frljića još nismo gledali, ali možemo pretpostaviti da će se u njima moći prepoznati i naše današnje društvo.