RIJEKA – Festival TranziT u HKD na Sušaku donio je predstavu participativnog kazališta, »Moramo živjeti s tim« austrijskih umjetnika i autora Eve Hofer i Johannesa Schrettlea. U suradnji s lokalnim neprofesionalcima izabranim javnim pozivom, autori predstave bave se temom katastrofa i kolapsa koja nas suočava sa »sada i ovdje« te naporima koje moramo poduzeti da bismo išli dalje.

Rad na predstavi započeo je u srpnju ove godine, kada se Eva Hofer, vrsna poznavateljica improvizacijskog kazališta i umjetnica s vrlo snažnom autorskom poetikom, sastala s Anamarijom Drezgom, Ivom Grubišom, Janom Kacar, Dujom Katalinićem i Rozmari Marjan. U manje od tri dana nastali su svi materijali za tekst.

Pet različitih narativa

– Bilo je ludo, imali smo dva i pol dana intenzivnih radionica, nisam ih znala ranije i drugi dan sam ih pitala što je to s čime oni moraju živjeti. I tako su mi oni ispričali svoje priče, koje sam ja napisala na poetski način, na engleskom, a oni su kasnije preveli tekst. Razmišljala sam na njemačkom, pisala na engleskom, a sada je na hrvatskom i sviđa mi se.

Znali smo da na sceni želimo da bude ljudi koji se transformiraju u životinje i koji se pripremaju na nešto, na točku u kojoj mogu nastaviti živjeti dalje ili pak kraj svega, a autentični pokreti sa zatvorenim očima bili su stvarno dobar način za kretati se i divno je vidjeti nekoga tko je potpuno svjestan svega, ali ne vidi ništa.

Oni znaju da pokret izlazi iz tijela i znaju da su zaštićeni cijelo vrijeme. Zadivljujuće je bilo kod ovih pet ljudi to što smo imali samo pet proba, dosta problema sa svjetlom koje je nestajalo i kišom zbog koje se nije moglo doći – kazala je Eva Hofer.

Počevši s kretanjem po sceni još i prije nego je publika puštena u dvoranu, izvođači su u startu ostavili dojam nepredvidivosti koji je ostao prisutan do samoga kraja. Kroz pet različitih narativa koji gledatelje vode u više stanje samosvijesti, dočarana je određena, vrlo osobna slika društva.

Stvaranje kolektivnog narativa punog osjećaja, sjećanja i biografskih fragmenata, ali i same radnje izvođača, njihovi povremeni dijalozi i kretanja po sceni mogle su svakog gledatelja izvući iz ljuske. Govorili su o velikim i malim katastrofama, o prošlim i budućim kolapsima i kako se s njima nose.

Kada kažu »morat ćemo živjeti s tim« misle na distopiju, solidarnost, krizu, kornjaču, nježnost, slom, upozorenje, seks, čišćenje – zapravo, na sve.

Područja iz života

– U procesu nastajanja predstave smo radili dosta autentičnog pokreta na način da smo se znali po dvadeset minuta u tišini samo kretati kroz prostor dok nas je jedna osoba štitila. Radionice su bile dosta opuštene, nismo bili forsirani raditi nešto što nam se ne sviđa, a naravno, prilikom nastupa je bila prisutna blaga doza treme koja je zapravo bila i poticajna, a očekivala sam da će me »pojesti«.

U ovoj predstavi se svatko zapravo mogao nekako poistovjetiti jer obuhvaća dosta područja iz života i neke rečenice stvarno daju prostora gledateljevoj perspektivi da se pronađe u tim događajima i mišljenjima i zapravo sam kraj daje nadu da će, što god da se događa, biti dobro.

Život se sastoji od dobrog i lošeg i jednostavno moramo biti jaki za oboje – kazala je jedna od izvođačica, Anamaria Drezga, koja studira na Učiteljskom fakultetu u Rijeci i radi u Krilima.

Koncept predstave osmislili su Christina Lederhaas, Eva Hofer i Johannes Schrettle, za režiju i dramaturgiju zaslužna je Eva Hofer, umjetnička podrška bila je Ivana Peranić, a za produkciju je zaslužan Kreativni laboratorij suvremenog kazališta – KRILA.