CANNES – Prva polovina 79. Cannesa pokazala se poprilično mediokritetskom, bez izrazitih favorita u utrci za Zlatnu palmu i ostale nagrade glavnog natjecateljskog programa.

Novi film Jamesa Graya »Tigar od papira« naknadno je dodan u glavni program, ali bolje da nije.

Više od tri desetljeća nakon hvaljenog dugometražnog prvijenca »Mala Odessa« američki filmaš i dalje je u silaznoj putanji, a »Tigar od papira« nije pomak nabolje. Krimi-drama o dvojici braće uvučenih u posao s ruskom mafijom u New Yorku 1980-ih neambiciozna je reciklaža autorovih omiljenih tema o obitelji, lojalnosti i američkom snu pripadnika radničke klase.

Film vrvi svim mogućim klišejima mafijaške kriminalističke drame, a Grayu je važnija atmosfera i pedantna rekonstrukcija New Yorka 1980-ih od likova pa se ni Adam Driver, Scarlett Johannson i Miles Teller nisu uzdigli iz šmirantske prosječnosti.

Oskarovci razočarali

Poratna drama »Otadžbina« (»Fatherland«) Pawela Pawlikowskog (»Ida«) spada među najbolje dosad prikazane naslove, no i to više govori o prosječnosti ovogodišnje konkurencije negoli o iznimnoj vrijednosti filma poljskog oskarovca.

Pawlikowski ostaje vjeran monokromatskom vizualnom prosedeu, a njegova distancirana, hladna i kirurški precizno režirana drama bavi se povratkom Thomasa Manna u razrušenu i poraženu Njemačku krajem 1940-ih i piščevom odnosu s njegovom kćeri.

Iako film traje tek 80-ak minuta, osjeća se spori ritam, a (svjesno ili ne) izbjegavanje emocija više rezultira »esejističkim« pripovijedanjem i suhoparnim prizorima nego intelektualnom art-house dramom s punokrvnim likovima.

Dvostruki iranski oskarovac Asghar Farhadi (»Trgovački putnik«, »Nader i Simin se rastaju«) razočarao je francuskom dramom »Paralelne priče« (»Histoires parallèles«).

Film o spisateljici koja špijunira svoje susjede pa njihove odnose, tajne i sukobe koristi kao inspiraciju za svoj novi roman, počinje intrigantno plešući između (spisateljičine) fikcije i stvarnosti, no brzo se pretvara u popriličan metatekstualni kaos.

Tijekom preduga dva i pol sata redatelj ni sam ne zna što želi, fokus iz prizora u prizor blijedi, eliptično narativno eksperimentiranje postaje repetativno i zamorno, a motivi likova besmisleno neutemeljeni.

Još veće razočaranje priredio je oskarovac i dobitnik Zlatne palme Hirokazu Kore-eda (»Obiteljske veze«) s dramom »Ovca u kutiji« (»Sheep in the Box«) smještenom u blisku budućnost, u čijem su fokusu supružnici koji nakon smrti sina udomljuju humanoidnog robota s programiranim sjećanjima i osobnostima njihova preminulog sina.

Proslavljeni je japanski autor zapeo već na prvom koraku.

Film otvara niz pitanja o prihvaćanju smrti kao sastavnog dijela života, teškoći suočavanja s gubitkom voljenih, povezanosti ljudi i tehnologije te antropološkoj filozofiji suživota s humanoidnom umjetnom inteligencijom, no ostaje u plitkim vodama ne odmaknuvši se mnogo dalje od zanimljive premise.

Iako elegantne mizanscene, filmu bolno nedostaje topline i emocija, što je neuobičajeno za japanskog autora.

Eksplozivan žanrovski spektakl

Paradoksalno, među najboljim je ostvarenjima film kakve ne viđamo u kanskoj konkurenciji rezerviranoj za art-house autore.

Riječ je o znanstveno-fantastičnom akcijskom monster-hororu »Hope« u kojem izvanzemaljci slijeću u ruralno područje Hope Harbor u blizini demilitarizirane zone koja razdvaja Sjevernu i Južnu Koreju, kojima se suprotstavlja dvoje policajaca i naoružani lokalci.

Film južnokorejskog redatelja Na Hong-jina, koji se prije deset godina upravo u Cannesu proslavio folk hororom »The Wailing«, eksplozivan je žanrovski spektakl fantastičnih akcijskih prizora i doziranog humora čiji adrenalinski ritam, maestralna režija, briljantna kamera, atraktivni specijalni efekti i sjajni glumci puna dva i pol sata drže gledatelja prikovana za sjedalo.

Ispod površine ovog fantastičnog spektakla izviru i ambiciozniji alegorijski elementi, a kao i svojim prethodnim filmovima, južnokorejski redatelj iznenađuje obratima i promjenom perspektive, dok završnom scenom najavljuje nastavak i vrlo vjerojatno trilogiju.

Uz izvrsne korejske glumce važne uloge ostvarili su Michael Fassbender i Alicia Vikander, koji su neprepoznatljivi u koži prelijepo elegantnih a istovremeno jezovitih izvanzemaljaca.

Neće biti iznenađenje ukoliko ovaj svojevrsni filmski uljez u glavnom programu osvoji i neku od nagrada.